A. Lesički"Kada lopta sjedne na volej..."
.png)
Vrijeme Čitanja: 7min | sri. 22.02.23. | 08:10
Srđan Mladinić Zujo je ikona HNL-a koji je branio boje i osvajao trofeje za Hajduk i Dinamo. Danas ima svoju akademiju, uživa u radu s djecom a stadione zaobilazi u širokom luku
Bez nekog poziva, novinarsko društvo okupilo se poslije Ćirina sprovoda. Van Gogh u Koranskoj. Nekoliko uvodnih rundi pa Dinamo kao vječna tema i inspiracija. Žučno se razglabalo o sudbini Dinama, kako bi Ivica Medo rekao, ispod Ćirine i Žikine sjene. Malo o prvoj opciji, malo o onoj drugoj. Netko je, doduše, spomenuo i onu treću; iako nitko u lokalu, a bilo je tu desetak kroničara Dinama, pojma nije imao tko je zapravo ta treća opcija… I još uvijek ne znaju!
Uglavnom, dobili ste sliku. Krenulo je negdje oko četiri poslijepodne. Par sati kasnije u lokal je ušao dvojac čija lica sretnemo na utakmicama Dinama. Navijači, old school. Sjeli su dečki, naručili pivo i slušali. Nakon par rundi krenula je pjesma:
“Kada lopta sjedne na volej…”.
Iz prve nismo obraćali pažnju. Momci su si dali oduška. Poslali smo rundu u njihovom smjeru i nastavili mlatiti praznu slamu o raznoraznim Antolićima, Barišićima i Mamićima. Kada ono, opet krene pjesma:
“Kada lopta sjedne na volej…”.
Nije nam vrag dao mira. Ostavili smo Medu i Juru i nakratko sjeli s dečkima. Dakle, Borna i Ivan dolaze iz Travnog. Jedni su od onih kojima je Dinamo doručak, ručak i večera. Bili su na sprovodu, odali posljednju počast Ćiri.
“Opcija? Naša opcija je Dinamo”, reći će nam u isti glas. Ako i imaju stranu kojoj bi se priklonili, nismo je saznali. Zapravo im i vjerujemo da je “Svetinja” jedina religija kojoj se Boysi iz Travnog mogu pokloniti.
“Nego, momci, kakva je ovo pjesma…”, upitam ih u trenutku kada i treći put počinje:
“Kada lopta sjedne na volej…”.
“Jel ti znaš tko je Srđan Mladinić”, pitaju me.
“Jok, ti znaš tko je Zujo”, osjetim se prozvan pa nastavljam:
“Onaj volej Hajduku mi je jedan od dražih golova kojima sam svjedočio”.
“Prvi ili drugi”, provjerava lukavo Borna pa nastavlja:
“E, pa to je pjesma o tim golovima” objašnjava pa nudi cijelu verziju:
“Kad lopta sjedne na volej, odmah u rašlje ona odsjeda.
Zna svako dijete iz mog naselja - Zujo Mladinić je to…”.
Pjesma je nastala na dočeku Vatrenih iz Francuske. Društvo iz Travnog pjevalo je na putu do Novog Zagreba. Danima su je uvježbavali, ali ona nikada nije zaživjela na tribini Maksimira.
“Zujo je otišao jako brzo u Njemačku pa nije imalo smisla. No, s vremena na vrijeme, kada se malo popije, sjetimo se tih vremena i pjesma krene sama od sebe”, dodat će Ivan.
“Jel Zujo zna za tu pjesmu”, pitamo ih.
“Iskreno, nemamo pojma”…
“Onda ćemo provjeriti prije derbija”, obećao sam i napustio veselo društvo. Medo i Jura razmahali su se teorijama, morao sam reagirati pa se vratio za stol sedme sile.
Kako bilo, tjedan dana kasnije zovemo Zuju Mladinića.
“Ma znam za tu pjesmu. Znali su me nazvati na mobitel pa mi pjevati. Kako ono ide”, smije se junak naše mladosti.
“Kada lopta sjedne na volej…”, pokušavamo prepjevati ali niti iz bliza nismo pogodili originalnu verziju.
“E da, to je ta”, sav ponosan će Mladinić.
“Iako, puno je godina prošlo. Nije moguće da me se sjećaju”.
“Zujo dragi, tko bi te zaboravio. Dinamo je napadao prema starom sjeveru koji je bio pun Torcide. Lopta je došla s lijeve strane, odbili su je u obrani Hajduka. Ispred tebe Niko Čeko. Lopta je jednom pala, pa volej u gol od Gabrića”…
“Vidim da ti znaš. Prošao si test. Sad možemo pričati”, ne prestaje se smijati dobro raspoloženi Zujo Mladinić. Htjeli smo mu opisati i gol kasnije na Poljudu, još bolji volej, ali nije inzistirao.
Uglavnom, dijete Hajduka koji “nije bio nešto” pa se preselio u Split i tamo ostao cijelo jedno desetljeće. Vratio se u Hajduk i uzeo prvenstvo i Superkup. Međutim, ponovno glavni protagonist naše priče “nije bio nešto” pa su ga poslali u Primorac iz Stobreča.
“Iskreno, nemamo pojma niti kako niti zašto, ali odjednom se pojavio Dinamo i dao mi ugovor na četiri godine”, rekao je kasnije u nekom razgovoru za medije.
Nismo ga sada previše pilali s tom temom, ionako je priča ispričana stotinu puta.
