Jurčić za Germanijak: "Egipćane ne zanima reprezentacija bez Salaha. Možda je i to razlog što su 'propali' Emirati"
Vrijeme Čitanja: 6min | sri. 20.03.24. | 14:30
Hrvatski trener na klupi egipatskog Pyramidesa za Germanijak iz Kaira uoči nastupa hrvatske reprezentacije
Kruno Jurčić hrvatski je 'dopisnik' iz Egipta. Odnedavno je na klupi Pyramidsa, mladog kluba, ali kluba u usponu, čiji si je gazda zacrtao da će s trona skinuti zadnih 15-ak godina nedodirljivi Al Ahly te gotovo jednako popularni, ne i toliko uspješni Zamalek. Pyramds je prošlu sezonu završio na drugom mjestu, trenutno je treći, iako je ljestvicu egipatskog prvenstva nemoguće 'prevesti'.
Prouči cjelokupnu ponudu za nogomet na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)
"Ovo je neobična liga po tom pitanju. Odgađa se puno utakmica, možda i najviše na svijetu, u ovom trenutku neki su odigrali 16, a neki tek osam kola, mi, primjerice, dvanaest. Ali, to je u Egipru tako, na to se treba naviknuti, na kraju ćemo ipak imati svi isti broj utakmica. Još jedna neobičnost, kako je u koroni prekinuto prvenstvo pa nastavljeno u kolovozu 2020., u Egiptu su odlučili ostati na tom režimu i sad igramo ligu sve do kolovoza. Tako da, zapravo, tek počinje", priča Jurčić, koji je dobro krenuo, upisao u prvenstvu dvije pobjede i dva remija, u Afričkoj Ligi prvaka remi i poraz. Ali, tek u ovoj stanci ima priliku za pravi posao.
"Ostao sam u Egiptu, jer sad prvi put imamo ovu stanku da normalno treniramo, uigravamo se i pripremamo za ono što slijedi. Sezona je još dugačka, a rijetki su trenuci kad možemo ovako trenirati. Sad je vrijeme Ramazana, treniramo oko 22 sata, prije toga ništa, ali polako hvatam taj ritam, ova pauza nam dobro dođe."
Inače, vlasnik njegova kluba je bogataš iz Emirata.
"Gazda je iz Abu Dhabija, bogati građevinar, koji je prije nekoliko godina osnovao klub u Kairu i želi biti prvak. Ambicije su velike, ali Al Ahly je dominantan, tu je i Zamalek, koji je također velik klub. No, kao i kod nas u Hrvatskoj, kad Dinamo nije više toliko dobar i ne igra svoju najbolju sezonu, onda i drugi imaju šansu. Tako i mi čekamo iz prikrajka svoju priliku, možda se ukaže."
Kad je već skočio na HNL, da se malo zadržimo na tome. Dakle, kako se iz Egipta čini ova završnica naše lige?
"Rijeka mi izgleda u najboljoj poziciji, igra najkonstantnije, ima bodovnu prednost, Dinamo i Hajduk dolaze joj na Rujevicu. A sad Hajduk i Dinamo igraju međusobno, to je utakmica, koja bi puno toga mogla riješiti. Dinamo mora ići po pobjedu, remi mu ništa ne rješava, ali i Hajduku treba pobjeda. Tko izgubi, puno će izgubiti. A Rijeka ako pobijedi Rudeš, to je već ozbiljna prednost! Ni Dinamo ni Hajduk nemaju kontinuitet dobrih partija, od tjedna do tjedna, gore-dolje... Zašto je to tako? Ma, možda bolje da sad ne govorim o tome, ionako se moje razmišljanje često kosi s drugima. Imam dosta i svojih briga."
Vratimo se u Kairo. Kakva su očekivanja vezana za turnir na kojem će igrati Hrvatska, Tunis, Egipat i Novi Zeland, a koji se trebao igrati u Emiratima? Je li Hrvatska magnet za egipatsku publiku?
"Iskreno, nisam osjetio pretjerani interes za turnir, ali to je problem Egipćana. Naime, mislio sam da smo mi narod, koji najlakše pada iz euforije u depresiju ili obrnuto, ali ovdje u Egiptu je to još 10 puta izraženije. I nakon neuspjeha na Afričkom kupu nacija, promijenili su izbornika, sad je na klupi egipatska legenda Hossam Hassan i on za ovu akciju nije zvao Mohammeda Salaha. A čim nema Salaha, nema ni previše interesa za reprezentaciju! Ne znam zašto nema Salaha, možda je bio takav dogovor s Liverpoolom, možda novi izbornik želi isprobati neke nove igrače. Ne sumnjam da će Hrvatska privući publiku, da će mnogi htjeti vidjeti Luku Modrića, međutim, što se Egipta tiče, trenutno su ravnodušni prema svojoj nacionalnoj vrsti. Možda se to uskoro opet promijeni."
