T. NičotaJovićević za Germanijak: "Nitko na svijetu nije ovo prošao, napravili smo čudo. Želim u Ligu prvaka, ali sve mi je teže u bunkeru"
Vrijeme Čitanja: 5min | uto. 30.05.23. | 10:30
Hrvatski trener osvojio je naslov prvaka Ukrajine pa za Germanijak ispričao što je sve proživljavao u ovih godinu dana i kako vidi svoju budućnost na klupi Šahtara
U ponedjeljak ga je, uglavnom, bilo nemoguće dobiti, jer dan je većinom proveo u kijevskom podzemlju. Zvali su ga mnogi, morao je odbijati pozive. U utorak je, stoga, već ujutro Igor Jovićević poslao poruku.
"Može sad, dok je još mirno. Da iskoristimo", javio se Jovićević iz svog kijevskog doma, zapravo, hotela u kojemu u zadnje vrijeme boravi. Naravno, ratne teme su u prvom planu.
Prouči cjelokupnu ponudu za nogomet na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)
"U ponedjeljak sam šetao gradom, samim centrom Kijeva i odjednom vidiš iznad glave kako dolaze rakete i kako ih ruši protuzračna obrana. Pa dolazi sljedeća. Odmah je oglašena uzbuna, svi smo se sakrili u podzemnu željeznicu. Nakon sat vremena ljudi su počeli izlaziti, mislio sam da je opasnost prošla i krenuo sam prema hotelu. Kad odjednom u blizini čujem eksploziju, nova raketa. Ne možeš od straha niti potrčati, gledaš gdje ćeš se opet sakriti. Tako da, imao sam dosta poziva i iz Hrvatske, od medija, prijatelja, bivših igrača, svi su htjeli čestitati, nažalost, mnogima se nisam mogao javiti", priča Igor Jovićević za Germanijak, dva dana nakon što je sa Šahtarom osvojio naslov prvaka Ukrajine, u prvenstvu i uvjetima kakvi se, nadamo se, više neće ponoviti.
"Živim u bunkeru, osvajam naslove, haha", opisuje, malo uz šalu, svoju svakodnevicu Jovićević, a onda opet ozbiljno.
"Doista, živim uglavnom dolje u podrumu hotela, tamo provodim najviše vremena. Imam u tom hotelu sobu, ali kako su uzbune stalne i često moraš gore-dolje, puno sam u tom bunkeru, kako ga ja zovem. Jednostavnije je nego u dva ujutro, kad zasvira sirena, tražiti tenisice i odjeću po sobi."
Iako će neki reći da se od Šahtara i očekivao naslov i da to što je Jovićević osvojio trofej i nije neko iznenađenje, on sam opisuje kakva je sezona iza njega i kluba. I koliko je to veliko ostvarenje.
"Što smo mi sve napravili u ovih godinu dana! Mogu slobodno reći da nijedan trener na svijetu nije prošao što sam ja prošao. Ne znam ni odakle krenuti. Dakle, mi smo na početku sezone jedva skupili momčad. Brazilci su nam otišli, ostali smo bez 15 igrača, nismo znali tko će nam igrati. Odlučili smo vratiti igrače, koji su bili na posudbi u Mariupolju, taj klub je ispao iz lige i raspao se i sad su ti igrači trebali nositi Šahtar!? Svi su nam prije sezone prognozirali peto, šesto mjesto, proglašavali Dinamo Kijev glavnim kandidatom za naslov. Ma, mi smo napravili čudo, to je nemoguće. S igračima Mariupolja mi smo osvojili naslov, imamo kolo prije kraja osam bodova više od Dnjipra, igrali smo dobro u Ligi prvaka, plasirali se u Europsku ligu, prošli još jedno kolo (Rennes, nap.a.). Pritom smo za 100 milijuna prodali najboljeg igrača, Mudrika, sad donijeli još minimalno 40-ak milijuna direktnim plasmanom u Ligu prvaka. A ti igrači Mariupolja, kako su ih svi zvali, njih sedam-osam postali su reprezentativci. Nevjerojatno!"
