Kad znaš što radiš i minuta može biti dovoljna

Ogled na Parku Prinčeva živo je podsjetio na okršaj na Celtic Parku prije nešto više od 12 godina. Tada je, naime, u Škotsku stigla moćna Barcelona predvođena Leom Messijem, Xavijem i Andresom Iniestom. U Glasgowu su se pribojavali teškog stradavanja, sklapale su se pogodbe s nogometnim bogovima, vadile se amajlije, izvodili prigodni rituali... Znali su domaći navijači da ih samo viša sila može spasiti rekordnog poraza. A onda je na teren istrčala momčad koja je željela sebi i drugima nešto dokazati. Srčano, borbeno, u transu – igrači Neila Lennona su branili svoja vrata kao da im život ovisi o tome. Na vratima je, pak, stajao opsjednuti tip koji je imao samo jedan cilj: zaustaviti da lopta pređe gol-crtu. Fraser Forster je igrao utakmicu života. Ako bi Celtic, na temelju samo jedne utakmice, želio nekom igraču izgraditi kip ispred stadiona, Forster bi za tu izvedbu bio prvi pick.

Odigraj na svoje favorite u širokoj ponudi na Germaniji (Igraj odgovorno, 18+)

Čak se i preko TV-a mogao osjetiti delirij na Celtic Parku kada je u 83. minuti Watt podebljao vodstvo domaćih, nakon što ih je Wanyama doveo u vodstvo u 21. minuti. Na kraju je Messi uspio tek ublažiti poraz svoje momčadi koja je u toj utakmici imala 73 posto posjeda, 999 dodavanja u odnosu na 303 Celtica, 14 udaraca u okvir vrata, u odnosu na četiri škotske momčadi. „Football bloody hell“, rekli bi na Otoku. Nogomet je te večeri pokazao svoju magičnu stranu.

Pokazao ju je i sinoć, samo što apsolutno nitko nije očekivao odnos snaga na terenu kakav je vladao do 87. minute. Jer, nije da je domaći PSG igrao protiv kakvog autsajdera koji je u Pariz stigao s nadom u što manju porciju, nego je igrao protiv, raspravljivo, trenutno najbolje europske momčadi – Liverpoola.

VIDEO Liverpool preživio brojne PSG-ove nalete i na kraju čak i slavio!

Slot: “Imali smo sreće“, Enrique: “Najbolji igrač im je bio vratar, bio je sjajan“

PSG je sterilizirao inače energičnu englesku momčad, sabio ju je na svoju polovicu, primio za ovratnik i nije joj dao ni pedlja prostora za predah.

Ousmane Dembele i Hviča Kvarachelia su od Andyja Robertsona i Trenta Alexandera-Arnolda napravili niželigaške bekove, a ništa bolje nije izgledao niti ostatak obrambene sekcije gostiju. Izuzev čovjeka između vratnica. Tu njegovu jedinicu na leđima, navijači pariškog sastava će pamtiti duže vrijeme. Po uzoru na Frasera s početka teksta, Alisson je frenetično branio sve protivničke prilike. Kada su sve linije popucale, kada se činilo da je svaka nada izgubljena, Brazilac bi iz rukava izvukao kakav golmanski trik i iznova bacio domaće navijače u očaj. Malotko je, doduše, vjerovao da brazilski vratar može izdržavati takvu kanonadu do kraja.

Jer, nelogično je bilo očekivati da izabranici Luisa Enriquea neće postići zgoditak. Od samog starta je sijevalo pred vratima Redsa, Enrique je na teren poslao kažnjeničku ekspediciju, naoružanu dum-dum mecima, neograničenom municijom i samo jednim zadatakom – neutralizirati protivnika i osigurati si što mirniji uzvrat na Anfieldu.

Međutim, prave metke su na kraju zamijenili ćorci, a umjesto vještog Jasona Bournea, u posljednjoj trećini je Liverpoola je boravio nesposobni Frank Drebin. Alisson jest bio senzacionalan, ali Parižanima je na Parku Prinčeva ipak nedostajao klasični paker.

I kada su se domaći navijači polako mirili s remijem, razmatrali opciju da ranije krenu prema doma kako bi izbjegli gužvu, budući da je strateg Redsa, Arne Slot, na teren ubacio destruktore nauštrb umjetnika, a domaći mezimci polako gubili dah, ogled je ponudio novi preokret. U svoj toj panici da sačuva bod, Slot je pogledao prema rubu klupe pa u igru ubacio igrača na kojeg je i zaboravio da je uopće na plaći u klubu. Harvey Elliot je ove sezone u Premier ligi odigrao diskretnih 76 minuta, u Ligi prvaka ipak nešto boljih 155, a opipljivu minutažu je skupljao u nevjerojatno važnim ogledima FA Cupa protiv niželigaša Accringtona i Plymoutha.

Onda je taj isti Elliott ušao u igru i donio dramatičnu, posve neočekivanu pobjedu Liverpoolu, a sebi osigurao status heroja. Ono puno važnije 21-godišnjak je napravio van terena. Dečko rođen u Chertseyu je protiv PSG-a donio pobjedu za muški rod u tisućljetnoj borbi i zbog toga treba nazdraviti u njegovo ime. Elliott je, naime, dokazao kako je minuta ipak dovoljna...