Kako je Livaja 'ukrao' Armadi obećanje

Skoro godinu dana, tek jedan dan razlike, dijeli nas od Jadranskog derbija koji je usmjerio i pokrenuo nove vjetrove u HNL-u. Godinama je Hajduku bolna točka bio rival sa sjevernog dijela Jadrana. Rival kojeg dugo nisu doživljavali ozbiljnije, a onda su se pozicije moći i snaga okrenule u korist sjevera. Bolni su bili porazi i nemoć koju je Rijeka, posebice u doba stolovanja Matjaža Keka na Kvarneru, zadavala Splićanima. Srušeni su neki rekordi Jadranskog derbija koji su obilježili mračno rezultatsko razdoblje Hajduka. Gotovo osam godina bez pobjede na Poljudu. Toliko je prošlo od 7. kolovoza 2011. do utakmice života Stanka Jurića i kasnije emotivne proslave na sjeveru s kojeg je zapravo i figurativno sišao na travnjak.

Nije ni ta utakmica 20. travnja 2019. promijenila skroz tijek onoga što je Hajduk proživljavao u godinama koje je Rijeka naprosto bila na travnjaku bolja. Ali, ukazale su se naznake da se stvari polako vraćaju na staro. Luzerštinu koja se uvukla u poljudsku svlačionicu bilo je teško provjetriti, paučinu iz vitrina tek treba očistiti. No, put kojim su Bijeli krenuli posljednjih godinu dana smjer je koji su navijači priželjkivali posljednjih godina. Dolaskom na mjesto predsjednika Hajduka, Lukša Jakobušić je bio svjestan što ga čeka. Proveo je tu neko vrijeme kao dopredsjednik Marinu Brbiću, a onda mu je utoliko bilo lakše kad je znao odakle treba krenuti.

Uhvatio se u koštac s onim što su mnogi smatrali nemogućim. Provjetriti gubitnički mentalitet iz svlačionice koji se uvukao u svaku fugu i poru. Već su ispisani romani kako je tekao taj proces, a ne treba biti ni Nostradamus, ni Kolumbo, da bi dokučili koji je potez bio u svemu ključan.

Bilo je to kasno poslijepodne 17. veljače 2021., ako ćete točnije 17:44 sati, kad je na službenoj klupskoj stranici u trenutku koji nitko nije predvidio, ni očekivao, izašla vijest – Ponovno u bijelom dresu: Marko Livaja se vratio u Hajduk!

Rasplamsali su se svi oni snovi koji su do tog trenutka, što bi vatrogasnim žargonom rekli, bili tinjajući. Iskre euforije opet su počele frcati na sve strane, a Hajduk je i dalje u tom trenutku bio u najgoroj rezultatskoj poziciji u novijoj povijesti. No, navijače više ništa nije moglo pokolebati. Vratio se jedan od dvojice koje su svi htjeli gledati u bijelom dresu, ali su otišli prije vrimena. I dok jednom tepaju da je vrime, drugi je tu i vuče Hajduk s 21 golom ove sezone prema onom na što pušu još oni koji su se puno puta opekli. Pušu i na hladno. Ali to nije dugo bilo tako blizu, opet teško za izgovoriti praznovjernima. Da ne ureknu.

Puni krug koji je Livaja napravio započeo je 2010. godine kad je otišao u Inter sa 17 godina, a u to vrijeme na Poljud su stigli računi za naplatu godina lošeg vođenja kluba. Srećom, tu su bili navijači da spase što se spasiti da, a onda kroz godine koje su zapravo bile duga cesta, u nekim trenucima i kružni tok, stigli do ovog danas. Kraj ceste se još ne nazire, tek sad bi trebala uslijediti vožnja po asfaltu nakon godina makadama.

S druge strane Rijeka je u tom periodu uz snagu administracije i privatni kapital došla do najboljih rezultata u povijesti kluba, a kruna svega bila je dupla kruna 2017. godine. Put do najboljih rezultata u povijesti započeo je dvije godine nakon Livajinog odlaska iz Hajduka.

Licenca koju Dugopolje nije dobilo ostavilo je Rijeku u HNL-u u sezoni 2011./12., a u veljači te 2012. stigao je kapital Gabrielea Volpija, a s njim i današnje mecene Damira Miškovića. Pravi uzlet tek je krenuo dolaskom Matjaža Keka, ali i igrača iz Dinama poput Andreja Kramarića i Ivana Tomečaka, te drugih pojačanja koja su pristizala na tad još uvijek Kantridu.

