Kako bi majstor trebao nešto popraviti ako mu konstantno prazne kutiju s alatom?

Ako ste se kojim slučajem nekada našli na stadionu u Kranjčevićevoj ulici sat vremena početka utakmice u kojoj Lokomotiva ima ulogu domaćina, ispred posljednjeg ulaza na centralnu tribinu gotovo pa sigurno naletjeli ste na čovjeka koji nervozno cupka u mjestu i iznad kojeg je uvijek pravi mali oblak dima. Kako bi uglavnom bio u svojim mislima, najčešće bi pozdrav ostao na onom jednom kimanju glavom s kojim bi i jedna i druga strana, bez ikakve priče, zapravo rekla sve što bi trebala. Mi smo na to gledali kao onaj jedan 'dobar dan i sretno', a trener Lokomotive kao 'bok, hvala, pričat ćemo kasnije'. Premda to nitko nije naglas izrekao...

Prouči cjelokupnu ponudu za nogomet na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

Silvijo Čabraja jedan je od rijetkih ljudi u hrvatskom nogometu o kojem nećete čuti previše ružnih riječi. Naravno, uvijek će biti onih koji će mu nešto zamjeriti i spočitati, odnosno pronaći razlog zašto je na Kajzerici, a na nekoj većoj i reflektorima bolje osvijetljenoj pozornici. Ali, za koga ste to kod nas čuli da je 'pravi' u svemu? Vjerojatno bi i Pep Guardiola da sutra postane trener Dinama ili Hajduka postao netko tko neke stvari 'ne kuži baš najbolje'. A i ta taktika koju koristi mu ovdje ne prolazi...

Taktika Lokomotive je pak već godinama ista: stvori u omladinskom pogonu, integriraj u prvu momčad, prodaj što skuplje možeš. Igraj napadački, na gol više, nadigravaj se sa svima i nadaj se Europi. Što ako ona izostane? Ha, ništa... A što ako pozicija bude ovakva kakva je sada, a to je da baš svaki klub iz HNL-a Lokose nakon 16 kola gleda 's visoka'? Ha, ako pitate neke ljude bliske klubu, opet ništa. Jer, Čabraja je 'mađioničar', rezultati će kad-tad doći i ova pozicija je sasvim sigurno nešto gdje se momčad neće još dugo zadržati.

Iako, Lokosima slijedi Dinamo, a onda, na samom kraju prvog dijela sezone, i Gorica u gostima. Koja na svojem 'krumpirištu' zna svaku rupu te tamo više nitko ne može biti siguran kakav će travnjak zateći. I rezultat ostvariti. Uostalom, pitajte Hajduk (0-1), Dinamo (2-2), Osijek (2-2)...

Osijek rutinski ostavio Lokomotivu na dnu ljestvice

Čabraja: „Zabrinjava zadnje mjesto i mene i čelnike kluba. Vidjet ćemo što će se događati sljedećeg tjedna…“

O tome da Uprava kluba svojim odlukama konstantno podrezuje krila glavnog trenera pisali smo još prije nekoliko mjeseci, puno prije nego što je situacija postala ovako alarmantna. I tada smo konstatirali da Čabraja zaslužuje puno više od toga što dobiva, jer dojam je kao da mu se stalno nešto oduzima, a od njega očekuje da uvijek isporučuje jednako kvalitetan proizvod. Lokomotiva nije htjela investirati u travnjak jer stadion u Kranjčevićevoj nije njihov, zbog čega je neku napadačku igru gotovo pa nemoguće razviti. I, hajde, možemo to nekako razumjeti, ipak taj teren nije njihovo vlasništvo, premda isto tako nije baš najčudnije da podstanar u svojem trošku odluči prekrečiti zidove u iznajmljenom stanu. Ipak je on taj koji tamo živi, zar ne? Stanodavac? Iako je 'urednost stana' njegova obaveza, on te zidove ne gleda svaki dan. I zato radove (krečenje) može prolongirati za 'neka bolja vremena'. A ona uvijek budu kada podstanar ode dalje nekim svojim putem.

No, nije samo do terena, do dotrajalih svlačionica ili one sramotne press-sobe po kojoj se može zaključiti kako ljude iz Lokomotive nije briga za medijske predstavnike ili klupski 'imidž', nešto je i do samog trenera kojeg su u klubu potrošili do te mjere da on sada otvoreno i bez rukavica mora tražiti ono što je sam zaradio. Čabraja moli samo jednu stvar, a to je da mu se osiguraju adekvatni (minimalni) uvjeti da radi posao. Kojeg dokazano zna raditi. Ako majstoru oduzmete kutiju s alatom, kako bi on točno trebao nešto popraviti? S idejom, pričom, filozofijom?

Božidar Šikić šarmantan je čovjek kojeg predstavnici medija vole imati nasamo budući da je će se naslov napisati bez da ga se povlači za rukav. Sjećamo se njegovih riječi da se ne ubija tele zbog jedne šnicle (slučaj Živković), baš kao što je jednom zgodom, prije nešto više od dvije godine, rekao kako će Čabraja biti njegov trener "dok ne nauči obavljati posao kak' spada". To da Šikić zna obavljati svoj posao potvrđuju, između ostalog, brojni izlazni transferi s Kajzerice i činjenica da je Lokomotiva već 15-ak godina stabilan prvoligaš, ali u ovih nekoliko godina za kormilom prve momčadi Čabraja ga je, barem u svojem polju – prešišao! Upozoravali smo na početku sezone da je igrački kadar u odnosu na sezonu ranije 'triput slabiji', ali izuzev trenera, oni koji su to trebali pročitati i razumjeti su u tim trenucima razmišljali o nekim drugim stvarima. Kao primjerice prodaji Šotičeka. Koju su ostvarili, a onda Čabraji kao zamjenu za ponajvećeg mladog talenta Hrvatske ponudili – riječi ohrabrenja. Da, stvarno smo iznenađeni što trener ima sve manje strpljenja i što u rukavicama već drugi put ove sezone govori o mogućem odlasku s klupe...

U redu, voda još uvijek nije došla do grla, ali situacija nije najugodnija. Kad bolje razmislimo, dojam je kao da je Lokomotiva došla do križanja te sada moraju izabrati hoće li uložiti u momčad, dati Čabraji priliku da se bori i pokazati kako 100 posto vjeruju u njega i njegov rad ili će pak otići u drugom smjeru i s nekom 'novom energijom' nastojati do kraja sezone dosegnuti visine koje s Čabrajom nisu. Iako nam se prva opcija čini kao nešto što bi većina bez sekunde razmišljanja odabrala, odavno smo naučili da je najveće iznenađenje u hrvatskom nogometu – izostanak iznenađenja.