
Karačićeva simultanka za prekid crnog niza Lokosa, Istrijani pali bez ispaljenog metka, na Maksimiru - jedan novinar!
Vrijeme Čitanja: 6min | sub. 17.10.26. | 16:59
Momčad Nikice Jelavića slavila je, potpuno zasluženo, s 2-0, te su s ova tri boda (privremeno) preskočili Slaven Belupo i došli na samo dva boda od svojeg današnjeg protivnika
„Luda je igra koja počinje, volim u vjetru plave zastave“, stihovi su iz antologijske pjesme ITD benda koji su odjekivali sablasno praznim Maksimirom svega 10-ak minuta prije početka ogleda između Lokomotive i Istre 1961. Predivan jesenji dan, miris kestena, vrijeme kao stvoreno za jednu dobru, atraktivnu utakmicu te – manje od 200 gledatelja na tribinama. Kao svojevrsni šamar realnosti. Bi li gledatelja bilo više da je infrastruktura kvalitetnija, da se može nešto pojesti ili popiti, da se one najmlađe može nekako animirati? Ne znamo. I vjerojatno nećemo saznati još neko vrijeme. Da, novi stadion 'samo što nije', ali da bi se promijenila kultura dolaska na stadion treba vremena. Do tada – tu smo gdje smo. I osjećaj nam govori da se sve ono o čemu maštamo neće tako brzo promijeniti.
Na utakmici između Lokomotive i Istre 1961, koja je završila pobjedom domaće momčadi 2-0 nakon pogotka Karačića u 11., odnosno Kulušića u 46. minuti, bio je svega jedan medijski predstavnik. Jedan. Napisanih komentara, mišljenja samoprozvanih stručnjaka, podcasta i ostalog pozadinskog šuma neće nedostajati, ali na tribinama, na stadionu, pa makar on bio ovako oronuo i bez ikakvog šarma kao što je Maksimir, ove subote nije bilo nikoga. Otkriva to nešto i o medijskoj sceni u Hrvata, ali i ne samo njoj. Kažu, sve će novi stadioni promijeniti. Bit će gledatelja, navijača, pisat će se tekstovi i izvještaji, gledati sitnice, analizirati taktika obaju takmaca... Sve kada bude komforno. Ove subote sve je bilo savršeno. Vrijeme, promet, vjerojatno je i indeks kakvoće zraka bio sjajan. A, eto, opet nikoga nije bilo...
Prvu priliku na utakmici vidjeli smo u 5. minuti. Sjajnu dubinsko dodavanje potpisao je Niko Šepić, njegova je ideja bila izvrsna, dodavanje precizno, ali ispostavilo se i malo zakašnjelo, jer je naknadno označeno zaleđe. Doduše, Brazilac Isaac je svakako s kakvih 13 metara prebacio Posavca, ali i zamalo promašio gol, stoga nije bilo smisla 'crtati linije', s tim da je upravo ta akcija bilo nešto što je probudilo uspavane Lokose.
I onda su domaćini, svega koju minutu kasnije poveli. Prvo se treba spomenuti akcija u kojoj su sudjelovali 'paker' Belcar, dodavač Vuković te pucač Kulušić, ali Franko Kolić je na udarac stasitog Šibenčanina sa svega četiri metra reagirao čudesno. I domaćini su se morali zadovoljiti kornerom. Ispostavilo se da je obrana Kolića samo odgađanje neizbježnog, jer nakon kornera kojeg je izveo Belcar je najviši u skoku bio Karačić, koji je, neshvatljivo, bio potpuno sam na vrhu 16-erca, dotrčao bez ijednog igrača pored sebe na peterac, pa onda odmjerenim udarcem glavom doveo svoju momčad u vodstvo. Nominalno posuđenom igraču Hajduka je ovo bio 14. pogodak za Lokomotivu u 187. nastupu.
Iako su obje momčadi znane kao one koje 'vole igrati nogomet', ove subote se u uvodnih 15 minuta uglavnom prijetilo nakon prekida. Imali su nakon pogotka Lokosa i Istrijani jednu priliku, ali nije Posavec morao intervenirati, baš kao što su gosti tražili i kazneni udarac u 17. minuti kada je u 16-ercu domaćina ostao ležati Raul Kumar. VAR je bio u funkciji, Melnjak je čekao poziv, ali on – nikada nije stigao.
Istra 1961 je najveći problem imala u sredini vezne linije. Što i ne čudi, jer ranije ovog tjedna Istrijani su objavili da su na dulje staze ostali bez Doumbije i Maurića, s tim da je za potonjeg potencijalno čak i sezona završena. Fetaiju i Belcaru, koji su izgledali jako dobro, nisu se uspijevali dovoljno kvalitetno suprotstaviti Albarracin te Hodžić. Donedavni član mlade momčadi Milana se previše spuštao u krilo posljednje linije, dok je Argentinac previše 'letao' terenom, ali bez nekakve strukture, ideje, plana.