Prva puna sezona (2013./14.) pod Kekom donijela je skor bez poraza protiv Hajduka, tri remija i jedna pobjeda. Ta pobjeda bila je u posljednjem susretu Rijeke i Hajduka te sezone u utakmici odigranoj pred ispunjenom Kantridom. S 4:1 je Rijeka ispratila Splićane kući, a Armada sa svojevrsnim obećanjem na kraju utakmice kad su podignuli transparent na kojem je pisalo: „100 godina ste šutjeli, od krađa okretali glavu, državnim sponzorstvima gradili slavu... Sada ste ljuti jer znate da vas čeka 100 godina klečanja iza imena Rijeka.“

Goran Kovacic/PIXSELL

Podsjetili su tad Riječani, koliko god teško bilo priznati, na neslavni dio povijesti Hajduka i period koji je kasnije stigao na naplatu katastrofalnom financijskom i rezultatskom situacijom. A bilo bi i nepošteno prema dobrom dijelu navijača Hajduka kazati da su šutjeli o tom periodu, jer da jesu ne bi došlo ni do osnutka udruge Naš Hajduk. Financije su se s vremenom stabilizirale, rezultatski iskorak ima dobre temelje, a posljednji dio poruke, s pomalo pretencioznom vremenskom odrednicom, zazvonio je hajdukovcima koji se s tim dijelom nisu nikako htjeli složiti.

Jedan od onih koji se s tim, izgleda po dosad prikazanom, ne slaže je i Marko Livaja. Dan je 27. veljače 2021. godine, skoro godinu dana od danas, na Kantridi se ne igra već duže vrijeme, ostaje tek san Armade da će ponovno skandirati svojim ljubimcima podno stijena u službenoj utakmici. Livaja tog dana debitira u bijelom dresu protiv Rijeke na Rujevici. Pobjede protiv rivala s Kvarnera već u tom trenutku više nisu bauk Splićanima, 20-ak dana prije na istom mjestu slavili su i bez Livaje. No, slijedi i dalje mrtva trka za rezultatsko poboljšanje i borba za Europu koja je opasno visjela.

Već uz prvoj minuti te utakmice pokazao je Hajdukov reformator što ćemo gledati u narednom periodu. Sjajna lopta u prostor za Umuta Nayira i prilika koju je Turčin propustio realizirati, ali u 71. minuti ista suradnja rezultirala je pogotkom, pokazat će se kasnije, za pobjedu. Mogla je ta utakmica završiti i u drugom smjeru da Lovre Kalinić, jedan od onih koji su probili led povratka u Hajduk za stvaranje momčadi s kojom će se boriti za trofeje, nije obranio jedanaesterac Franku Andrijaševiću. Ipak, Lovre je bio siguran, Hajduk je slavio, a na klupi Rijeke Simona Rožmana zamijenio je Goran Tomić.

Do kraja prošle sezone susreli su se još jednom, ovaj put na Poljudu, a Livaja je u toj utakmici i slavlju od 3:2 asistirao za prvi gol Hajdukovom dragulju Stipi Biuku. Ovu sezonu otvorili su ponovno utakmicom na Poljudu, a Rijeka je iz Splita otišla kao pobjednik rezultatom 2:1. I posljednji susret prije ovog bio je onaj na užarenoj i naelektriziranoj Rujevici iz kojeg je Hajduk predvođen motiviranim Livajom otišao kući s tri boda i pobjedom 3:2. Bila je to i druga utakmica Valdasa Dambrauskasa na klupi Hajduka, litavskog stručnjaka pod kojim Bijeli još ne znaju za poraz.

HNK Hajduk Split

Od povratka Livaje tri pobjede i jedan poraz skor je Hajduka i Rijeke, a po učinku i djelima čini se silno motiviran da 'ukrade' skroz Armadi obećanje. Imao je Hajduk periode u prvenstvu kad bi iskočio ispred Riječana, ali nikad u posljednjih desetak godina nije bio toliko blizu da tu poziciju zadrži kao što je to danas. S bodom više i utakmicom manje Hajduk danas dočekuje Rijeku, ali i dosta jačim kadrom nego što je bio onaj prije skoro godinu dana. Sportski direktor Mindaugas Nikoličius je u godinu dana praktički promijenio cijelu momčad, a povratak Nikole Kalnića u bijeli dres simbolično zatvara krug baš kao što je on počeo godinu dana ranije povratkom Livaje i Lovre Kalinića.

U takvom odnosu snaga, valu euforije, rekordnom članstvu, učinkom pod Dambrauskasom na klupi, poziciji na tablici, s pravom se na Poljudu nadaju onome što nisu vidjeli od 2013. godine, a još važnije onom što nisu čuli, ni vidjeli od 2005. Slavljenička zvona Svetog Duje i puna Riva koja pozdravlja šampione u ovom trenutku ne čini se više kao fiktivna scena stiha pučke pjesme. Ali, tko se jednom opeče i na hladno puše!