Jovićević uoči Reala: „Modrić radi što nisu mogli ni Xavi ni Iniesta, nije lako trenirati pod sirenama za uzbunu, a La Liga je moj san"
Vrijeme Čitanja: 7min | uto. 04.10.22. | 09:04
Hrvatski strateg dao je veliki intervju španjolskom Asu uoči povratka u Madrid i utakmicu protiv kluba čiji je dres nosio pet godina.
Velikom pobjedom u gostima kod RB Leipziga i 'domaćim' remijem s Celticom ukrajinski velikan Šahtar otvorio je ovosezonsku Ligu prvaka. Na klupi Rudara sjedi Igor Jovićević, bivši trener Dinama i bivši nogometaš Kraljevskog kluba. Uoči njegovog povratka na Santiago Bernabeu, španjolski mediji imali su 'sto pitanja' za pitati ga, ali 48-godišnjem stručnjaku to nije bio problem.
Prije nego što se prešlo na one nogometne teme, Španjolce je zanimalo kako se Jovićević i njegovi igrači snalaze u cijelom tom kaosu.
„Kaos te ponekad organizira (smijeh). Radim u velikom klubu i sve imamo isplanirano. Ipak, to je složena situacija za rješavanje, pogotovo emocionalno stanje nogometaša. Također umor. Kad umjesto kod kuće živite u hotelu, avionu, vlaku i autobusu, gubite puno energije i koncentracije. Prvog dana utakmicu Ukrajinske lige zaustavile su sirene za zračnu uzbunu i trebalo je četiri sata da završi. Želimo biti konkurentni, ali između utakmice i utakmice nitko ne zna kroz što prolazimo...“
Jesu li vam se oglasile one protuavionske sirene?
„Na utakmicama ne, na treninzima se to događa i morate biti svjesni i slijediti upute koje nam daju oružane snage. Trening u Lavovu u očekivanju mogućeg napada nije isto što i mir s kojim možete raditi u Poljskoj. Razgovarali smo i o tome koliko je ljudi u klubu, ali i igrača iz Donjecka. Godine 2014. morali su pobjeći iz svojih domova, a prije sedam mjeseci morali su pobjeći iz Kijeva. To je brutalna situacija. Kao sportaši, na kraju krajeva, igramo i za vojnike koji se bore za obranu svoje zemlje. Znate da vas prate i da im dajete pozitivnu emociju za vrijeme trajanja utakmice. To je ogromna odgovornost. Potiče nas i daje nam energiju.“
(1.20) Real Madrid (6.75) Šahtar (14.0)
Na njemu je, valjda, da bude gotovo više psiholog nego trener...
„Ne znate kamo će ova situacija ići, stvara zabrinutost. Mogu reći da je grupa koju imam fantastična. Osim nogometa, jako su angažirani i u politici. U pružanju ruke svom narodu u svemu što je potrebno, društvenom radu. Odlučio sam se vratiti u Ukrajinu jer sam ovdje igrao i trenirao i volim mentalitet te zemlje. Jako su dobre volje i kad vide da se angažiraš, daju ti sve. Osjećao sam dug koji sam morao vratiti, gotovo neobjašnjiv. Moji prijatelji u Hrvatskoj nisu razumjeli. Morao sam dosta vagati razloge za i protiv, ali sam odlučio vidjeti čašu kao napola punu. A kad se ta unutarnja borba riješi, moram stvoriti ogromnu koncentraciju kako bih vodio svoje igrače. Da iako gledamo u nebo hoće li nam nešto pasti, moramo se natjecati. Mnogi ljudi nisu svjesni koliko patimo. Napravili smo sinergiju i jači smo.“
Puno igrača napustilo je Šahtar, između ostalih čak 13 Brazilaca.