Prisjeća se što su on i njegova momčad prolazili na putu do tih ostvarenja.
"Ljudima je teško predočiti kakve su to bile muke. Mi smo igrali Ligu prvaka i Europsku ligu, znali smo putovati i po 20 sati autobusom. Recimo, između dviju utakmica protiv Feyenoorda bilo je možda i najteže. Odigrali smo u Varšavi 1-1 u četvrtak i onda jurili u Krivij Rih, gdje smo u nedjelju igrali protiv Krivbasa. Bili smo malo razočarani što nam nisu izišli ususret i odgodili utakmicu, igrači su bili motivirani i zasluženo smo pobijedili. A onda smo već u srijedu igrali u Rotterdamu. Odmah smo krenuli autobusom do Moldove, otamo avionom, ukupno 24 sata do Nizozemske. Nije ni čudno da smo tamo 'pukli', izgubili 7-1, bili su to napori kakve nijedna momčad ove sezone nije prošla. U Ukrajini svi žive u ratnom stanju, ali mi smo najviše putovali, bilo nam je najteže. I svejedno imamo ovakvu sezonu. Rekli su već u klubu da je ovo najvažniji, najveći i najslađi naslov u novijoj klupskoj povijesti."
Onda je sam nešto otkrio.
"Znate, što više razmišljam, to sam uvjereniji da mi je u svemu ovome pomoglo veliko iskustvo iz Dinama, kad sam zajedno s Markom Vukelićem zajednički upravljao s tri momčadi paralelno. Druga momčad, pa juniori za UEFA Youth League i U23 momčad za Premier Leauge International Cup. Tu je bila potrebna jako dobra organizacija da bi se sve stiglo i pohvatalo, pravilno rasporedilo snage igrača. Nekad tek kasnije shvatiš koliko je neko iskustvo značajno. Sad kad pogledam iza sebe, trenirao sam o u Dinamu generaciju iz koje su izašli Gvardiol, Šutalo, Franjić..., sad u Šahtaru od igrača koji su igrali u Mariupolju imamo sedam-osam reprezentativaca. Mogu biti stvarno zadovoljan sa svim što sam napravio, pogotovo u ovim, ratnim uvjetima."
No, kad pogleda ispred sebe, situacija nije tako jasna.
"Imam ugovor još godinu dana, ali iskreno, ne znam koliko ću dugo još ovako moći. Ova sezone potpuno me iscrpila, sve mi je teže živjeti u bunkeru, između uzbuna, biti odvojen od obitelji. Sad je već prošla treća godina u kojoj nisam s obitelji, ne viđam suprugu i djecu i teško mi to sve pada, pogotovo sad u Ukrajini, u teškim trenucima si sam. Znam da bez straha nema ni hrabrosti i odlučnosti, ali stvarno je teško ovako živjeti. Opet, htio bih još jednom igrati u Ligi prvaka, pogotovo što je to sad moja Liga prvaka, ja sam je izborio i volio bih je i odraditi. Ne znam, vidjet ćemo što će biti, dolazim uskoro u Zagreb, pripreme startaju početkom srpnja, razgovarat ću s obitelji, vidjeti kakve su mogućnosti da više budemo zajedno, da mi budu malo bliže. Razgovarat ću s njima, s klubom, vidjet ćemo..."
Kakav bi to bio razgovor s Jovićevićem bez riječi-dvije o Dinamu.
"Naravno da pratim, koliko mogu i drago mi je ovo što vidim. Dinamo je opet zasluženo prvak, a stvara se jedna nova, velika energija i vjerujem da će Dinamo opet biti uspješan i u Europi, kao i zadnjih godina. Želim dečkima svu sreću", zaključio je Jovićević.
