Jurčić za Germanijak: “Dinamo će biti prvak, ako to konačno odluči biti! A Kova zaslužuje klupu jačeg kluba“

U sjeni jačih liga, zvučnijih klubova, čak i nekih razvikanijih priča, u Egiptu se rađa novi 'faraon'. Naravno, malo se šalimo, ali rezultati koje trenutno isporučuje Kruno Jurčić graniče sa senzacijom. Sa čudom! Na klupi Pyramidsa, kluba, koji postoji tek nekoliko godina, prošle je sezone osvojio klupski trofej, egipatski Kup, prvenstvo završio na drugom mjestu. No, zato je ove sezone napravio korake od nekoliko tisuća milja. I Pyramids je trenutno u igri za čak četiri trofeja! Igrat će opet u finalu Kupa, u prvenstvu je vodeći, u Afričkoj Ligi prvaka na pragu ulaska u polufinale. I još vrlo živ u Liga kupu.

Prouči cjelokupnu ponudu za nogomet na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

No, dok čestitke stižu sa svih strana, Jurčić je čvrsto na zemlji, štoviše, nikakav ražanj ne dolazi u obzir, dok je zec još duboko, duboko u šumi. A i okolnosti su takve da nema mjesta za beskrajni optimizam, kamo li za euforiju.

"Gledajte, napravili smo stvarno puno, rezultati su nam fantastični, nitko to nije očekivao. Međutim, isto tako sam svjestan da če nam biti teško sve to izdržati. Mi smo novi klub, nemamo puno navijača, nemamo tako širok roster, a nema ni jasne strategije, ljudi bi sad htjeli sve. Super je kako sezona izgleda zasad, naravno da nam je cilj osvojiti sve što se može, doći što dalje u svakom natjecanju. Ali...", počeo je Kruno Jurčić, koji je u travanj zakoračio još jednom velikom pobjedom. U Ligi prvaka na svom je terenu svladao ugledni i povijesno snažni marokanski Rabat 4-1, napravio veliki korak prema polufinalu ovog natjecanja. To dolazimo do ovog 'ali'.

"Odigrali smo odličnu utakmicu, imali smo već nakon 38 minuta 3-0. Ali, gdje je naš problem? Na toj utakmici bilo je samo 50-ak gledatelja, uglavnom djeca iz nogometne Škole. Nemamo navijače, nemamo publiku, a sad ćemo u uzvratu u Maroku igrati pred 50 tisuća fanatičnih navijača. To je ono što nam nedostaje, nema tog vanjskog impulsa, a u takvim je okolnostima teško zadržati atmosferu, našpananost igrača. Znam da će uzvrat u Maroku biti težak i zahtjevan, uvijek su najteže utakmice u Maroku, Tunisu... Čeka nas veliki izazov."

MNOGIMA SMO KAMENČIĆ U CIPELI

A još je više znatiželje kad je u pitanju domaće prvenstvo. Pyramids ima četiri boda više od Al Ahlyja, osam je kola do kraja. A iduće subote, 12.travnja, na rasporedu je upravo međusodbni dvoboj.

"Imamo četiri boda više, ali moglo bi to narasti i na sedam. Jer, Al Ahly je odbio igrati jednu utakmicu, a kad je to lani napravio Zamalek, automatski je bio kažnjen s tri boda. No, kako god bilo, Al Ahly je u Egiptu religija, najveći klub. To ne možete zamisliti, kakva je to veličina. Od 130 milijuna Egipćana, njih barem 80 milijuna navija za Al Ahly. Kažem, na našoj utakmici Lige prvaka 50 ljudi, na njihovoj 50 tisuća. To je ta razlika, Al Ahly ima sve na svojoj strani, na svim razinama to je daleko najbolji klub. Ne samo egipatski. U zadnjih pet godina četiri je puta Al Ahly osvojio Ligu prvaka, igrat će na Svjetskom klupskom prvenstvu. Obično u ovo doba sezone Al Ahly ima 10-15 bodova prednosti u prvenstvu pa se može posvetiti Ligi prvaka. Sad se ipak mora koncentrirati i na ligu."

Nešto kao Dinamo, koji je ove sezone bolje gurao po Europi nego u HNL-u?