“Netko je poslao moju kazetu u Maksimir, pogledali su. Nešto su znali od ranije i odlučili su mi dati ugovor. Lijepe su to bile godine”, sjeća se Mladinić koji je u Dinamu također nastavio uzimati trofeje. Kasnije je igrao za Karlsruhe, probao je u Izraelu… Čak četiri puta je operirao isto koljeno.
“Jel moglo više? Uvijek može, ali sretan sam. Tako je kako je bilo”.
Sada Mladinić ima svoju akademiju. Radi s djecom i uživa.
“Bavim se poslom koji istinski volim. Ima tu par dobrih momaka, kod nas je bio i mladi Ljubičić. Vikendom su utakmice. Pazi, ja vidim da su djeca sretna i onda sam ispunjen time”.
.jpg)
Na utakmice i ne ide često.
“Ma ne. Doma gledam s kćerima. Čaša vina pa analiziramo kasnije. I tako. Uživam u tim trenucima i tako mi najbolje odgovara”, reći će Mladinić koji nije baš zadovoljan smjerom kojim ide HNL. Skupa je to liga, prema njemu. Puno se ulaže, malo se dobija.
“Igrači imaju jako dobre ugovore, nisam siguran da to mogu opravdati svojim igrama. Imamo jedan nesrazmjer ulaganja. Dosta je stranih igrača, ali nisu pojačanja. I oni zauzimaju prostor mladima”, rezimira Mladinić naglašavajući kako ne priča nužno o Hajduku već o većini klubova iz HNL-a. Kada je u pitanju klub s Poljuda, Mladinić će reći da se moraju vratiti korijenima.
“Evo ti primjer Stanka Jurića. Dečko je došao iz Dugopolja, odigrao je dvije, tri sezone i prodalo ga se u Italiju za lijepu odštetu. Ja ti se dam kladiti da ćemo sada naći deset takvih Jurića u Dalmaciji. Samo treba zasukati rukave, pronaći ih, dovesti i izgurati. Puno je tu talenata, samo smo odustali od skautinga kakav moramo imati”, priča Mladinić koji je posebno ogorčen zbog činjenice da su vodeći klubovi HNL-a odustali od B momčadi. Za Mladinića je ta odluka veliko razočarenje jer mora postojati neki filter i mjesto prilagodbe za igrače koji završavaju juniorski status a nisu dovoljno adaptirani, zreli i iskusni za seniorski nogomet.
“Tu se puno toga gubi. To je sumrak nogometa. Evo, Hajduk će igrati protiv Manchestera pa će čekati godinu dana prave podražaje, ako ne prođe. Moraš ih ciljano gurati s pravim trenerom i sportskom vizijom i strategijom. Ma teška je to tema”, odustaje naš sugovornik i prebacuje se na nedjeljni derbi. Smije se.
“Čitam malo medije, slušam ljude. Pazi, dvojba je mogu li Livaja i Kalinić skupa. Majko mila… Ne da mogu nego moraju. Isto tako, jel bi mogli skupa Drmić i Petković? Zar tu može postojati dilema? Treneri ste, složite da mogu. Ja smatram da u oba kluba moraju igrati oba igrača od prve minute”, naglasio je Mladinić.
Dinamo - Hajduk
Kompletnu ponudu za Hrvatski derbi koji se igra u nedjelju 26. veljače u 15 sati na stadionu u Maksimiru pogledajte ovdje:
(1.75) Dinamo (4.20) Hajduk (5.25)
ODIGRAJ ODMAH!
Nakon nedjeljnog derbija Dinama i Hajduka, mnoge će stvari biti jasnije. Dinamo pobjedom odlazi na prednost koja će biti nedostižna. Hajduk s trijumfom dolazi na pet bodova i može donijeti nervozu u redove domaćina.
“Treneri su ti koji će usmjeriti utakmicu u nedjelju. Imaju dvojbu hoće li igrati nogomet ili šah. Čačiću ne paše da kalkulira jer javnost očekuje da Dinamo napadne. Leko je svjestan da mu bod ništa ne znači, ali neće grlom u jagode. Bit će potrebno dosta mudrosti u ovoj utakmici”.
Srđan Mladinić kaže da je puno faktora koji mogu odlučiti.
“Tu jedan potez može biti taj. Trenutak nečije inspiracije. A barem u obje momčadi ima klase od igrača koji mogu to odlučiti. Bitna utakmica za oba trenera”, naglasio je. Pitamo ga da nam složi postave jednih i drugih, odbio nas je.
“Šta ću im ja slagati. Iskusni su, neka si sami slože. Ja znam kako bih ja igrao, ali daleko sam i od jednih i od drugih. Oni najbolje osjete momčad kroz treninge i pripremu. Samo… Meni bi igrali Kalinić i Livaja skupa. Oni na sebe vežu najmanje dvojicu, trojicu koji ih moraju čuvati. I tu je prilika za Hajduk”, završio je Mladinić. Nije htio više u detalje da ne bi netko pomislio da se nameće.
“Ne treba mi to. Mene veseli utakmica zbog toga što ću biti sa svojim kćerima, što ćemo gledati na televiziji, navijati, pričati o nogometu. Kako god bude, netko će ovdje biti manje sretan, dok će drugi dobiti nešto više od derbija. Sva tri znaka igraju… Nego, pusti to. Kako ide ona pjesma”, zamolio je na kraju.
“Kada lopta sjedne na volej…”.
“A lipa vremena… Pozdravljam te i šalji mi tekst. Neka bude kako sam rekao”, zamolio je na kraju.
Nema razloga da ne bude. Ipak je Zujo jedan od heroja naše mladosti.
