Kako je Ante Čačić dobio odanost svlačionice i zaslužio skidanje "vd" ispred svog imena

Piše: Alen Lesički

Šmeker je Čačić. Dok mu je momčad slavila naslov, došetao se do kamera, složio par prigodnih rečenica i efektno završio pričajući o sebi u trećem licu:

“Ante Čačić ne ide u trenersku mirovinu”.

I time se zapravo promovirao u kandidata za trenera Dinama, za skidanje tog v.d. ispred svog imena. Ako se u zadnjem kolu obračuna s Hajdukom na način na koji to priželjkuju navijači Dinama, Ante Čačić bit će glavni favorit za klupu Dinama u sljedećoj sezoni. Ako to već nije sada. I to je zapravo jedino logično.

“Malo smo prodisali s njime. Ponovno se osjeti ona atmosfera na treninzima koja nas je nosila zadnjih sezona”, pričao nam je jedan od igrača prošli tjedan. Slične rečenice naišli smo kod nekoliko senatora “modre” svlačionice što je najbolji znak kako Ante Čačić kotira među igračima. I nitko od njih nije rekao kako Kopić nije valjao, već da je bio suviše krut. Za razliku od njegova nasljednika koji je u ovaj mandat prenio veliko iskustvo svoje karijere. A činjenica da je ovaj finiš HNL-a Čačić odradio besplatno - dovoljno sugerira sama za sebe.

Da Čačić ima ono nešto zapravo najbolje govori primjer Amera Gojaka, tog izuzetno poštenog mladića koji je Dinamu dao puno više nego se to valorizira u javnosti. Naime, nakon što je protiv Hajduka upisao svoj 197. službeni nastup za Dinamo, Čačić je rekao da će se potruditi da Gojak ne ode iz Dinama bez okrugle brojke. Ako će uopće otići…

Naime, BiH reprezentativac ulazi u posljednju godinu ugovora i realno je očekivati da će ga “modri” prodati već ovo ljeto. Dakle, u pet utakmica do kraja trebao je tri nastupa da bi se okitio brojkom 200 što definitivno nije mala stvar. Gojak je već ušao u povijest Dinama svojim golom Spartaku iz Trnave kojim je skinuto europsko prokletstvo. Osim Trnavi, zabijao je vrijedne golove Anderlechtu, Rosenborgu, Cluju… Dao je četiri komada Cibaliji, donio u Maksimir Superkup kada je zabio Rijeci. Sasvim dovoljno da uživa izniman respekt navijačkog puka. Međutim… Njegova karijera u Dinamu je često bila prožeta skepsom. Stalno mu spočitavaju tu Benficu u Lisabonu, a pitanje je bi li “modri” uopće došli do Benfice da nije bilo Gojaka koji je te sezone odigao možda i najbolju sezonu u plavom dresu. Igrao je sve europske utakmice od skupine do Lisabona. Bio je nezamjenjiv. I to u ozbiljnoj konkurenciji. No, ovo je takva sredina. Čim nisi “libling”, krivac si za sve.

No, da se vratimo Čačiću koji je pokazao taj šmek i na Gojakovu slučaju. Prvo mu je dao minutažu protiv Gorice, potom protiv Osijeka. U Šibeniku je komotno u sudačkoj nadoknadi mogao ubaciti u igru mladog Baturinu koji je projekt kluba, ali trener se sjetio da ima jednog itekako zaslužnog na klupi kojem treba ta minuta da zaokruži veliku brojku; s 25 godina, 200 službenih nastupa za Dinamo. I dao mu je…

I u njemu dobio još jednog odanog igrača na kojeg će se, pod uvjetom da ostane u Maksimiru, svakako moći osloniti. Kao što su se na Gojaka mogli osloniti mnogi njegovi prethodnici, od Peteva koji ga je gurnuo u vatru kada bi malo tko to napravio, Bjelice kod kojeg je Gojak bio standardan pa i Kopića koji mu je dao povjerenje nakon ozljeda Ademija i Ivanušeca. Povjerenje koje je Amer Gojak opravdao, posebno na Poljudu ovo proljeće gdje je bio jedan od najboljih. Sada će i Ante Čačić imati još jednog svog odanog vojnika. S 200 nastupa u dresu Dinama. A to je nešto što bi se trebalo itekako cijeniti…