Kévin Théophile EKSKLUZIVNO za Germanijak: "Da mi netko ponudi da se vratim pet godina unazad, opet bih sve prošao ponovno s Dinamom. Šahtar? Kriv sam"

Danas će posljednje minute u dresu Dinama odigrati Kévin Théophile-Catherine! Nekome to vjerojatno i nije neka vijest. Znali smo da se Théophile oprašta od Maksimira na kraju sezone. Potvrdio je to i Igor Bišćan prije nekoliko dana kada je rekao da će mu dati priliku da se pozdravi s Maksimirom u zadnjem kolu protiv Gorice.

Nekome to i nije neka vijest jer je Théophile u ovoj sezoni odigrao tek 12 utakmica i bilo je jasno da se na njega više ne računa. Međutim, trebala bi biti. Ako zbog ničeg drugog, onda zbog tih 152 nastupa u dresu Dinama. Zbog tih pet godina u kojima je ponosno nosio grb na tom istom dresu. Zbog toga što je Théophile bio primjer istinskog profesionalca. Što je bio uzor mladima, što je uživao silan respekt onih starijih ali i svakog trenera koji ga je imao pod svojom komandom u Dinamu.

Prouči cjelokupnu ponudu za nogomet na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

Koncem veljače, svratio sam do Maksimira. Popustila je malo “policijska” stega zbog koje sam izbjegavao stadion neko duže vrijeme… Naime, Arijan Ademi mi je ostavio nešto pa smo čekali slobodan dan igrača kako bi to pokupili. Dakle, pod južnom tribinom - pustoš. Tek vrijedni ljudi koji su ondje na održavanju stadiona.

“Ima li koga u svlačionici”, pitali smo reda radi…

“Netko je tu, nismo vidjeli tko”, odgovorili su.

“Sigurno Kevin. Jedino on može biti na treningu u trenutku dok svi imaju slobodan dan”, zaključili smo u trenutku dok je on izlazio iz svlačionice. Prepoznao je glas što i nije čudno jer smo se intenzivno družili pune tri godine.

“Je l' gotovo”, pitali smo ga.

“Trening je gotov, ugovor s Dinamom još malo traje, ali karijera se nastavlja”, nasmijao se. Dogovorili smo susret kada završi sezona. Znali smo da nas neće odbiti. I nije. U tjednu između Rijeke i Gorice, javio se…

“Idemo odraditi taj intervju pa ćemo na ručak”, poslao je poruku.

Nikada nije bio od velikih riječi. Prema javnosti je djelovao zatvoreno. Uvijek bi odradio sve obaveze koje mu je klub nametnuo, ali ništa više od toga…

“Kada sam došao, imao sam problem s jezikom. OK, svi ovdje razumiju engleski ali ja volim razgovore u kojima osjetim kontekst pitanja i odgovora a to je teško uz prijevod. No, ja sam zapravo oduvijek bio takav. Nikada se nisam mijenjao. Odradit ću sve što treba, ali nisam od onih koji se guraju u medije. Stara škola. Nisam se gurao dok sam bio mlad igrač i kada bi mi to možda pomoglo u karijeri, ne vidim razlog zašto bi to činio sada”, reći će Théophile u uvodu razgovora dok prebiremo po njegovoj ostavštini u Dinamu. Dakle, 152 službene utakmice u pet godina. Pet naslova prvaka i jedan Kup. Dvije Lige prvaka, tri Europa lige…

“Nije loše”, nasmijao se pa nastavio:

“I prije nego sam stigao u Dinamo, znao sam sve o klubu. Prvo jer pratim nogomet i znam što Dinamo predstavlja u tom smislu i koji su igrači izašli iz ovog kluba što je fascinantno. Potom, čuo sam se s Tongom Doumbijom s kojim se znam iz Rennesa i koji mi je rekao sve detalje. Naposljetku, kada sam stigao u Zagreb, dočekao me Marko Marić koji perfektno priča francuski jezik. On mi je rekao sve o povijesti kluba i grada. Karakterno sam znatiželjan pa volim istraživati pa sam eto pronašao način kako da sve saznam”.