"Ma, neusporedivo je išta s Al Ahlyjem. Dinamo, Hajduk, ma ništa. Prošao sam svijeta, sve vidio, ali to što je Al Ahly, to nisam nigdje susreo. Kakva je to veličina, kakav je to pokret! Veliki derbi Egipta je dvoboj Al Ahly-Zamalek, samo što je Zamalek ipak manji klub od Al Ahlyja. Bilo bi stvarno veliko iznenađenje da ih mi uspijemo skinuti s trona, ali, borimo se. Eto, znam da im možda nije drago što smo tako dobri, da smo im kamenčić u cipeli, ali, borimo se. Kažem, nije lako, igramo u četiri natjecanja, ti nas dobri rezultati nose naprijed, uvijek želiš pobjedu. Pa, vidjet ćemo koliko ćemo izdržati. Prošle sezone osvojili smo Kup, bio je to prvi trofej u povijesti kluba, neupitno je da smo ovdje postavili neke rekorde. Eto, ja sam već godinu i dva mjesecu na klupi Pyramidsa, a dosad je prosjek bio dva trenera po sezoni. Dakle, nešto smo stožer i ja napravili."

Zanimljivo, osvajanje naslova prvaka automatski bi mu produžilo ugovor.

"Mi smo došli ovdje, onako, privremeno, na osam mjeseci. No, napravili smo odličan posao, a pri potpisu ugovora potpisao sam i klauzulu da se u slučaju prvog mjesta taj ugovor produžuje. Bilo je to više onako, pro forme, a sad bi se moglo i dogoditi. Ne bih imao ništa protiv, dobro mi je u Kairu. Iako smo manji klub, bez navijača, za nas se čuje, ljudi me zaustavljaju na cesti, prepoznaju, fotkaju se sa mnom. Vole ljudi u Egiptu nogomet strastveno."

DINAMO JE IZGUBIO STRUKTURU

Znači, ne nedostaje mu HNL i ova naša stvarnost?

"Iskreno, ne! Pratim dosta, čitam, gledam, opet vidim neku negativu, napetost. Sve sam to prošao, osjetio na svojoj koži, ne treba mi više."

Kako HNL izgleda u Egiptu?

"Pa, gledajte. Neizvjesno je kao rijetko kad. Stadioni su sve puniji, u Splitu uvijek, ali sad su i u Rijeci, Varaždinu, Koprivnici pa i u Maksimiru je dosta ljudi. A to znači da su ljudi zadovoljni, da im je napeto i i zanimljivo. Dakle, dobro je."

Jedno otrcano pitanje: Tko će biti prvak?

"Već sam to više puta rekao, a mislim i sad. Dinamo je daleko najbolji, ima dvije momčadi, koje bi se borile za naslov! Još uvijek kažem da će prvak biti Dinamo, ako to odluči biti! Jer, vidim da se u Maksimiru događaju neke stvari, koje mi se ne sviđaju i čini mi se da je Dinamo, generalno, izgubio kurs. Ako ćemo gledati povijesno, uz generaciju onu s kraja 90-ih, čiji sam bio dio i one 1967., koju nisam gledao, ali puno o njoj slušao, Dinamo nikad nije bio tako konkurentan u Europi kao zadnjih 10 pa i 15 godina. Pogotovo sad! Dinamo je izgradio taj status, stvorio jedan imidž, koji se sad narušava. Ma nije to samo do trenera, imam dojam da na svim razinama nešto ne štima, prije svega, da je Dinamo narušio vlastitu strukturu. I igračku, jasno. Da se preko noći pokušavaju promijeniti neke stvari, koje su dobro funkcionirale, miču se neki igrači, koji su jako važni za ovu momčad. Opet, ljudi dolaze u Maksimir, navijača ima, ako su oni time zadovoljni, ako su u klubu zadovoljni time da je budžet 60 ili koliko milijuna, da se može živjeti bez Lige prvaka, u redu. Nemam ništa protiv. Zato samo i rekao da će Dinamo biti prvak, ako to odluči biti, ako ti igrači počnu konačno igrati kako znaju, i ako je fokus na teren, još nije kasno."

