„Kako ste se vi ono izvukli?“

Kada su ih već na Anfieldu dočekali na nož zbog odluke kojom su proglašeni krivima po 114 točaka optužnice, utakmica protiv PSG-a na Etihadu (21 sat) mogla bi zaliječiti rane Manchester Cityju. Ipak je riječ o dva kluba koja su svjetonazorski - čitaj: po količini i porijeklu novca - puno srodnija nego što bi voljela priznati. Kada Ferran Soriano večeras ugosti društvo iz Pariza, to bi mogao biti rijedak trenutak u kojem će izvršni direktor Građana u direktorskoj loži dočekati toplu dobrodošlicu.

Dovoljno je pogledati što se dogodilo prije dva tjedna. Predsjednik Paris Saint-Germaina Nasser Al-Khelaifi, nastupajući u ulozi predsjednika Udruženja europskih klubova (EFC), pružio je podršku Cityju na glavnoj skupštini udruženja. Novinari su ga upitali oko cijele situacije s engleskim klubom, što je prilično uzrujalo Al-Khelaifija.

„Koristite riječ ‘varanje’, ali oni nisu varali. Izuzetno poštujemo i klub i Soriana“, usprotivio se Al-Khelaifi. Njegov stav ne čudi.

PSG je, kao i City, bio utonuo u mediokritet prije nego će ga otkupiti katarski investicijski fond 2011. godine. Nakon što su samo godinu dana ranije osigurali prava na domaćinstvo Mundijala 2022. godine, malena država s Arapskog poluotoka silno je željela stvoriti superklub koji bi izazvao europski nogometni establišment, klubove poput Real Madrida, Bayerna i Man Uniteda.

Ekspresno ih je zahvatila potrošačka groznica kojom se na brzinu željelo izgraditi momčad i organizaciju, sposobnu da pomete domaće rivale i napadne najvrjedniji klupski trofej. U 2017. godini mislilo se kako će ih Kylian Mbappé i Neymar konačno odvesti do vrha.

REUTERS/Sarah Meyssonnier

Tog ljeta 2017. godine, unatoč rastrošnosti bez presedana, PSG je osigurao dva najskuplja transfera u povijesti nogometa - iskrcavši više od 400 milijuna eura kako bi redove francuskog prvaka preplavljenih zvijezdama dodatno ojačao dvojicom superstarova.

Vrtoglavi transferi dogodili su se u sjeni Uefinih financijskih propisa, uvedenih nekoliko godina ranije kako bi se ograničili gubici klubova i spriječilo da vlasnici neograničenim ubrizgavanjem novca potpuno promijene tržišne odnose. Problem, međutim, nije bio samo u tome koliko PSG troši, nego i u tome koliko njegovi sponzorski ugovori doista vrijede.

Klub je tvrdio da su mu izdašna partnerstva s katarskim tvrtkama, među kojima su bili Ooredoo, Qatar National Bank i, najvažnije, Turistička zajednica Katara, osigurali prihode kojima je mogao opravdati goleme izdatke. Kritičari su, pak, sumnjali da su ti ugovori bili namjerno napuhani kako bi se zaobišla ograničenja financijskog fair-playa. Ako sponzor povezan s vlasnikom kluba plati iznos koji ne bi bio moguć na slobodnom tržištu, na papiru sve može izgledati uredno. Međutim, upitno je koliko se taj papir podudara sa stvarnošću.

Uefa je zato pokrenula istragu: u lipnju 2018. glavni istražitelj Yves Leterme, bivši belgijski premijer, zaključio je da nema osnove za nastavak postupka protiv PSG-a. No José Narciso da Cunha Rodrigues, tadašnji predsjednik Uefina tijela zaduženog za financijski nadzor klubova, ozbiljno je osporio takav zaključak. Nakon što je njegov suradnik detaljnije proučio izvješće, Cunha Rodrigues predmet je vratio na ponovno razmatranje.

„Odluka o obustavi postupka bila je očito pogrešna”, napisao je.

REUTERS/Benoit Tessier

Bila je to stroga ocjena rada istražitelja, ali ne i konačna presuda o tome je li PSG prekršio pravila. Uefa je potom odlučila ponovno otvoriti slučaj, no PSG se obratio Sportskom arbitražnom sudu (CAS), koji je 2019. presudio da je Uefa propustila rok za ponovno otvaranje postupka za ranije razdoblje. Time je klub izbjegao ponovno razmatranje slučaja, a da pritom nije razjašnjeno jesu li sponzorski ugovori odgovarali realnom stanju.

Dokumenti do kojih je došao The New York Times otkrili su koliko je unutar Uefe bilo neslaganja oko načina na koji je slučaj vođen. Prema pisanju američkog lista, u izvješću su ozbiljno osporeni zaključci koji su išli u korist PSG-a, dok je proceduralni propust na kraju ograničio mogućnost daljnjeg postupanja. Nije, dakle, riječ o jednostavnoj priči u kojoj je PSG dokazao da je sve radio po pravilima. Daleko od toga.

Upravo zato PSG-ova priča ima težinu i u aktualnom slučaju Manchester Cityja. Neovisna komisija je Građane već proglasila krivima, sada se čeka žalbeni postupak nakon kojeg će se više znati o sudbini Građana.

To ne znači da su dva slučaja ista niti da će City proći kao PSG. Razlikuju se pravila, nadležna tijela i proceduralne okolnosti. Ali PSG-ov slučaj pokazuje da u financijskim sporovima europskog nogometa nije važno samo što se dogodilo na papiru, nego i kako je postupak vođen, koliko su čvrsti dokazi i jesu li nadležna tijela poštovala vlastita pravila.

Na travnjaku Etihada će večeras biti Haaland, Enzo Fernández i Cherki s jedne te Kvarachelia, Vitinha i Dembélé s druge strane. S obzirom na nogometne ideje Enza Maresce i Luisa Enriquea, utakmica bi mogla biti sjajna. No na gornjim etažama Etihada odvijat će se ona druga, nešto bitnija. Ondje bi čelnici Cityja, nad tanjurom kavijara i jastoga, mogli ispod glasa pitati kolege iz PSG-a: ‘Kako ste se vi ono izvukli?’”

Moguće postave

Man City (4-2-3-1): Donnarumma – Nunes, Dias, Guehi, Gvardiol – Anderson, Fernandez – Semenyo, Cherki, Doku – Haaland.

PSG (4-3-3): Safonov – Hakimi, Marquinhos, Pacho, Mendes – Neves, Vitinha, Ruiz – Dembele, Torres, Kvarachelia.