Jonas otkrio zašto ima nadimak 'morski pas': Dinamo bi se u Brazilu borio za vrh!
Vrijeme Čitanja: 4min | ned. 21.08.16. | 13:22
Novi miljenik zagrebačke publike odradio je svoj prvi veliki intervju otkad nosi Dinamov dres...
Samo je nekoliko utakmica bilo potrebno da Dinamovi čelnici odluče u siječnju otkupiti ugovor 24-godišnjeg Brazilca Jonasa Gomesa de Souse (skraćeno Jonas, izgovara se “Žonas”!), koji je ovoga ljeta stigao na posudbu iz Flamenga. Jonas je klasični zadnji vezni igrač, čvrst u dvoboju, agresivan i odgovoran, u igri pošten do bola... Pravi je nasljednik Ademija, ujedno i zadnji dobar potez koji je Zoran Mamić povukao prije odlaska u Saudijsku Arabiju.
„Ovo mi je prvi dolazak u Europu i u svemu mi je mnogo pomogao Eduardo da Silva, lijepo mi je pričao o Dinamu, Zagrebu i Hrvatskoj. Vrlo sam mu zahvalan“ rekao nam je Jonas, a razgovarali smo uz pomoć izvrsne prevoditeljice Irene Hunjadi. Jonas zasad govori samo portugalski, ali...
„Učim hrvatski i engleski, želim još godinama igrati u Europi!“
Oženjen je, nema djece, ali planira za dvije godine postati otac.
„Ne bih imao ništa protiv da se dijete rodi u Zagrebu, grad mi se jako svidio... Sve je ovdje sjajno, nije mi trebalo previše vremena za prilagodbu. Slobodno vrijeme najviše provodim kod kuće, igram videoigrice, a gdjekad izađem sa suprugom na večeru.“
Jonas stanuje na Bukovcu, u prometu se služi GPS-om, ali već ima omiljeni kafić u kojem pije kavu, najčešće s Machadom, Eduardom i Sigalijem. U Dinamu je bilo dosta Brazilaca i kao najveću razliku života u Brazilu i Hrvatskoj isticali su sigurnost u Zagrebu. S tim se slaže i Jonas, a upitali smo ga je li ikada imao neugodnosti u nekoj od zloglasnih favela u Riju?
„Ne, zato što mi na pamet nije palo ići u te opasne favele, u kojima se stalno puca i život ne vrijedi gotovo ništa.“
Usporedite nam malo brazilski i hrvatski, odnosno europski nogomet.
„Velika je razlika, ovdje se igra taktički bolje, više je dodira s loptom i neke utakmice koje sam odigrao s Dinamom bile su kvalitetnije od onih u Brazilu, gdje se više trči, ali ta trka zna biti nekontrolirana.“
Kako bi Dinamo egzistirao u brazilskom prvenstvu?
„Borio bi se za vrh ljestvice, jer ima niz kvalitetnih igrača!“
Osjetili ste draž najvećeg hrvatskog derbija Hajduk – Dinamo u Splitu, koja bi utakmica u Brazilu bila pandan tom derbiju? Možda Flu(minense) – Fla(mengo)?
„Ne, nego Flamengo (Dinamo) – Vasco da Gama (Hajduk)! Visoke su tenzije, ozračje je u Splitu bilo sjajno, kao u Brazilu! Uživao sam u igri i, dakako, visokoj pobjedi.“
Nadimak vam je – Morski pas! Tko vam ga je dao?
„Igrao sam za Sampaio Correu, a maskota tog kluba je morski pas! Zbog agresivnog načina igre, navijači su me prozvali – Bijeli morski pas! I tako je ostalo, nemam ništa protiv, nek me prati glas da sam opasan za suparnika, ha, ha.“
Igra vam je doista stalno na rubu žutog kartona, mnogo toga ovisi o sudačkoj procjeni vaših startova.
„U Brazilu suci nisu imali razumijevanja za moj način igre i nadobivao sam se žutih kartona. Ovdje je drukčije, suci puštaju čvrstu igru, prepoznaju da mi je cilj lopta, a ne suparnik. Ne igram prljavo, nisam grubijan, ali sigurno neću suparnika pratiti samo pogledom.“
Tjelesnom figurom, govorom tijela i načinom igre još kako podsjećate na Ognjena Vukojevića, bivšeg dinamovca! Na dresu imate i “njegovu peticu”.
„Je li? Nadam se da ću biti dobar kao Vukojević! Želio bih ostaviti duboki trag u Dinamu, pa da se poslije neke druge igrače uspoređuje sa mnom.“
Na utakmici protiv Salzburga u nekoliko ste navrata nagrađeni burnim pljeskom, postali ste ljubimac zagrebačkih navijača. Jeste li bili svjesni tog pljeska?
„Kako ne, to me još više motiviralo i bio sam vrlo sretan zbog toga! Hvala publici, mogu samo obećati da ću na svakoj utakmici davati sve od sebe, trudit ću se još više i vjerujem da ću biti još bolji.“
Što možemo očekivati u srijedu na uzvratu u Salzburgu?
„Ulazak u Ligu prvaka! Zato sam i došao u Dinamo, jer želim u Europi igrati na najvišoj razini, budući da nisam igrao u Kupu osloboditelja, južnoameričkom pandanu europskog LP-a. Ove utakmice protiv Salzburga najveće su u mojoj karijeri i vjerujem u ostvarenje sna“ rekao je Jonas.
Je li vam žao što niste u Riju za vrijeme Olimpijskih igara?
„Ne, profesionalni sam nogometaš i takav sam način života prihvatio. Ali, pratim Olimpijske igre...“
Znate li da su za Hrvatsku tri odličja, dva zlata i broncu, osvojile dvije djevojke i mladić iz jedne zagrebačke četvrti, Dubrave?
„To je fantastično! Gledao sam vašeg boksača, uživao sam kad je nokautirao Kubanca.“
Jonas je atipični Brazilac, u njegovu nogometu nema “umiranja u ljepoti” (iako zna s loptom, služi se s obje noge podjednako dobro!), pragmatičan je, a o toj brazilskoj atipičnosti govori i to da mu je igrački uzor – Nijemac Bastian Schweinsteiger! A baš su Nijemci sa Schweinijem nanijeli Brazilu 2014. na SP-u najveću nogometnu sramotu u povijesti (1:7)...
„Uh... Nakon 0:3 sam ugasio televizor i otišao u šetnju. Dugo sam šetao...“
Što vam je u životu najvažnije?
„Obitelj, obitelj je iznad svega! Važno je biti jednostavan, ponizan, čovjek mora težiti najboljem.“
A što vam znači novac?
„Ništa posebno, samo sredstvo za život. Novac ne kupuje sreću.“
(Foto: Pixsell)