Kaneko i Vidović kao dvije krajnosti i metafora Dinamove sezone

Osvrti na Dinamove rezultatske neuspjehe ove sezone postali su tradicija, iz tjedna u tjedan ili čak i dvaput tjedno traže se razlozi Dinamovih posrtaja. I kad osjećaš da je sve već napisano, sve rečeno, svi uzroci i posljedice detaljno analizirani, dogodi se Varaždin. Drugi put zaredom Dinamo se spašavao u sudačkoj nadoknadi, duboko u nadoknadi, ovog puta nije potpuno okrenuo kao protiv Lokomotive (2-1), izvukao je 'samo' remi (1-1) i, naravno, donio novi ožiljak na navijačka srca. Dinamov navijački puk na ovakve serije nije navikao, nije naučio zadovoljavati se remijima u HNL-u, odavno je poznato da se u Maksimiru broje samo pobjede, ali uz pobjede i dobar dojam, uglavnom, traži se čitav paket.

Prouči cjelokupnu ponudu na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

Da se utakmica u Varaždinu gleda izolirano, taj bi se remi gledao kao čista nesreća, peh, večer kakva u nogometu ponekad zna naletjeti. Dvije vratnice, raspoložen suparnički vratar, lopta neće u gol, neoprezno i nespretno primljen pogodak... Nagledali smo se takvih utakmica u životu, bezbroj. I da je Varaždin izoliran slučaj, nitko se ne bi previše uzbuđivao. Međutim, kad je to već tko zna koja utakmica ove sezone u kojoj je Dinamo ostao bez pobjede, kad je očito da se Modri muče i protiv srednjeg i donjeg doma HNL-a, kad izvan Zagreba ne mogu nikoga pobijediti i prvenstvom se kreću puževim korakom, onda to jest problem. I nije neočekivano da se i poslije Varaždina, kao i obično u ovakvim slučajevima, propituje trenerova pozicija, Treba li smijeniti Sergeja Jakirovića, treba li više trpiti rezultatske posrtaje?

Jakirović:"Premalo zabijamo, Zeleniku smo napravili golmanom kola! Bio bi veći problem da ne stvaramo prilike, mora se otvoriti!"

Bulat: “Kao da smo igrali rukomet, ali bez udaraca na vrata. Žao mi je navijača, no ne možemo se svaki put vaditi u nadoknadi”

Kovačević: "U poluvremenu je bilo galame, zabili smo, ali ovo je realan rezultat. Dinamo je bio baš dobar!"

Dakle, teško se sjetiti ovako lošeg niza Dinama, razdoblja kad su porazi i remiji dolazili pod normalno, kad je Dinamo klipsao u HNL-u, a i u Konferencijskoj ligi ne stoji najbolje. No, i dalje stojimo uz tezu da smjena trenera ne bi nužno donijela nikakav pomak, uostalom, ne može se reći da se u Dinamovoj igri ne vidi napredak. Modri su u Varaždinu odigrali svoje najbolje poluvrijeme ove jeseni, generalno i jednu od najboljih utakmica, bilo je tu i šansi, dobrih poteza, odličnog pristupa, želje, agresije... Ne može se, dakle, reći da momčad stagnira, da je trener izgubio kompas, da ga igrači ne slijede. Iako alibiji u Dinamu ne postoje, treba ipak uzeti u obzir probleme s kojima se Jakirović nosi od prvog dana, od uskog kadra, preko ozljeda i bolesti, koje mu stalno kreiraju igračku križaljku. Prije Varaždina otpali su Perić i Ljubičić, Bulat i Ademi nisu bili spremni za 90 minuta, Petkovića već dugo nema. No, uza sve to, Dinamo se diže i premda strpljenja nikad nema koliko bi ga treneri željeli, u ovim okolnosti, u situaciji u kojoj se Dinamo danas nalazi, Jakirović ga ipak zaslužuje još malo.

