Kiseli, bicikl i fotoaparat: Reprezentacija ima Modrića, a Pixsell Lukunića

Marko Lukunić, čovjek koji je obišao više stadiona nego što je prosječan Zagrepčanin vidio prometnih gužvi, ponovno je dokazao da nije samo tek jedan lik iz ceha, već da mu je kadar oštriji od pogleda VAR suca. Ove godine, HNS-ova nagrada za najbolju fotografiju praćenja hrvatske nogometne reprezentacije otišla je upravo njemu – Pixsellovom asu, vječnom biciklistu i, kako ga svi zovu, Kiselom.

Prouči cjelokupnu ponudu za nogomet na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

Stručni žiri jednoglasno je odlučio: najbolji kadar 2024. godine je Lukunićeva fotografija duela Josipa Šutala i Alvara Morate s Eura u Njemačkoj. Prizor u kojem Morata leti iznad Šutala kao da je na probi za “Labuđe jezero”, a ne na EURU, toliko je impresivan da je donio Kiselom nagradu drugu godinu u nizu.

Druga nagrada otišla je njegovom agencijskom kolegi Luki Stanzlu, koji je uhvatio Kristijana Jakića u srazu s Joaom Cancelom, dok je treća završila kod Gorana Stanzla za zračni duel Šutala i Dyksa na utakmici Hrvatska – Škotska u Maksimiru. Prava je šteta je što se i treći brat Stanzl ne bavi fotografijom, jer bi sukladnom obiteljskom talentu vjerojatno još pokoja nagrada završila u familiji.

Marko Lukunić i Goran Stanzl s priznanjima za najbolje fotografije Vatrenih u 2024.

“Hvala žiriju što je opet prepoznao moj trud i rad. Kako mi je ta fotografija zapela za oko? Nije uobičajeno da igrači skaču jedan drugome preko leđa, ‘okinuo’ sam i zabilježio upravo taj trenutak”, skromno je izjavio Kiseli, čovjek koji je prošle godine već pokorio konkurenciju s legendarnom fotografijom “škarica” Maria Pašalića u polufinalu Lige nacija. Kad Kiseli okine, ni photoshop nema što raditi.

Rođen u Zagrebu, odrastao u Rudešu, vratar veteranske sekcije NK Rudeš, Kiseli je svestrani umjetnik i kroničar sportskih trenutaka. Redovito prati Dinamo i reprezentaciju, a kad ne juri za loptom, juri biciklom po centru Zagreba, naoružan objektivima, Coca-Colom i osmijehom koji ne silazi s lica. Nije Lukunić bio optimist pred izbor, priznao je da je njemu osobno najdraža fotografija ona Luke Stanzla, koja je završila na drugom mjestu. No, žiri očito nije dijelio njegovu skromnost.

U svakom slučaju redakcija Germanijaka priključuje se čestitkama Marku Lukuniću te braći Stanzl čije fotografije redovito koristimo tijekom obrade našeg sadržaja sa željom da i sljedeće godine budu u užem izboru ove prestižne nagrade.