Danas, nakon pet godina i svega što je prošao s Dinamom, priznaje nam da je sve skupa nadmašilo njegova očekivanja kada je u srpnju 2018. prvi puta zakoračio u Maksimir.

“Moja očekivanja su bila velika, ali mislim da je sve nadmašeno. Na ljestvici od 1 do 10 - bila je to čista desetka. To što smo radili ovih godina, to je čudesno. Od trofeja, rezultata u Europi, proljeća nakon 40 godina. Čudesna vremena koje ću zauvijek nositi u mislima i rado ih se sjećati”, priznaje nam Théophile koji je iznimno emotivan tip. Iako se to ne vidi na travnjaku, ali kada ga malo bolje upoznate shvatit ćete tu njegovu stranu. Tu je malo napravio stanku dok je prebirao po mislima, pa je nastavio:

“Pa nosim tu emociju u sebi i ne skrivam je. Teško mi je bilo posljednja dva tjedna, pogotovo ovih zadnjih par dana. Imao sam oproštajnu večeru sa suigračima koja me malo potresla. Potom, počinjem se pakirati pa stanem. Podsjeti me nešto na neku epizodu pa sjednem i razmišljam o tome. Pa ponovno krenem pakirati se i onda opet stanem. Spremam se na oproštaj godinu dana, a opet mi je jako teško”, priznaje nam branič Dinama koji je još prošlo ljeto znao kako stvari stoje i da je ovo bila zadnja njegova sezona u Maksimiru.

“Pa svima je jasno kako Dinamo funkcionira i da živi od prodaje mladih igrača. Ulazio sam u zadnju godinu ugovora i pomirio sam se s time da neću igrati puno. To je nogomet. Ne mogu reći da sam to prihvatio, ali sam se pomirio s time u jednom trenutku. Nije trebao meni netko to reći direktno kada sam ja to znao i sam. Takav je profesionalizam”.

Iako je slutio da će igrati jako malo, Kévin Théophile nije prihvatio jednu od ponuda koje je imao prošlo ljeto.

“Imao sam nešto konkretno, ali sam sagledao cijelu priču i nije me privuklo. Odbio sam. Odlučio sam da mi je u Zagrebu bolje unatoč toj situaciji i zadnjoj godini ugovora”.

U Dinamu je promijenio sedam trenera. Krenuo je s Bjelicom, završit će s Bišćanom a u međuvremenu su ga vodili Jovićević, Krznar, Mamić, Kopić i Čačić. Izdvojio je tri imena.

“Stigao sam kod Bjelice i kod njega najviše igrao. Imali smo sjajan odnos. Direktni razgovori bez okolišanja što cijenim kod ljudi. Nije mi trebalo dva sata razgovora da shvatim što mi netko želi reći. Tijekom njegova mandata imao sam nekih privatnih problema u kojima mi je Bjelica izašao u susret. I on, suigrači, stručni stožer. To me ispunilo kao čovjeka. Kada je odlazio, poslao sam mu poruku u kojoj sam mu zahvalio na svemu. Kao treneru, ali prije svega kao čovjeku. Za sve što napravio meni i mojoj obitelji”.

Kévin Théophile istaknuo je i Damira Krznara.

“Puno sam naučio uz njega iako nisam pričao hrvatski jezik. No, shvatio sam što mi želi reći i moram priznati da je bilo zadovoljstvo raditi s Krznarom”.

Treći trener je Igor Bišćan.

“Sada će ispasti da to govorim jer mi je on trenutni trener, ali doista me oduševio promjenama koje je donio u svlačionicu. Podsjetio me na mog trenera u Rennesu na početku karijere. Raznovrsne vježbe, razgovor s igračima. Mislim da dobar trener pred kojim je velika karijera”, istaknuo je naš sugovornik koji ne skriva sreću zbog obećanog oproštaja protiv Rijeke a koji mu je Bišćan javno obećao.

