Još jedna utakmica u kojoj Rijeka može, a protivnik mora

Utorak je, 20. veljače, a to u prijevodu znači da se već ozbiljno zakoračio u tjedan u kojem će se odigrati jedna od važnijih utakmica u HNL-u ove sezone. Za pet dana na Maksimiru će snage odmjeriti aktualni prvak Hrvatske i trenutni lider HNL-a, a krajnji rezultat tog ogleda sigurno će prouzrokovati određene promjene. Odnosno, promjena će sigurno biti ako Dinamo kojim slučajem ne uspije pronaći put do slavlja, dok će Rijeka i u slučaju eventualnog posrtaja nastaviti normalno živjeti i nekim svojim tempom i dalje koračati prema konačnom cilju.

Odigraj na svoje favorite u širokoj ponudi na Germaniji (Igraj odgovorno, 18+).

Utiske sa subotnje utakmice protiv Lokomotive odavno se pohranilo u ladicu, na Kvarneru su svi u potpunosti fokusirani na Plave i ogled u kojem mogu jako malo izgubiti, ali zato jako puno dobiti. Kad se malo bolje promisli o cijeloj situaciji, nominalno najteža utakmica za Rijeku u drugom dijelu sezone dolazi – u najbolje moguće vrijeme! Iako neki pokušavaju svim silama na Sopićeve trupe prebaciti određeni pritisak, Riječani ga ne osjećaju ni najmanje, a naslov prvaka, ono o čemu vrište u metropoli i na jugu Lijepe naše, na Kvarneru se gotovo ni ne spominje. Ili je tek usputna tema. Ne zato što ih je strah, ne zato što se pribojavaju da ne mogu zadržati trenutnu rezinu igara, već zato što im biti prvi u prvenstvu nije imperativ. A drugima je.

Tjedan u kojem se sastaju Dinamo i Rijeka već je godinama poznat po tome što se tada ekskluzivno doznaju veliki transferi. Koji, evo, samo što nisu. Sjećamo se tako kako je Čolak barem tri ili četiri puta spakirao kofere, kako je Frigan par puta sve dogovorio s Plavima i kako je Pavičić svojim kvalitetnim predstavama zaslužio da sa ‘svojim’ klubom odradi barem jedan konkretan razgovor na temu povratka. Skoro pa da čovjek ne bi povjerovao, ali nitko od navedenih nije prešao u Dinamo, premda to svakako ni najmanje ne zanima sve one koji su svojim lucidnim spoznajama pokušali uvesti barem malo nemira u svlačionicu riječkog prvoligaša.

Što znači biti nogometaš, a što navijač?

I posljednji put kad je momčad s Kvarnera došla u Maksimir se pričalo o mogućim transferima na relaciji Rijeka – Zagreb. Istina, naslovnice su ipak pripale Sergeju Jakiroviću kojem je to bio HNL debi na kupi Plavih, ali isto tako se šuškalo i o mogućim zimskim kupovinama Pašalića, Ivanovića i Fruka. Ili je tema bila otkup Jankovića, tko bi se više sjećao…

Većina mainstream medija, baš kao i velika većina navijača Dinama, tih je dana bila oduševljena dolaskom Jakirovića. “Kreće neka nova era”, pomislili su, a pobjede protiv Sparte, a onda i Rijeke, dale su im za pravo da malo sanjare o povratku Plavih na ‘stare staze slave’. Danas je situacija malko drugačija, Jakirovića neki tako neki nazivaju ‘hodajućim mrtvacom’, s tribina baš i ne dobiva ohrabrujuće poruke, a eventualni poraz od Rijeke, kluba iz kojeg je otišao u najmanju ruku nečasno, mogao bi mu presuditi na klupi Dinama.

Foto: Igor Soban/PIXSELL

No, ima Jakirović jedan jaki adut za ogled protiv Rijeke, a to je činjenica da je s većim djelom protivničke momčadi jako dobro upoznat. Uostalom, on ih je skautirao, zivkao, ‘moljakao’. Treba biti pošten i konstatirati da je baš on bio jedan od najzaslužnijih zašto Fruk, Pašalić i Ivanović danas obitavaju na Kvarneru, a sudbina se sada poigrala na način da bi mu baš oni ove nedjelje mogli i presuditi.