Jedan podatak reći će puno toga o Dinamu, istovremeno će zabrinuti, ali i uliti nadu da slijede bolji dani. Naime, u zadnje tri utakmice, ne računajući Oriovac, Dinamovi su igrači protiv Gorice, Lokomotive i Varaždina pucali na gol čak 64, po jednoj drugoj statistici i 67 puta! Ima u tom zbroju svega, blokiranih udaraca, onih koji su otišli na obližnje parkiralište, onih koji su završili u vratnici, u rukama suparničkih vratara...Međutim, Dinamo je toliko puta pucao prema vratima, što znači da se prilike stvaraju, da je to ipak viša razina igre od one protiv Ballkanija ili Sparte, recimo. E sad, ono što jest zabrinjavajuće jest da je Dinamo iz svih tih udaraca zabio samo - četiri pogotka! Imaju Modri problem s realizacijom, zapravo, s realizatorima, jer nema Jakirović pravog golgetera, igrača, koji će zabijati u serijama, a kojemu će se i ostali pridružiti. Kao što je i sam rekao, učinak ofenzivnog dijela momčadi je mizeran, jednostavno, mora biti bolji. I s ovim igračima u kadru!

"Bio bi veći problem da ne stvaramo prilike, negdje nam se mora otvoriti", rekao je Jakirović nakon varaždinskog dvoboja i ostao u novoj dvojbi koga gurnuti u napad protiv Viktorije i Rijeke. Uz nadu da će se baš u tim utakmicama otvoriti i da će Dinamo konačno naplatiti tu svoju statistiku. Naravno, uz obvezu da i obrana jednom odradi svoje i barem u jednoj utakmici ne primi pogodak.

Dinamova sezona, na neki način, može se usporediti s formom dvojice igrača, dvije apsolutne krajnosti. Japanac Takuro Kaneko bio je vrlo brzo od dolaska u Maksimir proglašen promašajem, iako za to nije bilo nikakve logike, jer za razliku od Francuza Bernauera i Ukrajinca Mihajličenka, nije niti dobio previše prilika da pokaže što zna ili ne zna. Stalno smo upozoravali da Kaneka ne treba prelako otpisivati, da Japanac ima kvalitete, karakter i disciplinu i da mu samo treba vremena. Sad je u tri utakmice zaredom (Lokomotiva, Oriolik, Varaždin) bio (po)najbolji Dinamov igrač i veliki dobitak u prijelomnim trenucima jeseni, kad Jakiroviću treba neki novi adut, nova snaga. Kaneko je mogao biti i junak u Varaždinu, pogodio je vratnicu, imao još jednu veliku priliku, a njegov je svaki potez bio smislen. Vidjet ćemo ga u četvrtak u Plzenu, prvi put, zapravo, u pravom izazovu.

S druge strane, priznat ćemo pogrešku s Gabrielom Vidovićem, jer smo već nakon prve dvije utakmice napisali da ga Dinamo odmah treba otkupiti od Bayerna, čak i da košta četiri milijuna eura! Zaletjeli smo se, Vidović se posve ugasio nakon dvoboja s Rudešom, počeo je pretjerivati s poigravanjem, driblinzima, postao nekonkretan i neopasan. Krilo, definitivno, nije njegova najbolja pozicija, ali mora dati više, mora se probuditi. I pokazati puno više da bi potvrdio klasu i 'zaslužio' otkup ugovora. Nakon tog prvog bljeska, sasvim je nestao i ne treba čuditi ako će u Plzenu biti na klupi!

Kaneko i Vidović, baš dobra metafora Dinamove sezone, njegovih uspona i padova. Stalno 'up and down', toplo-hladno, kad jedan raste u formi, drugi pada, nikako da sve bude kako treba. No, 64 ili 67 udaraca na gol? Pa, valjda će se negdje doista otvoriti, vrijeme je! Zasad rezultat pati, jako pati i dok je tako sve drugo je, zapravo, manje bitno. Ali, neko svjetlo na kraju tunela, dobro je kad se nazire...