„Početak rata stvorio je tešku situaciju za ukrajinske klubove. Mnogi igrači su otišli i nisu se htjeli vratiti. Kad sam stigao, sportski projekt je bio gotovo pao. Bez Brazilaca, bez ostalih stranaca... U predsezoni sam upoznao mnogo mladih Ukrajinaca koji su se vratili s posudbe jer nikad nisu imali mjesto u Šahtaru. Sada im je rat dao poticaj, njihova velika prilika. Moraju brzo odrasti, sada su oni Brazilci. Uzeli smo i 12 igrača iz ukrajinskih momčadi. Uspio sam dovesti dva stranca koja sam već poznavao, Brazilca Taylora, koji je bio u PAOK-u i trenirao sam ga u Dnjipru, i Hrvata Đuraseka, kojeg sam imao u zagrebačkom Dinamu. Tu je i Lassina Traoré iz Burkine Faso, koji je htio ostati. Imamo samo tri stranca.“
(1.20) Real Madrid (6.75) Šahtar (14.0)
Izgradili ste skupinu koja može pobijediti 4:1 u Leipzigu i remizirati 1:1 protiv Celtica. Igra li vaša momčad s dodatnom dozom srca?
„Ima domoljubne komponente, ima je. Više ne igramo za novac, igramo srcem. Naš vlasnik je jedan od najbogatijih u zemlji, ali je njegov posao jako pogođen. Mi igramo iz emocija još i više kada idete na momčadi vrijedne 500 milijuna eura. Za mene oduvijek san bio igrati Ligu prvaka, i sad ga mogu ispuniti. U Leipzigu sam bio toliko uzbuđen i moji igrači toliko uzbuđeni da je bilo nemoguće izgubiti (smijeh). Bit ćemo Pepeljuga skupine, ali pokazali smo da nam nitko ništa nije poklonio, da smo momčad koja sama po sebi pripada Ligi prvaka.“
Madrid je dobio devet od 10 utakmica ove sezone, s jednim remijem…
„Mi smo autsajderi i mjerimo se s najboljim klubom na svijetu. Ako ih taktički analiziraš, vidiš greške gdje ih možeš uhvatiti... ali to ne zabija golove. To je toliko brutalna individualna sila da iako ponekad djeluju pomalo anarhično, imaju toliko iskustva da dominiraju vremenom, prostorom, znaju trpjeti i uvjereni su da će pobijediti. Moraš dotaknuti izvrsnost i da ti vratar ima najbolji dan ikada da bi ostvario nekakav rezultat.“
Igor Jovićević bio je nogometaš Real Madrida. As piše da njegova priča može bez problema jednog dana biti pretočena u film koliko je zanimljiva.
„Imao sam 17 godina. Kasnije mi je moj obožavani Del Bosque rekao da me već dugo prate. Došao sam kao viceprvak Europe U-17 i izabran sam za najboljeg na turniru. Imao sam ponude i bio sam u Veroni, finalizirao svoj potpis za taj klub u hotelu... I onda vidim kako ulazi momčad. Prepoznajem Radomira Antića, neka počiva u miru. Za njim momčad Reala…“
To je bio tek početak.