“Nadam se da ću biti spreman za oproštaj. Bit će to jako emotivno za mene”.

I tu je Kevin po drugi puta stao s razgovorom. Imali smo osjećaj kao da mu kroz glavu prolaze svi ti detalji zbog kojih će danas protiv Rijeke imati 200 tona na leđima...

Puno više za misliti imao je Kévin Théophile kada smo ga pitali o igračima s kojima je dijelio svlačionicu. Bilo ih je zaista puno tijekom ove petoljetke i bojao se da bi mogao nekog izostaviti.

“Da, zaista ih je bilo puno i bilo bi mi krivo da nekog ne spomenem. Olmo me dojmio svojom zrelošću i pristupu treningu, utakmici, pripremi za utakmice i kasnijoj analizi. Jednostavno je bio korak ispred svojih godina. Joško Gvardiol je bio sjajan. S njim je bilo neopisivo lako igrati iako mislim da je u Dinamu bio na 60 posto svojih mogućnosti. Sjajno se razvija i ako nastavi ovim putem bit će jedan od najboljih braniča na svijetu. Potom Arijan Ademi. On nije bio samo dobar igrač. On je bio sve. I kapetan, lider s velikom karizmom. Bruno? Fantastičan igrač. Znaš kada si dobar? Kada u utakmici koju odradiš korektno ne napraviš neku magiju i ljudima to fali. Tu znaš da si dobar. A Bruno je takav. Livi je vođa, Ivanušec je odličan. Meni se jako sviđa Josip Šutalo”, priznat će Kévin Théophile kojem je Šutalo cimer u svlačionici s obzirom na to da sjede jedan pored drugoga.

“I njemu treba neko vrijeme da se opusti, ali kada upoznate njegovu drugu stranu onda shvatite kako je riječ o odličnom tipu. On i Joško velika su snaga hrvatskog nogometa i s njima imate sjajnu budućnost”.

Vratili smo se malo na ulogu lidera. Znalo se da je Ademi neprikosnoven i da glavnu riječ imaju Livaković, Petković, Zagorac… Pitamo Kevina zašto on nije u tom krugu? Po godinama i iskustvu svakako pripada toj skupini.

“Lider? Ne znam. Kada sam imao potrebu nešto reći, nisam se libio. Nikada nisam imao problem izraziti svoj stav. No, bilo je tu jakih karaktera i kvalitetnih momaka i nije bilo potrebe da se namećem”.

Što se utakmica tiče koji su obilježili Kévina Théophilea u Dinamu, sam je izabrao onaj uzvrat protiv Benfice u Lisabonu a uoči kojeg je doživio pravu dramu. Naime, dva dana prije krucijalnog dvoboja osjetio je da nešto nije u redu sa zdravljem. Bio je uvjeren da je to nešto prolazno.

“Silno sam htio ići u Lisabon. Bila je to važna utakmica za Dinamo, imao sam tamo obitelj i prijatelje. Navečer su mi došli u hotel i malo smo pričali ali nekako sam slutio da nešto ne valja. Otišao sam u sobu u kojoj mi je cimer bio Petar Stojanović. Malo smo pričali i u 23 sata ugasili svjetlo. Sat vremena kasnije sam se probudio u takvoj groznici da sam se preplašio. Probudio sam ga i zamolio da pozove doktore. Došao je fizioterapeut Zeba, izmjerio mi temperaturu koja je bila 40. Dobio sam injekciju i nekako uspio zaspati”.

Cijelu noć su uz Théophilea bili doktor Smodek i fizio Zeba. Pazili na njega. Ujutro je propustio trening i cijeli dan se sve svelo na pokušaje liječnika da ga osposobe.

