Još jedna bruka Arsenala: Otpisani starosjedilac osvetu servirao vruću

Arsenal je ušao obećavajuće u sezonu. Nakon što je završio prošlosezonsku premierligašku kampanju razočaravajući osmi, uživao je nekoliko pobjeda (na terenu i van njega) koje su davale nadu u novi, puno bolji početak.

Najprije je osvojen FA kup, u čijoj su završnici svladani nominalno dosta moćniji suparnici, nakon čega je Arteta poveo momčad i do trijumga u Community Shieldu protiv furioznog Liverpoola.

Zadnjeg dana prijelaznog roka klub je ''u sučevom vremenu'' realizirao transfer Thomasa Parteya iz Atletica, priskrbivši si povod za otvaranje šampanjca radi sretnog zaključenja posla na kojem se radilo mjesecima.

Nova prvenstvena sezona je također krenula dobro. Upisane su tri pobjede u prve četiri utakmice, a jedini poraz u tom razdoblju je onaj ''naprijed upisani'' kod Liverpoola na Anfield Roadu. No onda su krenuli problemi, rezultatski kiksevi, a istodobno – ponovno su se počeli neki potezi ljudi koji vode klub stavljati na vagu.

Taman uoči premierligaškog debija odlični argentinski vratar Emiliano Martinez prodan je u Aston Villu za nemalu lovu od 25 milijuna eura. Svak tko nedvoznačno uvijek vidi čašu kao napola punu trljao bi ruke. Prodan je rezervni golman za odličan iznos... Di ćeš bolje.

No situacija je malo drukčija. Topnici su na raspolaganju, u tom trenutku imali – u najmanju ruku – dva podjednako dobra vratara. Martinez je, više silom prilika, tijekom duge sezone prije nego je napustio Ahburton Grove dobijao dosta šansi, a ključna je činjenica da ta ih je iskoristio i pokazao kvalitetu.

Jasno davši do znanja kako imaju namjeru Bernda Lena ustoličiti na mjestu neupitnog broja jedan među vratnicama (nakon što se vratio od ljetne ozljede koja ga je maknula van terena mjesec i pol dana) Martinez je, svjestan svoje kvalitete, odlučio potražiti sreću negdje gdje će uživati zasluženi status prvog golmana.

Arteta je podlegao klasičnom pritisku opravdavanja invensticije. Nijemac je došao 2018. iz Bayer Leverkusena za, zanimljivo, 25 milijuna eura i ne može, pobogu, on sjediti na klupi. Barem ne pokraj vršnjaka Martineza koji je prije dugih deset godina stigao iz Independientea za milijun i pol eura, a od tad se ''smucao'' po bezbroj posudbi (Sheffield Wednesday, Rotherham, Wolverhampton, Getafe, Reading)

A upravo jučer je stao na gol svog novog kluba protiv donedavnog u kojem je proveo desetljeće, na stadionu na kojem je proveo to isto desetljeće. I ne samo da je slavio veliku pobjedu, ne samo da je očuvao mrežu netaknutom, već je tome doprinijeo nekim veličanstvenim obranama.

„Moram priznati da su me malo obuzele emocije. Proveo sam ovdje deset godina, a samo prije dva mjeseca dignuo sam dva trofeja s ovim dečkima. Ali mi je drago da smo pobijedili.“, rekao je jučer nakon impresivne 3:0 pobjede momčadi iz Birminghama, o čijoj se mreži sada brine Martinez.

Slatka je to osveta, i za donedavna djela Artete (šikaniranje) i za njegove riječi uoči neposredno uoči dvoboja („Prodaja Martineza nije loš potez, to je bila dobra odluka i za njega i za klub.“). Trenutno je, uz Ruija Patricija iz Wolvehamptona i Alexa McCarthyja iz Souhtamptona, vodeći po broj clean sheetova sa četiri, a obranom jedanaesterca Johnu Lundstramu je, može se reći, najzaslužćniji za tri boda protiv Sheffield Uniteda.