„Poznavao sam Prosinečkog i razgovarao s njim i Antićem. Madrid je bio vrlo živ i predložio mi je da se vratim s njima u Španjolsku. Otišao sam, odigrao sam par utakmica pod drugim imenom i skrivao sam se u hotelu inkognito dok me nije otkrio novinar... Na kraju je zaključeno potpisivanje.“
(1.20) Real Madrid (6.75) Šahtar (14.0)
Istaknuo je Del Bosquea i Carla Ancelottija…
Ako sve osvajaš, čemu mijenjati, promjenom možeš samo nešto pokvariti... Isto se dogodilo i Zidaneu, unatoč tri uzastopne Lige prvaka. Kad su oni kritizirani, zamislite mene. Jasno mi je da su ti treneri o kojima govorimo jako emocionalno inteligentni. Što se tiče taktike, svi mi imamo pomoćnike koji također rade s računalima i pripremaju vam sustave, pariraju protivničkim sustavima... Ono što pomoćnik ne može učiniti je ono što rade Vicente, Ancelotti ili Zidane. Ulazak u svlačionicu i igrači koji u tebi prepoznaju dobrotu i prije svega tu mudrost. To je poštovanje, a nogometaš to osjeća. Ne morate biti elokventni, samo prijeđite na stvar, jer će igrač razumjeti i umrijeti za vas. Sjećam se svog debija s Jorgeom Valdanom...“
„Bila je to utakmica u Oviedu u debiju Prosinečkog. Madrid nije imao internacionalce, među njima i Laudrupa, zato su mi dali broj 10. Jorge mi je u tunelu rekao nešto što nikad neću zaboraviti: "Igore, baci lulu što prije." Time je htio da se opustim. Divim mu se, Valdano je nogometni mudar čovjek, on je na drugoj razini.“
Vaš dobar prijatelj je Sergio Scariolo...
„Razgovarali smo prije nekoliko dana. Sa Sergiom sam puno živio u Marbelli i on je vrhunska osoba. Inteligencija, te odmjerene riječi... A kao trener, što reći. palac gore Pogledajte tu novu generaciju koju je učinio prvacima. Sad da vidimo hoćemo li dogurati kao oni (smijeh). Njegovo vođenje, taj način pravljenja skupine… To je najteže za trenera, svakome može biti primjer.“
Igor već godinama čeka dres Luke Modrića
„Već sam mislio da se to nikad neće dogoditi (smijeh). Bilo je to negdje oko 2017. godine, bio sam kod prijatelja Ramisa u Valdebebasu i uspio sam razgovarati s Lukom. Tražio sam dres. Iako smo u kontaktu, nikad se nismo poklopili, pa sam mu zadnji put u šali rekao da će mi ga pokloniti kad bude imao 40 godina i bude igrao za Los Angeles Galaxy... Eto, sudbina je htjela da je tako sada. Ovo što Modrić radi, igra na ovoj razini u svojim godinama i u najboljem klubu na svijetu, nitko nije napravio. Ni Iniesta ni Xavi, recimo, koji su puno ranije otišli u druge klubove. Obožavam ga i čast mi je vidjeti ga s Hrvatskom, on je definicija lidera.“
(1.20) Real Madrid (6.75) Šahtar (14.0)
Od Modrića do Mudrika. Je li tako dobro kao što se čini?
„Uvijek se isticao, godinama, to zna svatko tko poznaje ukrajinski nogomet. Njegove vještine, njegova brzina, taj dribling i to samopouzdanje... Svatko ima svoje vrijeme i ovo je njegovo. Prošle godine se istaknuo, ali nedostajalo mu je prilika. ime. Sada on ima odgovornost da je on taj koji mora biti odlučujući faktor. Pogledajmo od kojeg je materijala.“
Postoji li mogućnost da jednog dana sjedne na klupu nekog kluba u Španjolskoj?
„Španjolska je kao moj dom. Tamo živim od 1991., a moj brat radi u Valladolidu. Ostali smo tamo jer je moj otac bio pomoćnik Rafi Benítezu. Tada sam bio puno u Marbelli, mojoj operativnoj bazi. Volim Španjolsku, način života, tapase (smijeh). LaLiga je za mene san i radim na tome da ga ostvarim. Kao nogometaš nisam uspio zbog ozbiljne ozljede koljena. Sada ću se pojaviti na Bernabéu u Ligi prvaka. Osjećat ću se kao kad sam debitirao kao igrač Real Madrida kao tinejdžer, 1991., u 2:1 pobjedi protiv Figuerasa. Vidim sebe kako radim ono što tada nisam mogao.“ (rv)
Liga prvaka, 3. kolo
Srijeda, 5. listopada
Skupina F
*Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. Igraj odgovorno. 18+
