Kako je Hrvatska pala bez ispaljenog metka

Kako to obično i bude ususret velikim natjecanjima, Hrvatska je odjednom postala bogatija za nekoliko stotina tisuća “izbornika” koji svi redom imaju najbolja rješenja za naš deficitarni lijevi bek ili nešto tome slično. Tako je bilo i ususret ovom neobičnom Europskom prvenstvu, točnije, tako je bilo ususret utakmice između Gordon Albiona i Vatrenih. Ako ostavimo po strani naše samoprozvane izbornike, mediji su prilično realistično najavili jučerašnju utakmicu stavivši “dalić boyse” u podređen položaj pokraj Southgateovih razvikanih zvijezda, uz vječitu nadu kako do pravog iznenađenja može doći. To se nažalost, nije dogodilo. Engleska je opravdala status favorita ove skupine i rutinski svladala Hrvatsku, iako moram priznati, taman pred jedini pogodak na susretu, činilo se da ćemo možda izvući remi, ili još bolje, opaliti kakav zalutali metak u mrežu Jordana Pickforda.

Prvo poluvrijeme je započelo uz očekivani pritisak Engleske, iz kojeg smo se izvukli neokrznuti, iako, da nije lopta okrznula Joška Gvardiola u šestoj minuti nakon sjajnog udarca Phila Fodena, možda bi Vatreni letjeli nazad u Rovinj pognute glave s nekoliko pogodaka u mreži. Englezi su u prvih 25 minuta redali poluprilike pred našim vratima uglavnom uz nepreciznu realizaciju Raheema Sterlinga, a kao najbolje ime među igračima u redovima Albiona nametnuo se Leedsov Kalvin Phillips. U prvom poluvremenu je poput rotvajlera “grizao” naše vezne igrače čim bi Engleska ispustila posjed, usput si dodavši perfektnih 100% točnih dodavanja u prvih 45 minuta utakmice. 18/18. Što se tijeka utakmice tiče, osim nepreciznog pokušaja Perišića čija lopta je prešla preko gola u 27. minuti, od Hrvatske smo vidjelo malo ili ništa. Phillips je vršio pritisak i onemogućio našim igračima da kvalitetno iznesu loptu u protivničku polovicu, a kad bi već neka kombinacija i došla do šesnaesterca, šansa bi redovito završila uz miran pogled Jordana Pickforda i loptu koja se kotrlja pokraj vrata. Od naših igrača moramo izdvojiti Matea Kovačića koji je dugim loptama pokušavao pronaći Rebića, no svi njegovi osvojeni dueli i presječene lopte su ostale u sjeni indisponiranog Brozovića koji jučer definitivno nije imao svoj dan.

Samo na Germanijaku: Sve grupe Europskog prvenstva na jednom mjestu

Ipak, jedan zadatak smo ispunili. Nakon početnog pritiska, Hrvatska je uspjela do fotofiniša prve polovice malo smiriti i “umrtviti” igru Engleske, no Duje Ćaleta Car se pobrinuo da izgrizemo još koji nokat do poluvremena. Naš stoper je igrao rukom na samom rubu šesnaesterca, slobodnjak je izveo za nas kobni Trippier, no, na našu sreću, ovog puta nije bio precizan. Na poluvrijeme se otišlo s 0-0, statistika je bila tek blago na strani Gordon Albiona, no dojam je bio da je Engleska jednostavno bolja i da je samo pitanje trenutka kada ćemo primiti gol. Naša igra prema naprijed nije davala nadu da ćemo izdržati pritisak i kazniti Englesku za uglavnom Sterlingove promašaje. Igra je bila jalova, a kako kaže stara poslovica “puška koja je prazna, ne puca”.

U drugom dijelu susreta naša velika poluprilika je stigla iz puke pogreške domaće obrane, točnije Kierana Trippiera koji je skoro poklonio loptu Anti Rebiću, no Pickford je na mjestu. I baš kad se činilo da će se Engleska unervoziti jer smo zakucali na vrata 60.minute,, Ćaleta Car griješi kraj najboljeg igrača utakmice Kalvina Phillipsa, isti šalje loptu u šesnaesterac Sterlingu koji iz trećeg velikog pokušaja gađa za konačnih 1-0. Pokušao je do izmjena poentirati Rebić, no nije bio precizan, baš kao i nevidljivi Kane koji je pet minuta kasnije, baš kao i 2018. godine u Rusiji, promašio veliku šansu za 2-0.

Dalić je pokušao osvježiti ekipu s Vlašićem i Brekalom, no od njih nije dobio ono što je priželjkivao. Za razliku od prijateljske utakmice s Belgijom, ni jedan ni drugi nisu zaprijetili prema vratima Pickforda, a podjednako neopaženo je prošao i ulazak Brune Petkovića u 79. minuti susreta. Do kraja utakmice se nije događalo skoro ništa, pa nije krimen skočiti na finalni zaključak naše prve utakmice prvenstva.

Najava dana: U fokusu su Euro, Copa America, NBA i tenis

Engleska je odigrala taman koliko je potrebno za pobjedu. Ova utakmica me pomalo podsjeća na sraz Manchester Cityja i Dinama u Engleskoj u sklopu grupne faze Lige prvaka. Taman kad se učinilo da je čudo moguće i da će mreža plavih ostati netaknuta, pojavio se “neki” Sterling i riješio utakmicu. Moramo biti pošteni, danas je to mogao biti bilo tko. Mogao je to biti Mount koji je sjajno probao gađati u drugom poluvremenu, mogao je to biti Foden kojeg su dijelili milimetri od ranog pogotka, mogao je to biti i neraspoloženi Trippier koji je solidno zaprijetio iz slobodnog udarca. S druge strane, naša fiktivna junakinja utakmice mogla je biti samo - slučajnost. Nismo mi odigrali toliko loše, no momčad kalibra ovakve Engleske, grube pogreške, a jučer ih je bilo dovoljno, kažnjava do 90. minute u 90% slučajeva. Mi se nažalost nismo našli u tih 10% situacija koje bi nam ponudile bod ili možda tri. Protiv Češke i Škotske bi trebalo biti lakše, no Daliću i ekipi trebaju lakši dolasci u šansu, češće stvaranje “viška” i najbitnije, golovi. Jer da se vratimo na početak priče.. puška koja je prazna - ne puca.