Kakva nam je budućnost?

Hrvatska U19 reprezentacija izgubila je u subotu od Turske (1-2) i time je momčad, koju vodi Siniša Oreščanin, izgubila izglede za plasman na Europsko prvenstvo. Najviše je, pritom, odzvonila vijest da je izbornik već nakon 23 minute zamijenio (zasad razvikanog) Luku Vuškovića pa je rasprava o nastupu mladih nada hrvatskog nogometa otišla u drugom smjeru. Dakle, je li dobro mijenjati mladog igrača, pogotovo Vuškovićeva statusa i time mu poslati određenu poruku, ili je bolje stati iza njega, ne rušiti mu samopouzdanje i trpiti možda i neka slabija izdanja? Različiti treneri na tu će problematiku gledati drugačije, ali pritom je važno ne skrenuti s glavne teme i glavnog pitanja. A ono glasi: 'Kakva je budućnost hrvatskog nogometa, posebno reprezentacije?'

Prouči cjelokupnu ponudu na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

Hrvatska U19 reprezentacija zadnji je put na Euru bila 2016. kad je izbornik bio Ferdo Milin. Ono što je za važno istaknuti jest da su nositelji te momčadi bili igrači, koji su tada već igrali ozbiljan seniorski nogomet u HNL-u ili već u inozemstvu. Recimo, Brekalo, Moro, Ivanušec, Jakić i Erlić bili su dio te generacije, uz njih, Balić je već bio prvotimac Hajduka i ostvario je transfer u Udinese, Bojan Knežević debitirao je za prvu momčad Dinama, Fran Brodić već bio u Bruggeu, a Karlo Letica nedugo potom postao je Hajdukova 'jedinica'. Bili su toj momčadi još i Ivan Nevistić, Vinko Soldo, Silvio Anočić, Marijan Čabraja... Znači, velik broj igrača, koji su već bili na seniorskoj čak i višoj razini. Naravno, kroz godine djeca su prošla kroz filter, ali podatak da su čak petorica danas stalni ili povremeni A reprezentativci dovoljno govori. I to je ono zbog čega smo zabrinuti za budućnost.

Lako za rezultat, on često i nije prioritet u tim uzrastima, ali nekih se razina treba držati. Hrvatska u mlađim selekcija sve češće gubi od država, koje se donedavno nisu mogle nositi s našim talentom, nogometnim razvojem, na kraju i rezultatima. Međutim, više od toga što mladi Hrvati gube od Turske i uredno zapinju na putu prema Euru (neki dan su pobijedili Njemačku) brine činjenica da u toj generaciji imamo sve manje igrača, koji uistinu igraju nogomet na seniorskoj razini. Osim spomenutog Vuškovića, koji je tek nedavno uhvatio određeni kontinuitet u Poljskoj, Oreščanin u momčadi ima uglavnom igrače, koji se i dalje natječu u juniorskim ligama ili tek hvataju prve minute, uglavnom s klupe na prvoligaškoj ligi, ne nužno u HNL-u, čak štoviše, češće to čine u ligama slabijeg ranga, poput Slovenije ili BiH. Manje je pritom alarmantno što je U17 reprezentacija poražena od Portugala (3-0), iako bi i taj poraz, u kontekstu budućnosti hrvatskog nogometa, trebalo pomno analizirati.

Dalić: "Igrači nisu kalkulirali, ali nedostajalo nam je brzine i dubinskih lopti"

Turci bolji od mladih Hrvata, Oreščanin izvadio Vuškovića u 23. minuti

OCJENE - Hrvatska: Kad nije Livi onda je Ivi! Hrvatska za Euro sprema isti recept

Spomenimo k tome i činjenicu da Zlatko Dalić za akciju u Egiptu nije priključio nijednog igrača U21 reprezentacije. U redu trebao je tu biti Martin Baturina, na pretpozivu je bio Niko Sigur, ali igrača, koji dolaze iz te selekcije u našu najbolju sve je manje. I onih, koji će konkurirati za A reprezentaciju kroz godinu, dvije. Kad tome dodamo i paradoks da igrači, koji su već konkurirali ili bili na pragu A reprezentacije poput Diona Belje ili Roka Šimića trenutno nisu ni u U21 momčadi, briga za budućnost našeg nogometa postaje još veća. Kakav je to sustav, kakva je to komunikacija, vizija? Koliko će igrača iz aktualne U19 selekcije doći do U21, ako već sad zaostaju u svojem seniorskom iskustvu za vršnjacima iz inozemstva, posljedično i tko će iz te generacije nositi A repezentaciju za četiri, pet, 10 godina?

Što je osnovni problem? Loš rad u klubovima ili nogometna vizija naših prvoligaša, koji sve rjeđe, čast iznimkama, guraju u vatru svoje mlade igrače? Nepostojanje osnovne ideje razvoja hrvatskog nogometa? HNS-ova briga samo za A reprezentaciju, dok sve ostale selekcije i momčadi služe samo kao privjesak i nužno zlo? Uhljebljivanje trenerskog kadra, uglavnom po regionalnom ključu, bez osnovne nogometne logike? Vjerojatno, ima tu od svega pomalo, uz stalnu vjeru kako će Hrvatska uvijek imati dovoljno talenta, dovoljno široku 'klupu' u dijaspori, koja će iznjedriti svakih nekoliko godina nekog novog Stanišića, Marca Pašalića ili Olivera Lukića. Tu je i uvijek prisutan nacionalni naboj, kao i 'hrvatski nogometni zakon' po kojemu 'uvijek iskoči neko novo ime, na koje nitko nije računao' i to bi trebala biti dobitna formula u beskonačnost? U HNS-u se, izgleda, uistinu uzdaju u onu Krležinu da 'nigdar ni bilo, da ni nekak bilo', dojma smo da se zbog svih ovih pitanja uopće ne uzbuđuju. A kad ih stvarnost i realnost 'opale' po glavi, moglo bi biti kasno!