U 39. minuti skočila je cijela klupa Istre 1961. U vrlo dobroj prilici našao se Šepić, ali start braniča Lokosa bio je čist. I Melnjak nije morao 'na konzultacije'. Do kraja prvog dijela valja spomenuti samo vrlo dobru priliku Vukovića u 42. minuti, ali udarac Crnogorca bio je prilično loš. Kao da se prestrašio prilike u kojoj se našao... To je ujedno bio i posljednji trenutak vrijedan spomena u prvih 45 minuta. Iako se ne može reći da su Istrijani odigrali loših prvih 45 minuta, Lokosi su bili baš za taj jedan pogodak bolji. I zasluženo su na predah otišli s minimalnom prednošću.
Drugo poluvrijeme otvoreno je pogotkom. Koji je 'pao' nakon samo 44 sekunde. Vuković je odigrao na desnu stranu gdje je usamljen bio Karačić, njegov ubačaj s poludistance bio je savršen, kao da smo gledali PES ili Fifu uživo, oštar, s dobrim 'efeom'... Kumar je ispao iz linije, Nasraoui na prvu vratnicu otpatio svojeg igrača, dok je Kulušić u sredini ostao potpuno zaboravljen. I tu priliku ni znatno slabiji igrači od njega ne bi propustili realizirati.
Osam minuta nakon tog pogotka je Kulušić još jednom bio u dobroj situaciji, ali u situaciji jedan na jedan pobjedu je odnio Franko Kolić. Doduše, čak i da je bio precizan mladi Šibenčanin, pogodak ne bi vrijedio zbog zaleđa.
Osim Karačića, koji se istaknuo ne samo pogotkom i asistencijom, već i sjajnom obrambenom igrom na protiv Škafar-Žužića koji pršti od talenta, jako dobru utakmicu odigrao je Leon Belcar. Po dolasku u Lokomotivu igra znatno ofenzivnije neko kada je bio član Varaždina, a lako je zamijetiti i neke njegove sličnosti s Lovrom Majerom. Fina lijeva noga, odnos 'na ti' s loptom, sjajan osjećaj za prostor... U Varaždinu, po povratku iz Maksimira, stvari nisu kliknule, ali u dresu Lokosa, naročito ove polusezone, igra jako kvalitetan nogomet. I je zaista lako za zamijetiti.
Ulaskom Hamze Jaganjca gosti su živnuli. Igrač kojeg Sergej Barbarez ozbiljno razmatra za reprezentaciju BiH, kako je prvi otkrio Jurica Radiću u Germanijakovom podcastu Žuti karton, praktički je minutu po ulasku u igru na ozbiljan test stavio domaćeg čuvara mreže, ali Posavec je ove subote bio – izvrstan. Osim toga, kapetan Lokosa obranio je i slobodan udarac Fredriksena s 22 metara, a kad je vidio da je vrag odnio šalu, Jelavić je za zadnjih 20 minuta na teren poslao iskusnog Mateja Mitrovića koji je ranije ovog tjedna potpisao za Lokomotivu, iako je prije toga bio na koračić od Osijeka. S kojim je i trenirao.
Istrijani do kraja utakmice nisu uspjeli zabiti pogodak. I, kad se sve sumira, Lokosi su na kraju zasluženo slavili. Iako gledatelja nije bilo koliko bi ih na jednoj HNL trebalo biti, utakmica je bila kvalitetna, s obiljem prilika i bez nekih većih sudačkih pogrešaka. Istra 1961 od ovoga mora znatno bolje, jer otići iz Zagreba poražen, s vratarom kao najboljim pojedincem, sve je samo ne idealno. Jelavić i Lokosi? Bili su ovo bodovi koji bi se mogli pokazati kao iznimno važni. Niz od sedam utakmica bez slavlja u HNL-u napokon je prekinut. I bolji dani bi, s ovakvom igrom, svakako trebali uslijediti...
Lokomotiva - Istra 1961 2-0
Strijelci: 1-0 Karačić (11., Belcar), 2-0 Kulušić (46., Karačić)
Glavni sudac: Antonio Melnjak (Rijeka), VAR: Ivan Bebek (Rijeka).
Žuti kartoni: Šepić (Istra 1961).
Crveni kartoni: /.
Lokomotiva (4-2-3-1) : Posavec - Karačić, Gurlica (77. Čabraja), Triantafyllou, Čabrajić - Fetai, Katić (73. Mitrović) - Lorber, Belcar (73. Thaqi), Vuković (72. Marić) – Kulušić.
Istra 1961 (4-2-3-1): Kolić - Hrvatin, Nasraoui, Kumar, Šepić (61. Celija) - Albarracin, Hodžić (69. Kablar) - Frederiksen, Ahmeti (61. Jaganjac), Škafar-Žužić (69. Goričan) – Isaac (88. Rozić).



.jpg.webp)

.jpg.webp)
.jpg.webp)
.jpg.webp)

.jpg.webp)