Doduše, Ivanović i Pašalić posljednje vrijeme i nisu u nekoj formi. Najblaže rečeno. Ali, zar je to čudno? Zar nekoga iznenađuju amplitude u igri dvojice igrača koji su u ovo doba prije 12 mjeseci igrali juniorski, odnosno u njemačkoj 3. ligi? Kao što se u prvom djelu sezone čekalo Pjacu (nakon dva pogotka protiv Osijeka skupio je čak osam utakmica bez pogotka ili asistencije), isto je tako sasvim normalno da se sada malo pričeka neke vedrije dane Pašalića i Ivanovića. Nisu ti dečki zaboravili igrati nogomet, samo im sada ide nešto slabije nego što je to bio slučaj u prvom djelu sezone. Ta njihova, nazovimo ju sušom kvalitetnih predstava, u neku je ruku bila i očekivana. S tim da se to posebno odnosi na novopečenog Vatrenog. Uostalom, da Pašalić može iz tjedna u tjedan zabijati ‘bombe’ s više od 25 metara i postizati magične pogotke na bojišnicama kao što je Pierre-Mauroy, danas sigurno ne bi bio u član momčadi s Kvarnera. Ergo, Pašalić je već sada puno napredovao u Rijeci, igra sezonu iznad svih očekivanja, a to što je gol za njega malo manji posljednje vrijeme je sasvim normalna stvar. Usporedbe radi, Hviča je u Napoliju godinu i pol dana, a već je imao period od pola godine u kojem nije zabio pogodak. Sve je to normalno, sve je to očekivano…

Je li Hviča stvarno ‘one season wonder’? Zadnji pogodak zabio prije 173 dana!

Rijeka se već izbrendirala kao klub koji, osim što zna ‘iz pepela’ oživjeti neke igrače, isto je tako spremna trpjeti svoje mlade nade kako bi oni kasnije zasjali u punom sjaju. Hrvoje Smolčić je griješio, Ivor Pandur je griješio, Matija Frigan je prolazio kroz golgeterske krize, ali u klubu od njih nikada nisu odustali. Vjerovali su im, čekali ih, mazili i pazili, a onda kad su ih dočekali, spomenuti trojac osigurao im je 10 milijuna eura!

Kazali smo, i Pašalić i Ivanović u proljetnom dijelu sezone prolaze kroz manju krizu, ali nema sumnje da će se vatra kad-tad rasplamsati i da će se opet krenuti o njima pisati kao budućim igračima ne znamo ni sami kojih klubova. Prvo vjerojatno Dinama, onda ćemo doći i do onih iz Europe. Tako to ide u kod nas.

Ono što je važno za naglasiti je kako ti mladi dečki, koji su možda čak malo prerano i preglasno eksplodirali po svojem dolasku u klub, i dalje uživaju potporu cijelog Kvarnera i cijelog kluba. Navijači ne traže od njih golove i asistencije u svakoj utakmici, samo bespoštednu borbu i mukotrpan rad na treninzima. A tako se ‘krize’ i prevladavaju, nikako drugačije.

Kako oni trenutno nisu ‘in’ te su isto tako već postali ‘pase’ kad se priča o potencijalnim pojačanima Dinama, ne bi nas iznenadilo da se ovaj tjedan ‘dogovori’ veliki povratak Marka Pjace u Maksimirsku 128. Ili da se donese definitivna odluka o aktivaciji prvootkupa Jankovića. Ili da se pak punom parom krene po Galešića koji polako, ali sigurno, izrasta u ozbiljnog stopera. Da nekim slučajem nosi neki drugi dres, o njemu bi se već sada pričalo kao potencijalnom reprezentativcu, kao mladoj nadi koja ‘mora’ imati mjesto u avionu za Njemačku. No, on je igrač Rijeke pa samim time činjenica da je ove sezone vlastoručno potpisao šest bodova lidera HNL-a (Slaven Belupo, Gorica) ipak nije tako čarobna...

Sjajan posao na Rujevici: Rijeka produljila ugovor s važnim prvotimcem!

Kako Galešić zaista igra sjajno zadnje vrijeme, možda bi se baš o njemu moglo ovih dana pisati kao ‘budućem Plavom’. Ili će to biti Pjaca. Ili možda Dilaver i Mitrović, ipak im ističu ugovori. U svakom slučaju, o nekom bi se moglo pisati. U zraku se može osjetiti dolazak takvih informacija iz ‘neimenovanih izvora bliskih klubu’ ili pak ‘menadžerskih krugova’. Znate kako priča ide, zar ne?

Kako bilo, u Rijeci rade, skautiraju, pripremaju, naporno treniraju. I vjeruju! A to je jako bitno prije odlaska na Maksimir. Možda Dinamo pobijedi Betis, možda izgubi, možda ih ta utakmica napuni samopouzdanjem, možda im ga u potpunosti oduzme. Sve su opcije otvorene, ali one Riječane svakako ne zanimaju. Oni brinu isključivo o sebi i zato se i nalaze tu gdje se nalaze nakon 23 odigrana kola. A budući da im je lijepo opet biti na vrhu, sigurno ga ne planiraju tek tako prepustiti nekom drugom. Uostalom, baš kao se Kvarner bolje vidi s vrha Trsata, isto tako se i HNL bolje ‘osjeća’ kad ga se iz kola u kolo prati s vrha…