Kad povijest cijelog rivalstva stane u jednu fotografiju

Nije to najveći europski, nije čak ni najveći engleski, ali utakmica između Arsenala i Tottenhama je pravi derbi. U punom smislu te riječi.

Kad bismo krenuli kronološki sumirati jedan, a onda i drugi klub, vjerujemo kako sve ovo ne bi imalo kraja. Vjerujemo kako bismo se pogubili u pregršt informacija, kako bismo zaboravili spomenuti neke detalje, kako bismo - usprkos silnom trudu - podbacili u želji da zorno predočimo o kakvom je rivalitetu ovdje riječ. A riječ je o velikom rivalitetu...

Dobro, ne najvećem, ali svakako derbi sjevernog Londona ima 'ono nešto'. Teško je to objasniti, ali za razliku od mnogih drugih gradskih derbija, ovaj između Arsenala i Tottenhama jedan je od onih koje ćemo uvijek rado pogledati. Istina, igra nas je nekad znala razočarati, ali intenzitet, želja za pobjedom, tenzije i ona jedna epohalna netrpeljivost koja se osjeća u zraku (pa čak i preko malih ekrana) uistinu je čudesna.

Arsenal je uspješniji klub od Tottenhama. Osvojili su 13 naslova prvaka, dok ih Tottenham u svojim klupskim vitrinama ima samo dva. I FA kupovi su uvjerljivo na strani Topnika, ali ono u čemu Pijetlovi prednjače su uspjesi u Europi. Naime, za razliku od Arsenala, kojem je to pošlo za rukom tek jednom, Tottenham je dva puta osvajao naslov Kupa UEFA. Pretprošle sezone dogurali su do finala Lige prvaka, ali Liverpoolu je taj naslov bio suđen. Jednostavno, Redsi su bili bolji, godinu kasnije osvojili su i naslov prvaka Engleske nakon 30 godina posta, a sama činjenica da je Pochettino uspio sa svojim trupama dogurati do završnice najelitnijeg klupskog natjecanja bila je svojevrsna pobjeda.

Velikani ne slave poraze, ali Tottenham je takvim postignućem pokazao da je sad jedan od velikana europskog nogometa. Harry Kane i Heung-Min Son i statistički su najbolji dvojac u svijetu ove sezone. Kad jedan asistira, drugi zabija. I tako u nedogled...

Da budemo precizniji, u 14 pogodaka ove sezone Son i Kane imali su naslovne uloge. Devet ih je zabio Son, pet Kane, a kakvu 'kemiju' ima ovaj dvojac najbolje su osjetili nogometaši Southamptona u drugom kolu Premier lige. Pijetlovi su spomenuto gostovanje apsolvirali rezultatom 2:5, a Sonaldo Nazario, kako ga od milja zovu navijači Tottenhama, zabio je četiri pogotka. I sami možete pretpostaviti tko mu je asistirao za sve te pogotke...

Da, Harry Kane. Osim što je vrstan strijelac, on je i izvrsni asistent. Vođa Pijetlova jedan je od onih igrača koji jednostavno nemaju cijenu. Engleski mediji, skloni senzacijama, gotovo ga u svakom prijelaznom roku spominju u kontekstu potencijalnog odlaska u Manchester United, ali dojam je da bi se Daniel Levy prije odrekao prekrasnog stadiona kojeg je sanjao otkako je preuzeo klub nego svojeg kapetana

Kane je protiv Arsenala odigrao ukupno 13 utakmica, a njegov učinak zasad je šest pobjeda, 5 remija i dva poraza. Onaj prvi zasigurno mu je i najdraži, jer je baš on odveo Pijetlove do preokreta u utakmici na White Harte Laneu. Gosti su poveli preko Özila u 11. minuti, da bi onda prvo u 56. minuti Kane zabio za poravnanje, a onda i točno 30 minuta kasnije za veliku pobjedu protiv svojeg najvećeg rivala. Arsene Wenger je rigao vatru poslije tog susreta, baš kao i svaki put kad bi njegovi Topnici bivali poraženi od Uniteda, Liverpoola i Tottenhama, ali sve je to bilo uzalud. Pijetlovi su tog dana bili bolja momčad, a 22-godišnji Harry Kane igrač utakmice.