Priča nam Jurčić da bi baš izostanak Salaha mogao biti jedan od glavnih razloga zašto je 'propao' turnir u Emiratima te je premješten u Egipat.
"Tako se ovdje priča, onako neslužbeno. Naime, u Emiratima je puno egipatskih radnika, imaju tamo veliku dijasporu i da igra Salah stadion u Abu Dhabiju bio bi sigurno pun. I protiv Novog Zelanda i onda na finalu i za treće mjesto. To vam je, recimo, kao što u München na utakmicu Hrvatske dođe 50 tisuća ljudi, a u Zagrebu bi možda protiv nekog slabijeg suparnika bilo 10 tisuća. I onda, kad su čuli da nema Salaha, pao je interes, ne bi stadion bio pun, odustalo se od organizacije utakmice u Emiratima i sve se preselilo u Egipat."
Vidjeli smo da Hrvatska prvu utakmicu protiv Tunisa u subotu treba igrati baš na stadionu Pyramidsa? Ili se i to promijenilo?
"Ne znam odakle ta informacija, ali nije točna. No, tu se stalno nešto mijenja, tako da to i ne treba čuditi. Hrvatska će igrati na starom Nacionalnom stadionu u Kairu, dok će Egipat i Novi Zeland igrati na novom Nacionalnom stadionu, koji još nije otvoren. Bit će to prva utakmica na njemu, a u finalu bi na njemu mogla zaigrati i Hrvatska."
Ali, Hrvatska će možda ipak gostovati u Jurčićevom domu.
"Baš sam razgovarao s predsjednikom kluba, on bi želio ugostiti Hrvatsku, da Modrić i društvo jedan trening odrade na našem stadionu. Ovdje Hrvatsku i Hrvate jako cijene, bio je prije mene trener Pyramidsa Ante Čačić, sad smo tu ja i moji pomoćnici, Igor Omrčen-Čeko, Zvonko Komes i Marin Mandarić. Već postoje kontakti s HNS-om i vjerujem da će Hrvatska doći kod nas. U svakom slučaju ja ću ih posjetiti u hotelu, pozdraviti izbornika, stožer i igrače, još ih ima nekoliko, koje sam i ja trenirao. Doduše, sve ih je manje, dolaze novi klinci, mi ulazimo u godine, haha."
Kakav je život u Kairu, osjeća li se psihoza zbog rata u Gazi?
"Nevjerojatno je kakvo je Kairo gradilište. Živio sam u Dubaiju, u gradu za koji kažu da je veliko gradilište, međutim, s Kairom je to neusporedivo. Ovo je grad od oko 30 milijuna ljudi, a sad grade novi Kairo, potpuno novi dio grada. Ne osjeća se nikakva psihoza, bar ja ne vidim da se nešto posebno događa, ljudi žive normalno. Evo, sad u vrijeme Ramazana u hotelu u kojemu sam smješten svaku je večer neka fešta, 500, 1000 ljudi, slavi se, pjeva, pleše... Doista ne vidim ništa negativno niti osjećam neku nesigurnost. A što se tiče nogometa, nažalost, zbog nekih teških incidenata i velikog broja mrtvih na stadionima, država je ograničila broje gledatelja na stadionima pa su tribine poluprazne, nema puno gledatelja. Dok nogomet nije uopće loš. Egipat je u Africi velesila, a mogu i uspoređivati i sa Saudijskom Arabijom i Emiratima gdje sam radio, Egipćani su ipak talentiraniji za nogomet, motiviraniji. Ima tu jako dobrih igrača."
U reprezentaciji će biti i dvojica njegovih.
"Mostafa Fathi je desno krilo, on će sad zamijeniti Salaha, Ahmed Samy je branič. Bila bi još sigurno dvojica, ali su ozlijeđeni. Ne znam što reći o tom turniru, teško je išta prognozirati iako mnogi vide finale Egipat - Hrvatska. Mi igramo s Tunisom, oni s Novim Zelandom. No, uvijek je kod takvih turnira pitanje tko dolazi s kakvim namjerama i motivima, koliko će igrati ozbiljno, koliko probati neke nove igrače, nove zamisli. I u našoj je reprezentaciji ova akcija predočena više kao podizanje atmosfere, homogenosti momčadi, nego kao lov na rezultat i pobjedu. No, budemo li u finalu s Egiptom, sigurno će interes za utakmicu biti veći, a Egipat i bez Salaha vrlo zahtjevan suparnik."