“Nisam prihvaćao opciju da ne zaigram. Svjestan koliko znači ta utakmica za Dinamo, bio sam spreman na sve. Temperatura je pala tijekom dana, dobio sam vitaminske injekcije i na koncu istrčao na utakmicu”, otkriva stoper koji je na Estádio da Luz odigrao za najvišu ocjenu. Dinamo je časno pao u toj utakmici…

Naravno, ne bi ovaj razgovor bio potpun da ne spomenemo još jednu utakmicu koja je obilježila njegov boravak u Dinamu.

“Znao sam da ćeš me to pitati. Šahtar u Maksimiru…”, sam je rekao Théophile pa nastavio:

“Nikome nisam to rekao do sada jer nisam želio da to bude opravdanje. No, tu sam utakmicu igrao sa snažnim emocijama. U meni se miješala tuga, ljutnja, bijes… Naime, dva dana uoči Šahtjora umrla mi je baka. Majka je bila u očajnom stanju i to se prenijelo na mene. Htio sam igrati utakmicu koja je bitna za Dinamo a dio mene htio je biti uz majku i pomoći joj u tim teškim trenucima. Možda sam trebao reći treneru, ali nisam… Loše smo otvorili utakmicu, primili gol. Potom je Bruno izjednačio, zabili su Ivanušec i Ademi za 3-1. I onda primimo glup gol za 3-2. Bio sam strašno ljut zbog načina na koji smo ga primali. I potom se dogodila greška i završilo je tako kako je završilo. Sve prihvaćam na sebe. Sve što se dogodilo na toj utakmici - preuzimam na sebe. Tako je valjda moralo biti”, iskreno će priznati Théophile koji je u svojoj karijeri u Dinamu iskusio i treniranje s drugom momčadi. Bilo je to u periodu korone. Klub je pred njega stavio novi ugovor, Théophile je imao određenih zahtjeva na koje klub nije htio pristati pa su ga sklonili u drugu momčad.

“Barem sam tamo vidio mladog Baturinu. Bit će to sjajan igrač”, smije se Théophile.

“Svašta se pričalo a jedino sporno u svemu je bilo trajanje ugovora. Klub je nudio dvije godine, ja sam htio tri. Pričali smo nekoliko puta i klub je odlučio da idem u drugu momčad. Potom smo opet sjeli za stol i konačno našli zajednički jezik. Potpisao sam novi ugovor i vraćen sam u momčad”, objašnjava nam.

Sada više nema takvih razgovora. U nedjelju će protiv Gorice odigrati svoju posljednju utakmicu za Dinamo, primiti medalju a dan kasnije napustiti Zagreb i Hrvatsku.

“Razmišljam puno o tome, ali to je život. No, nešto ću vam reći što će zapravo otkriti sve što osjećam prema Dinamu, Zagrebu i našim navijačima. Da se sada vratim pet godina unazad i sa svim ovim iskustvom i svime što sam stekao ovdje - opet bih potpisao ugovor i pet godina bih nosio dres Dinama”, rekao je Kevin Théophile, malo zastao pa nastavio:

“Sada je vrijeme da se malo posvetim obitelji, ali mislim da ću nastaviti karijeru. Gdje? Ne znam. Imam par upita, ali ništa konkretno. Nešto će se već pojaviti”.

A kada jednom završi karijeru, bit će rado viđen gost u gradu pod Sljemenom gdje je ostavio zaista velik trag zadnjih pet godina.

“Zagreb je čudesan. Mislim da vi niste svjesni kako je lijepo živjeti u ovom gradu. Nikada nisam imao niti najmanji problem. Upoznao sam grad kroz šetnju, kroz druženje s ljudima i zaista sam presretan ovdje. Uostalom, dijete mi se rodilo u Zagrebu i zauvijek ću biti povezan s tim gradom. Iskreno, ne bih se iznenadio da na kraju karijere odlučim živjeti ovdje”, završio je Kévin Théophile-Catherine, jedna od najboljih stranaca u povijesti Dinama i igrač koji svakako ove nedjelje zaslužuje naklon maksimirskih tribina. Za svaku od tih 152 utakmice u “modrom” dresu.