Kada se spoji - nespojivo: Samoborske Kobre - svijetli primjer HR nogometa

“Deja vu”, često pomislim kada se vikendom prolomi huk s obližnjeg Klokočevca. Naime, nekada me, u dječačkoj dobi, impresionirao huk Maksimira. Kako sam rođen i dobar dio svog života živio blizu stadiona - taj nedjeljni uzvik veselja kada bi Dinamo zabio gol ostao mi je u vječnom pamćenju. Ovaj iz zapadnog dijela Samobora nije niti približno takav, ali ima svojih čari. Osim što me vraća u djetinjstvo, lijepo ga je za čuti. A i sve češće se čuje… I sve češće su gužve na “betonki”, cesti koja spaja Samobor s Breganom. Pogotovo svaki drugi vikend kada “Kobre” igraju kod kuće.

Prouči cjelokupnu ponudu na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

Ne budi lijen, zaputio sam se jedan dan do tog stadiončića. Masivna betonska tribina, uređen travnjak, dodatni tereni… Otišao sam tamo čisto iz neke znatiželje. Da vidim što se promijenilo. Jer do sada su gužve redovito pripadale isključivo danu kada se igrao derbi između Klokočevca i Bregane.

“Nema predsjednika”, rekli su mi u kafiću koji radi u sklopu stadiona.

“Idite cestom pa prva desno. Radiona se zove “Kruno”. Ne možete pogriješiti. I tražite gazdu”, rekli su nam srdačni domaćini.

Malo kasnije, sjedimo s “gazdom” i nailazimo na zaista rijedak oblik entuzijazma. Na koji način nam Kruno Vrbančić zaneseno priča o projektu HNK “Kobre Samobor”, pitali smo ga u jednom trenutku je l' on zarađuje na tome.

“Ma jok. Svi smo mi volonteri. Domaći ljudi koji su shvatili da ako sami nešto ne poduzmemo - nitko nam neće pomoći. I tako su nastale Kobre”.

Dakle, ovo im je prva službena sezona. Igraju u 6. rangu natjecanja a nastali su fuzijom dva lokalna kluba s početka priče.

“Bregana je imala dobru školu, mi smo imali seniorski pogon. I puno je tu bilo djece. Iako smo bili veliki rivali, sjeli smo za stol i shvatili kako bi fuzija bila najbolje rješenje za sve”, otkriva nam Kruno Vrbančić.

S vremenskim odmakom pokazalo se kako su bili u pravu. Iako je bilo početnog negodovanja, tog “jamranja”, činjenice govore kako je NK Samobor dobio ozbiljnog konkurenta u zapadnom dijelu grada.

“Mi u ovom trenutku imamo 16 uzrasnih kategorija. Nama ovdje trenira 350 djece. Od jutra do mraka su tereni puni, ljudi to prepoznaju i pridružuju nam se. Nekada smo moralo potezati za rukav lokalne poduzetnike da nam nešto doniraju, da imamo za benzin kada ide momčad na utakmice, a sada se sami javljaju i samo kažu: “Pošalji nam ugovor, želimo biti dio ovog projekta”. Ne mogu reći da smo uspjeli jer nam je ovo prva polusezona, ali idemo reći da smo na dobrom putu”, skroman je Vrbančić.

Iako ima privatni posao, Vrbančić je u projektu “Kobre” cijeli dan. Dok pričamo, stižu poruke, pozivi… Naoružan strpljenjem i energijom, Kruno je svima na raspolaganju.

“Troši nas sve, ali kad vidiš da nešto raste pred tvojim očima. Da si maknuo djecu od mobitela, da im daješ mogućnost da budu u sportu i na svježem zraku, onda te to dodatno motivira".

Inače, ime Kobre nastale su igrom riječi. “K” je oznaka za NK Klokočevac, “BRE” označava NK Breganu. Ovo “O” trebalo je biti rezervirano za “Otok Samoborski”.

“No, oni su odustali od te fuzije. Imaju svoje razloge, nema smisla bilo koga nagovarati. Ime je na prvu, onako, djelovalo čudno. Izazvalo je puno polemika ali sada su nas počeli sve više prihvaćati. Bude im nekako simpatično”, govori Vrbančić čiji je projekt koji vodi sa skupinom nogometnih zanesenjaka prepoznat i od lokalnih vlasti.

