T. NičotaJoš gol do Livaje: “U Bayernu bi zabijao kao Kane, ali u Hoffenheimu ne bi kao Krama!?“
.jpg.webp)
.jpg.webp)
Vrijeme Čitanja: 5min | ned. 19.04.26. | 08:00
Dion Drena Beljo svakom utakmicom i golovima potiče nove rasprave, poremetio je mnoge nogometne teorije
Dugo, ali baš dugo nitko nije izazvao takvu raspravu u hrvatskom nogometnom eteru kao Dion Drena Beljo. Kao što je svojevremeno opjevao Balašević 'jedni ga hvale, drugi žale, treći kažu e moj brale...', takva je, otprilike, situacija s Beljom. Specifičan igrač, teško se sjetiti kad je netko u tako kratkom roku došao u Dinamu od statusa 'velikog promašaja' do najveće zvijezde kluba. Zvijezde koja je isplatila sve što je Dinamo u njega uložio. Sad je na 27 u HNL-u, ukupno 34 u sezoni, čime je prestigao najboljeg strijelca Modrih od Eduarda, Duju Čopa, koji je u sezoni 2013./14. zabio 33. I, nije otišao na SP u Brazilu!
U povijesti Lige 10 samo je Marko Livaja zabio više, 28. Belji nedostaje tek jedan pogodak da se s njime izjednači, dva da ga prestigne. U kakvoj je formi, čini se nemogućim da nećemo vidjeti taj scenarij. Nije više daleko ni tih Eduardovih 34, ali ako izuzmemo Dudua, ako maknemo na stranu i Ligu 10 i zavučemo se dublje u povijest domaćeg prvenstva, samo je Goran Vlaović sad već davne 1993./94. sezone zabio 29 golova. I ta bi brojka trebala pasti. No, koliko god Beljo zabijao još uvijek, svakim svojim golom potiče nove rasprave, a možemo reći da je poremetio mnoge nogometne teorije. Sad i oni, koji tvrde da HNL nije mjerilo počinju razmišljati i zamišljati se nad tolikim brojem pogodaka, oni koji mu traže mane i pokušavaju ga svrstati među 'staromodne' napadače polako prihvaćaju tezu da je to već ozbiljna razina. Toliko golova, da ih zabiješ u veteranima, poštivalo bi se... Ne znamo kako razmišlja izbornik Zlatko Dalić, je li se u nekom trenutku ugrizao za jezik kad je spominjao Belju i HNL, ali nije niti poanta stavljati Dinamova napadača u kontekst reprezentacije. Ako imamo toliko boljih i priznatijih, onda na SP idemo spokojni!
Puno smo zadnjih dana razgovarali s ljudima iz nogometa upravo o Belji, zaključak je da se doista radi o svojevrsnom fenomenu. On po nogometnom talentu, genijalnosti, možda nije u rangu Marka Livaje ili Brune Petkovića, ali sigurno živi nogomet više od njih. Od profesionalnosti, rada na sebi do privatnog kuhara, recimo, kojega je unajmio čim je stigao u Zagreb. Da bi se hranio kako treba i da ne bi gubio vrijeme po restoranima, kad te sate može iskoristiti za trening ili odmor. Opet, zna i on podvaliti petom, primiti loptu leđima prema golu, dodati, asistirati. I kad su napadači u pitanju, koliko god se nogomet promijenio zadnjih desetljeća, brojke su gotovo sve. Kad zabiješ toliko, kad zabijaš u nizu, mnoge teorije padaju u vodu. Ipak, svi se pitaju, tko je Beljo, koliko on zapravo vrijedi, koja je to razina nogometa? Je li Dalić u pravu kad podcjenjuje golove Rijeci, Osijeku, Istri..., a ne gleda golove u Europi, ili su u pravu oni, koji Belju svrstavaju u top europskih napadača? Istina je, kao i uvijek, negdje između.
Zanimljivu smo tezu čuli neki dan od jednog uglednog hrvatskog menadžera. Možda i najbolji opis Beljine nogometne vrijednosti.
"On da sad dođe u Bayern, vjerujem da bi zabijao kao Harry Kane! Ali, da dođe u, recimo, Hoffenheim, bi li zabijao kao Kramarić, 10, 12, 15 golova po sezoni? Teško! Ali, teško je i, nemoguće da će ga dovesti Bayern direktno iz Dinama! I zato je intrigantan, koji mu je idući korak?"
Pitanje je bi li zabio u Freiburgu više od Matanovića, ali bi možda u Barceloni zabio više od Ferrana Torresa! Kad je prvi napadač, kad ima povjerenje (a ne kad izlazi u 60. minuti kao jesenas), kad ima oko sebe igrače koji mu donose lopte, onda je Beljo golgeter vrhunske klase. U momčadi koja igra napadački nogomet. Kad trener od njega traži da pokriva krilo, da zatvara rupe u veznom redu, vraća se po loptu i uklopi u obrambenu formaciju, tada od njega više gubi nego što će dobiti. Kad je prva ideja kluba da se obrani, da primi gol manje, umjesto da zabije gol više od suparnika, kad se bori za goli život umjesto za trofeje, tada mu Beljo ne treba. Sjećamo se koliko je u prvom dijelu sezone igrao izvan šesnaesterca, izvlačio se po loptu na krilo, na centar. I koliko je bio nesretan zbog svega toga, nervozan, znajući pritom da neće na terenu biti dulje od 65 minuta! Ali kad se promijenila igra, kad se promijenio i on, onda je to sasvim druga priča. Beljo je danas puno više u kaznenom prostoru nego prije tri mjeseca, dolaze mu lopte sa svih strana, kliknuo je sa suigračima i to je neki novi nogomet. Posložen tako da mu do izražaja dolaze vrline a ne mane.
Križaju se danas u Rapidu što nisu našli tih sedam milijuna eura za otkup, križaju se i u Augsburgu što su ga pustili, makar će na njemu i zaraditi. Ali, nemaju se što pitati, jednostavno, to nisu klubovi u kojima Beljo može dosegnuti puni izričaj. U Dinamu, ovom proljetnom se pronašao i to je špranca po kojoj funkcionira. I zaintrigrirao je nogometno tržište, već ga mnogi prate i razmišljaju o njemu. Neki su već počeli baratati i ozbiljnim svotama, iznad 10 milijuna eura. No, i sam je u Augsburgu, a i sad u Dinamu naučio puno o sebi. Nema smisla više otići nekamo gdje će se mučiti, već tamo gdje će uživati i - zabijati! Kao u Dinamu, jer samo takva uloga ima smisla. I samo ako se pojavi netko jači, napadačkiji, trofejniji od Dinama, netko tko treba takvu devetku, onda će imati smisla...
.jpg.webp)
