Kada smo ga prvi put vidjeli pomislili smo da je "novi Roberto Carlos", ali s 28 se pozdravio s ozbiljnim nogometom

Bio je 16. kolovoz 2011. godine. Arsenal je u prvoj utakmici play-offa za Ligu prvaka na Emiratesu s 1:0 svladao Udinese. Već u 4. minuti Walcott je pogodio mrežu talijanskog kluba, no pravo je čudo kako su Topnici uopće dobili tu utakmicu. Gosti iz Udina su odigrali sjajnih 90 minuta, prijetili sa svih strana, ali Szczesny je nekako sačuvao svoju mrežu...

Jedno ime tada se posebno istaknulo. Bio je to Pablo Armero, dotad ne baš poznati Kolumbijac, s tek jednom sezonom u Serie A iza sebe. Neumorno je Armero sprintao cijelu utakmicu, iskazao moć ponavljanja i „boltovsku“ brzinu. Iako su mu bile 24 godine, mnogi su pomislili: zvijezda je rođena! Zbog pravog topa u nogama, kojeg je također pokazao, neki su ga prozvali i "novim Robertom Carlosom"...

Iako je bez sumnje sjajan nogometaš, Armerova karijera nije se razvila u očekivanom smjeru. Nije baš „one season wonder“ kako bi rekli Englezi, ali nije niti daleko od toga. Iz Udinesea je otišao 2013. godine u Napoli, no na San Paolu se nije nametnuo, pa je išao i na (neuspješnu) posudbu u West Ham.

Premda ga je nekoć platio četiri milijuna eura, prošlog ljeta Napoli je Armera ponovo prepustio Udineseu. A s Friullija su ga pak proslijedili na San Siro! Niti u Milanu, ovako prosječnom, da ne kažemo očajnom, kolumbijski reprezentativac nije došao do istaknute role. Skupio je svega osam nastupa, preciznije 587 minuta, ispavši obični prolaznik.

U čemu je problem? Vjerojatno najviše u činjenici da je Armero tipični bočni igrač, kojem gotovo isključivo odgovara sustav 3-5-2. Sa četvoricom iza, na mjestu klasičnog beka, nikada nije bio pravi... Ovaj pomalo i atipični nogometaš prvenstveno iz tog razloga nije „prošao“ u modernom nogometu, kao što su to mnogi očekivali nakon one partije ljetne večeri 2011. u Londonu.

Ne bismo željeli biti zli proroci, no jučerašnjim potezom Armero se praktički pozdravio s najvišom nogometnom razinom. Dojadilo mu je sjediti po klupama i tribinama, te je prihvatio poziv Flamenga. Na samom startu karijere već je igrao u Brazilu, za Palmeiras, a sada će u najpopularnijem tamošnjem klubu pokušati vratiti komadić starog sjaja... Ako ništa, onda zbog kolumbijske reprezentacije, gdje je svih ovih godina redovito imao zapaženu ulogu. 

(Foto: Action Images)