Julardžija za Germanijak: "Neki dan nam je Računica pokazivao slobodnjake. Stani pa gledaj"

Početkom kolovoza činilo se da je Edin Julardžija napokon pronašao svoju sreću. Prethodno je dva puta ulazio u završnici utakmica da bi mu tadašnji trener Šibenika dao priliku protiv Hajduka od prve minute. Poznavajući njega, gorio je u sebi da se dokaže. Međutim, netko je gore napisao drugačiji scenarij. Duel s Livajom, šepajući odlazak s travnjaka i dan kasnije dijagnoza od koje zazire svaki profesionalac: “ruptura prednjeg križnog ligamenta”…

“Taman sam bio spreman, pun samopouzdanja i gladan igre. I onda mi se to dogodi”, priznaje Julardžija nakon gotovo osam mjeseci pauze. Prvo je bila operacija, potom rehabilitacija pa lagano uključivanje u trening. Dejan Računica dao mu je dvadesetak minuta protiv Gorice u prošlom kolu.

“Možda se nekome sa strane ne čini tako, ali meni je tih osam mjeseci bila cijela vječnost. Svi oko mene su se trudili da mi olakšaju, ali nitko još nije izmislio način kako da ubrza vrijeme. Operirao me Saša Janković, rehabilitaciju sam odradio u poliklinici Patela. Ma vrhunski stručnjaci koji su zaista dali sve od sebe. Najgore mi je bilo prvih šest tjedana kada sam morao biti na štakama. No, onda sam se posložio u glavi, shvatio da nemam izbora već duplo raditi da se vratim. Razumiješ, ne mogu glavom kroz zid. Potpora ljudi oko mene, obitelji, terapeuta, liječnika, kluba. U svakoj nesreći ima malo i sreće, moja je da sam shvatio koliko sam okružen sjajnim ljudima”, priča nam Edo koji je prije nekih mjesec i pol dana vratio se u Šibenik. Prvo je osjetio loptu na nekoliko treninga, pa lagano krenuo s uključivanjem. Nakon nekog vremena Računica je procijenio da može u vatru.

“Odmah po završetku terapije sam rekao da se želim vratiti na Šubićevac, da imam nedovršenog posla tamo. Prihvatili su me kao i na ljeto. Ma, lijep je osjećaj vratiti se, nadam se da će minutaže biti sve više i više”.

Pitamo ga za strah. Nakon svega što je prošao, to je normalan osjećaj.

“Pa nikada u karijeri nisam imao težih ozljeda da je sve ovo za mene neka vrsta nepoznanice. Nisam ja baš od straha, kako se kaže ali sam bio oprezniji. No, svi oko mene me uvjeravaju da je to normalno i ulijevaju mi povjerenje. Svakim danom sam se sve više i više opustio”.

A opustio se i Šibenik u međuvremenu. Upali su u krizu, već četiri utakmice ne znaju za pobjedu a od devet utakmica u nastavku sezone dobili su tek Istru…

“Situacija nije ugodna, teško dolazimo do bodova, ali na treningu se zaista dobro radi i mislim da je pitanje trenutka kada će nas krenuti. Negdje te sreća mora pomaziti jer stvarno vidim u svlačionici pozitivnu energiju i veliku želju da se izađe iz ovog tunela”.

To je sigurno i cilj Dejana Računice na čiji će račun Julardžija uputiti isključivo komplimente.

“Vidi se da zna posao, da je bio igrač i da osjeti svlačionicu. Siguran sam da će pokazati kako je ovo samo prolazna faza”.

Pitamo ga je l' gledao Računicu na YouTubeu. I te njegove slobodnjake…

“Ne treba mi YouTube. Neki dan je na treningu pucao slobodne udarce. Stani pa gledaj. Majstor”.

Planovi Julardžije su da odigra do kraja sezone što više utakmica pa kroz ljetne pripreme nametne se u novoj sredini. Naime, ugovor o posudbi istječe na ljeto.

“Ne znam ništa o tome. Meni je ovdje lijepo i ne bih imao ništa protiv da ostanem i nakon tog roka u Šibeniku. Da pokažem zahvalnost ljudima i gradu na gostoprimstvu te im se odužim kroz dobre igre. Naravno, ne ovisi to samo o meni. Igrač sam Dinama pod ugovorom, klubovi su ti koji trebaju pronaći zajednički jezik”.

Dinamo?

“Dobri su. HNL nikada nije bio zanimljiviji, ali ne bojim se za titulu. Ostaje u Maksimiru”.

I on sebe vidi u Maksimiru nakon što dovoljno stasa na Šubićevcu.

“Naravno. Dijete sam Dinama, rođen u Zagrebu i cilj je da odigram nešto za Dinamo kako spada. Moj san se ne razlikuje od snova većine zagrebačkih dječaka” - poručio je istaknuti član nezaboravne juniorske generacije “Zagrebačkih fakina”.