Najbolji strijelci u derbiju sjevernog Londona

Da na kraju sezone napušta klub na čijem je kormilu proveo cijelu vječnost, Francuz je obznanio 20. travnja 2018. godine. Zanimljivo, mišljenja navijača bila su podijeljena, iako bi oni koji nisu dovoljno upoznati s pričom očekivali da će oni biti iznimno tužni i nezadovoljni njegovom odlukom. No, Wenger nije popuštao, ostao je sebi vjeran, nije bio podložan nekim novim nogometnim trendovima te je zbog svega navedenog patio rezultat. Da bi stvar bila gora, kako je Arsenal išao silaznom putanjom, jednako je tako Tottenham išao uzlaznom, a navijači to jednostavno nisu mogli podnijeti.

Dani kad je Arsenal bio sila engleskog, a samim time i europskog nogometa, danas se čini kao daleka prošlost. Unazad 10 godina osvojili su četiri FA kupa i četiri Community Shielda, u sezoni 18/19. došli su do finala Europske lige, ali je jedan drugi gradski rival, Chelsea, tog je dana u Bakuu uvjerljivo slavio rezultatom 4:1. No, tu nije patnjama simpatizera Topnika kraj, jer iste sezone kad je Tottenham igrao finale Lige prvaka, a Chelsea osvojio Europsku ligu, Topnici su sezonu završili na petom mjestu Premier lige. Pitate se kako gdje su završili Pijetlovi i Plavci? Tottenham je bio četvrti s bodom više od Topnika, a Plavci treći s dva boda više.

Jednom prilikom Thierry Henry je za francuske medije objašnjavao kako većina engleskih prvoligaša ne može smisliti Arsenal samo zato što žele biti poput njih. Arsenal je za vrijeme Wengera bio klub koji je na specifičan način upražnjavao nogometnu igru. Bila je to igra koja nije bila uobičajena na Otoku, igra koja se bazirala na 'bezbroj' dodavanja, ona koja je svakom oku lijepa, a povrh svega rezultati su bili postojeći. Topnici su najjači bili u sezoni 03/04. kad su bez poraza osvojili poraza osvojili Premier ligu. Posljednji 'The Invincables' modernog nogometa.

Henry, Viera i Wenger @Reuters

Te iste sezone Tottenham je prvenstvo završio na 14. mjestu, a Arsenal je naslov prvaka osigurao remijem na White Harte Laneu. Prije utakmice, Thierry Henry dobio je naredbu da - u slučaju da osiguraju titulu - ne slavi pred navijačima Pijetlova osvajanje naslova prvaka. Ali Francuz nije izdržao. U sebi svojstvenom stilu krenuo je sa slavljem one sekunde kako je utakmica završila, a sve to bila je dodatna sol na ranu navijača Tottenhama koji mu nikako nisu mogli zaboraviti ono što je Francuz napravio dvije godine ranije.

Kad bismo rivalitet ova dva kluba morali objasniti kroz jednu fotografiju, bila bi to ona Henryja gdje pred navijačima Tottenhama slavi pogodak i pobjedu Arsenala. Dogodilo se to na kultnom i od strane mnogih nogometnih romantika nikad prežaljenom Highburyju, a pogodak koji je prethodio tom istom slavlju i fotografiji uistinu je spektakularan. Doduše, kao i mnogi koje je Francuz postigao.

Nema nikakve sumnje da je rivalstvo bilo jako i prije, baš kao da ni ono neće tako brzo prestati, ali tih godina bilo je najintenzivnije. Bilo je baš onakvo kakvo ova dva kluba zaslužuju, baš onakvo zbog čega zavolimo ovu igru, zbog čega se u nama rode navijači, zbog čega ove prazne tribine u pandemijsko vrijeme tako teško prihvaćamo.

Današnja utakmica bit će svakako jedna od onih koje ni u kojem slučaju nećemo propustiti. Son - Kane i po mogućnosti Bale na jednoj, a probuđeni Aubameyang, nadareni Odegaard i nepredvidivi Saka na drugoj strani. Jedva čekamo!