U subotu je gostovanje u Pulil, kod uvijek neugodne Istre 1961.

"Vidio sam Istrinu utakmicu protiv Rijeke u Kupu, stvarno Gonzalo Garcia radi odličan posao. Njegova momčad ima glavu i rep, ima igru i kod njega mi se sviđa što želi igrati nogomet, protiv svakog protivnika. Ono što Garciji nedostaje jest malo više pragmatičnosti. Djeluje mi još uvijek malo naivno, tako je i ispao u Kupu. No, vjerujem da će to naučiti, da će doći s godinama. Dinamu sigurno neće biti lako, ali Istri je to ipak treća utakmica u tjedan dana i to bi se moglo osjetiti. Ali, paradoks je HNL-a, da uglavnom svi igraju dobar nogomet, osim ovih koji se obre za naslov. Oni igraju najružnije."

TKO JE STVORIO SREBRNE I BRONČANE?

Kako, generalno, vidi tu priču oko trenera, pogotovo stranaca u HNL-u, koja je sad posebno aktualna?

"Mislim da je Gattuso u onom slučaju bio u pravu, nisam za to da se priča dijeli na način 'stranci i naši'. Ne mogu ni ja o tome pričati, dugo sam vani, stranac sam i znam kako je to. Trener jesi ili nisi, dobar ili loš, to je jedino mjerilo. Ali..."

Garcia uoči Dinama: “Jaki smo mentalno i fizički”, Marešić: “Još uvijek nisam prebolio poraz od Rijeke”

Cannavaro: “Ne dirajte mi profesionalnost i obitelj! Otkad sam došao mi smo prvi, pred nama je devet finala“

Germanijak doznaje: Dinamo je aktivirao klauzulu za Soldu! Ali, još nije sigurno da se vraća u Maksimir

Malo je stao pa dodao:

"Stvar je u tome što naši klubovi nisu toliko financijski moćni da mogu dovesti prave, kvalitetne strance. Tu je problem. Nemam ništa protiv niti Gattusa, Cannavara, nikoga, oni isto daju sve od sebe, trude se, žele najbolje. Možda na kraju i uspiju! Međutim, nije Hrvatska druga i dvaput treća na svijetu zahvaljujući stranim trenerima, te su igrače stvorili naši stručnjaci. Pa, ja sam odradio 1000 treninga s tim igračima, s tom generacijom, da ne pričam o drugim trenerima. Naši klubovi gledaju neki CV, zemlju odakle dolaze ili tko su oni bili kao igrači, kolika su imena. A to ne mora ništa značiti. Legende? Ma, samo s legendama što dalje, gledaj je li netko dobar trener i što može donijeti."

Od Hrvata, definitivno, iskočio je Mario Kovačević.

"Kova, moj prijatelj i suigrač! Dijelili smo svlačionicu i mogu o njemu reći sve najbolje. Čovjek, moždaš ga namazati na kruh. Radi sjajan posao u Koprivnici, od momčadi koja se borila za ostanak, došao je u finale Kupa i do borbe za Europu. Znate, u nogometu je najteže stvoriti pravu atmosferu, a on je to vrhunski radi u Slavenu. Nakon svega što je prošao, zaslužuje sve što mu se događa."

Je li vrijeme da i on napravi iskorak, da ga od sljedeće godine gledamo u Dinamu, Hajduku...? Kako bi se on tamo snašao?

"A, to ja ne znam. Znam Marija iz igračkih dana i nešto kasnije, ali ne znam ga tako dobro da bih mogao reći bi li uspio u nekom jačem klubu. To je vrlo individualno, netko se snađe, netko ne, ovisi o više stvari. No, da zaslužuje taj iskorak, svakako. Pa, još ako osvoji sa Slavenom i Kup, što bi to trebao napraviti? To je jedan normalan put da nakon takve sezone odeš u Dinamo, Hajduk, Rijeku... I tako bi trebalo biti, trebali bi naši klubovi davati šansu trenerima, koji tako iskoče, koji se pokažu. Ja sam imao sličan put, Istra pa dobri rezultati sa Slavenom, a onda Dinamo. To je normalno, mislim da bi hrvatski klubovi i trebali razmišljati u tom smjeru."