'Kampiranje' za ulaznice: Zbog ovakvih slika Dinamo u Ligi prvaka mora imati ambiciju, a ne samo nastupiti!

Ante Čačić doživio je svojevrsnu zadovoljštinu. Kad je prije 10 godina vodio Dinamo u Ligi prvaka, Maksimir je obarao negativne rekorde, na tribinama se protiv Porta, PSG-a i kijevskog Dinama skupilo tek nekoliko tisuća gledatelja, Nakon što je godinu ranije Dinamo prvi put poslije 12 godina ušao u najelitnije natjecanje, a u Zagrebu moćni madridski Real jedva slavio (0:1), uslijedila su bolna prizemljenja. Ajax, Real i na kraju Lyon s onih 1:7 doveli su Modre u situaciju da se morao 'sramiti' što je igrao Ligu prvaka i što uopće nije bio kompetitivan. Premda, što bi mnogi klubovi u Hrvatskoj i Europi dali samo da jednom začuju himnu Lige prvaka, kamo li da odigraju jednu utakmicu. Pa makar izgubili i 7:1!

I tako je, godinu kasnije, bila sasvim drugačija slika. Iako u Zagrebu vlada mišljenje da je publika razmažena i da voli gledati spektakle, a ne nogomet, što sigurno ima temelja, moćni PSG i tada ponajveću zvijezdu Zlatana Ibrahimovića, nije došao gledati skoro nitko. Zašto? Dinamo i njegovo okruženje živjeli su raznim borbama, prepucavanjima, negativama, nekavkom bojkotu, cijene ulaznica možda su bile i previsoke za ono što su tada Dinamo i Maksimir kao stadion, mogli ponuditi. Međutim, ipak je, vjerojatno, najveći razlog taj što navijači nisu vjerovali. Nisu vidjeli Dinamo kao momčad koja može ikome u Ligi prvaka parirati, što se na kraju, zapravo, i pokazalo točnim. Tek jedan bod i jedan gol u zadnjem kolu protiv Kijevljana.

S godinama je Dinamo ipak rastao, 2015. tu je pao Arsenal (2:1), nije puno nedostajalo da Modri pobijede Olympiacos i budu treći. Ipak, ni protiv Bayerna u zadnjem kolu stadion nije bio pun, redovi za ulaznice bili su kratki, prave euforije nije niti bilo. Kao niti 2016., kad su Sevilla, Lyon i Juventus privukli pažnju i publiku, posebno Juventus s Mandžukićem i Pjacom, međutim, još uvijek 'to nije bilo to'. Jer, opet je malotko osjećao da Dinamo može nešto napraviti, možda tek otkinuti koji bod. Nije uzeo nijedan, nije zabio niti gol.

I onda je, te 2019. protiv Atalante, Šahtara i Manchester Cityja ipak zavladala euforija. Redovi za ulaznice, vratila se ona 'zmija' ispred ticket pointa. Da, neki su samo htjeli vidjeti Manchester City i Pepa Guardiolu, nekima se dopadalo kako igra Atalanta, no najveći je razlog bio taj što su ljudi vjerovali. Da Dinamo neće biti 'kanta za napucavanje', da može, nakon europskog proljeća, napraviti još jedan iskorak. I, bili su u pravu, nekoliko je sekundi nedostajalo da se to i dogodi, da Dinamo prezimi i u Ligi prvaka ili barem iz Lige prvaka.

Sad je 2002. Nedjelja, sva dana prije utakmice s Chelseajem. I redovi za karte pred Maksimirom dugački stotine metara. Nadmašili su i sve prijašnje, a ove je godine su redovi uoči gotovo svake utakmice. Čak i u HNL-u! I da, ima u tim redovima onih 'šminkera' koji žele vidjeti Chelsea. Ima onih kojima je bitno 'okinuti' selfie i pokazati cijelom svijetu da su dio najvećeg sportskog događaju u Zagrebu ove godine. Ali, ljudi su pred Maksimirom noćas kampirali, spavali od četiri, pet ujutro, prije svega zato što vjeruju. I očekuju da Dinamo više u Ligi prvaka neće biti samo promatrač, već kvalitetan takmac, koji se može nadati prolasku skupine. Makar kao treći, u Europsku ligu.

"Ne osjećamo veliki pritisak, jer smo svoje napravili ulaskom u Ligu prvaka. Dolaze nam veliki klubovi, a naša obaveza je da u svim tim utakmicama budemo svoji i na tome ćemo inzistirati. Najvažnije je da držimo gard u domaćem prvenstvu jer nam je ono i otac i mati. To nas hrani, osvajanje prvenstva nas jedino vodi u Europu.", kazao je Ante Čačić nakon utakmice s Rijekom.

Djelomično jest u pravu. Dinamo je ostvario prvi cilj, ušao je u Ligu prvaka. Također, da, HNL je prva Dinamova bitka, jer iz njega se dolazi do ovakvih vrhunaca. Isto tako, dobro je da Čačić skida određene pritisak s leđa igrača. Međutim, ove slike ispred Maksimira, ljudi koji su spremni kampirati zbog ulaznica, satima stajati u redu i prije otvaranja blagajni, to su ljudi koji vjeruju da Dinamo može više nego samo nastupiti i pružiti otpor. I zato Dinamo, bez obzira što je veliki dio posla napravi plasmanom u Ligu prvaka, mora u njoj imati ambiciju, u svaku utakmicu ići s namjerom da osvoji bod(ove). Jer, Dinamo je pokazao da je na to spreman. Prije 10 godina, kad je Čačić bio prvi put ovdje, onda je to bila sasvim razlićita priča, ovo je nešto drugo. Sigurno, ne dolaze svi gledati Chelsea!