“Financiramo se iz više osnova. Od članarina, sponzorstva, Grada… Svaki je bitan i svaki puno znači za opstojnost i samoodrživost. Veseli me što su u Gradu prepoznali projekt i što su upalili zeleno svjetlo za izgradnju travnjaka s umjetnom travom u Bregani. Toliko ima djece koje nam se žele priključiti da smo u poziciji da nema dovoljno termina. Ovo će svakako pomoći”.

A kako na jačanje nogometa u zapadnom dijelu Samobora gledaju u NK Samoboru. Nekadašnji prvoligaš nogometna je perjanica ovog dijela županije…

“Mislim da tu nema zle krvi. Drago im je sigurno što se pojavila konkurencija koja će i njih činiti boljima. Suradnja je prirodan proces, ali vidjet ćemo kada budemo u istom rangu natjecanja”, smije se Vrbančić.

Ostavljamo entuzijazam mladog predsjednika i okrećemo se novoj adresi. Često na društvenim mrežama nailazimo na komentare Igora Matijašića, ravnatelja osnovne škole iz Bregane koji se kroz svoje objave, stilski i upečatljivo, prometnuo u svojevrsnog kroničara samoborskog sporta. Nerijetko podsjeti na neku obljetnicu, važan datum ili događaj.

“Uf, kakav je to bio derbi”, dočekao nas je profesor Matijašić.

“Utakmice Bregane i Klokočevca bile su ti El Clasico za siromašne”, smije se pa nastavlja:

“Danima se čekala utakmica dva kluba koji su udaljeni možda kilometar zračne linije. Vjerujte, nikome nije bilo svejedno. Od igrača do navijača. A u derbijima je bilo svega. Crveni kartoni su bili normalna pojava. Prekidi, navijačke čarke, dimne zavjese… I onda je s godinama situacija polako se počela normalizirati. Ono što je prije bilo nezamislivo; da neki igrač Bregane ode u redove Klokočevca ili obrnuto, postalo je uobičajeno. Nekada bi ljudi revoluciju dizali, ali sada su nove vremena”, prisjetio se Matijašić koji je svjedočio Skupštini kluba koja je označila fuziju dva velika rivala zapadnog dijela Samobora.

“Tog dana, a bilo je na dan polufinala Lige nacija ovo ljeto, spojilo se - nespojivo! Ma jasno da je bilo negodovanja, ali tko god razumije priču i stalo mu je do sporta i nogometa, shvatio je kako to jednostavno mora biti tako. Da je to jedini put da se sačuva kvaliteta”, naglasit će Matijašić koji se može pohvaliti kako je u svojoj karijeri imao privilegij nositi kapetansku traku Klokočevca i Bregane. Samim time njegova riječ ima težinu i značaj.

“Kako je vrijeme prolazilo, imam dojam kako su ljudi postali svjesni situacije i da to prihvaćaju. Doduše, još uvijek ima onih koji bi se vratili na staro jer se ne mogu pomiriti s činjenicom da se na igralištu u Bregani ne igra seniorski nogomet, ali mnogi od njih nisu jako dugo bili na utakmici i ni na koji način nisu pomagali klubu, već sad krivce za probleme traže u nekome drugome”, detektirao je Matijašić koji pomno prati razvoj situacije, nerijetko ga se može vidjeti na utakmicama a u aktualno vodstvo ima puno povjerenje.

“I ne samo ja. Kruno dobro “hendla” sve to, mada neki uz njega možda ne ulijevaju baš puno pouzdanja. Mislim da priča ide u dobrom smjeru. Dobar je projekt, treba ga podržati. Uostalom, 350 djece nije brojka koju bilo tko može zanemariti”, reći će Igor Matijašić koji nam je skrenuo pažnju na turnir “Tri kornera - penal” koji će ove godine prvi puta biti organiziran od strane HNK Kobre Samobor. Inače, riječ je o turniru koji se igra u školskoj dvorani OŠ “Milana Langa” u Bregani.

“To je naša “Kutija”. Četiri igrača, bez golmana na mantinele. Tu su nastupala jaka imena malog nogometa. Od Štroka, Grdovića, Gričara pa do Strupara i Čivraga. Koliko je tu osvojenih Kutija? A teško da je kroz povijest naslov uzela neka momčad koja nije domaća”, tumači naš sugovornik dok nam nabraja neka imena iz ovog kraja koja su harala turnirom.

“I taj turnir može zahvaliti svoju opstojnost isključivo entuzijazmu vrijednih djelatnika iz NK Bregana koji su sačuvali vrijednu tradiciju, jednu od rijetkih u ovom mjestu”, zaključio je Matijašić.