Ježina: "Uspjeh Antwerpa nije stigao preko noći, oni su model kako treba raditi pravu priču u nogometu"

“Nemoj se iznenaditi ako Antwerp osvoji prvenstvo sljedećih godina” rekao mi je prije šest godina Antonijo Ježina, tada vratar belgijskog kluba koji je taman doživio promociju u prvu ligu. Sjetili smo se tih njegovih riječi ove nedjelje kada smo pratili rasplet u Belgiji.

Bilo je to neviđenih 90 minuta drame u kojoj je Antwerp bio prvak 50 minuta, Royal Union 43, a Genk 21. Na koncu je bivši Ježinin klub ispunio njegovo proročanstvo i nakon pola stoljeća uzeo “kantu”.

“Pričao sam ti, nisi mi vjerovao”, odmah je rekao ovaj bivši vratar Dinama i reprezentativac. Posljednju epizodu imao je u Osijeku nakon koje je završio s karijerom.

Prouči cjelokupnu ponudu za nogomet na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

“Mislio sam još braniti jer sam se dobro osjećao a i nisam bio u godinama za penziju, ali tako se poklopilo. Imao sam neku Austriju, neke klubove u HNL-u, drugu ligu pa treću. Najzanimljivija mi je bila opcija da odem u Nepal. Oni imaju ligu koja traje par mjeseci. Čisto da vidim još malo svijeta, ali to se nije realiziralo pa sam na koncu rekao sam sebi: “Gospodo, bilo mi je zadovoljstvo, ali to bi bilo sve od mene”, smije se dobro raspoloženi Ježina koji je zatvorio nogometnu karijeru i posvetio se novoj niši. Naime, na Murteru vodi ozbiljan turistički biznis. Nekoliko lokacija s kapacitetom od 80-ak ležaja je prilično zahtjevan posao.

“Pa to je možda bio i glavni razlog što više nisam u nogometu. Obitelj je uskočila dok me nije bilo, ali kako se posao širio, shvatio sam da moram biti sve više prisutan. To ne znači da sam odustao od nogometa, ali sada je fokus na turizmu”, priča nam Ježina koji ne bi u trenerske vode, već bi htio biti prisutan u vidu nekog savjetnika.

“Posao trenera je pun stresa i odricanja. I to je nešto što ne bih sada volio imati u svom okruženju. Više nekako naginjem nekom poslu agenta ili savjetnika. Ima tu puno talentirane djece iz manjih sredina, a koji su malo van ovih velikih bazena i kojima treba pomoć. Ili savjetom, nekim kontaktom da im se otvore vrata pa da bar dobe priliku. Znam po sebi, ja nisam imao nikoga da mi otvori put. Tako mi se nešto mota po glavi, ali o tom po tom. Sada je turizam ipak prioritet”.

Antonijo Ježina je zapravo ogledni primjerak jednog zdravog i normalnog puta. Skromni mladić s Murtera nije ništa dobio servirano. Za sve se itekako morao potruditi u karijeri.

“Mislim da me to izgradilo karakternog. Svaku kunu koju sam zaradio sam cijenio. Ja sam imao 22 godine kada sam potpisao ugovor za Dinamo, ali imao sam obitelj i iskrene prijatelje koji su me usmjeravali. Zaradu sam ulagao u turizam, nisam vozio bijesne automobile već sam živio skromno. I zato sada uživam u ovome što gradim. Naravno, uz pomoć obitelji i prijatelja. I neke naše vizije…”, priča zaneseno Ježina koji je prve nogometne korake napravio u lokalnom Murteru.

Bile su neke selekcije i visok vratar odmah je upao u oči Damira Marencija koji je organizirao turnir na kojem su stigli skauti i treneri iz regije.

“Mi smo trenirali na betonu. Ma to je bio spektakl, ali voljeli smo loptu. Uživali su svakom treningu. I nakon tog turnira dobio sam poziv Hajduka, Šibenika i Zadra. I onda smo sjeli u obitelji, bio je tu pokojni Marenci pa smo vagali. Znam da bi svi odmah u Hajduk, ali znao sam kakva je konkurencija i da nemam nikog tko će stati iza mene. Ne da me gura, jer sam imao puno samopouzdanja već nekog tko će me štititi od nekih zakulisnih igara koje su uvijek prisutne. Opcija je bio i Šibenik ali oni mi nisu htjeli dati mjesečni pokaz da bih mogao svaki dan s Murtera na Šubićevac na treninge. I tako je izbor pao na Zadar. Dali su mi smještaj, hranu i kopačke. Ma, znaš što su mi dali? Dali su mi do znanja da me cijene. I to je u tom trenutku bilo najbitnije”.

Ježina je preko Zadra stigao do Istre. U Puli je imao dobru sezonu, debitirao je kod Štimca u reprezentaciji i polako skrenuo pozornost na sebe.

“Dinamo me mogao imati nakon Zadra. Sreo sam Marija Mamića s kojim sam pričao i koji je nazvao oca Zdravka. Međutim, rekao mu je da Dinamo ima golmana i da mu ne trebam. Nakon godinu dana me kupio od Istre”, smije se Ježina koji je u Maksimir došao da bude prvi vratar. Tako je bilo dogovoreno. U Dinamu je branio Poljak Sandomierski i Ježina ga je trebao zamijeniti. Međutim, trener Zoran Mamić procijenio je kako je naš sugovornik nema dovoljno iskustva te je odlučio dovesti Portugalca Eduarda.

“Prihvatio sam to jer sam profesionalac. No, ljudski me zaboljelo”.

Iz tog vremena Ježina se sjeća jednog detalja zbog kojeg nikada nije ispunio san da upiše nastup u Ligi prvaka.

“Nemojte me krivo shvatiti. Igrao sam za Dinamo, branio za reprezentaciju, čuvao vrata u najstarijem klubu Belgije. No, taj nastup u Ligi prvaka mi fali jer mislim da sam ga zaslužio”, objašnjava Ježina koji je imao čvrsto obećanje Zorana Mamića da će braniti protiv grčkog Olympiacosa.

“Imali smo dogovor da ću braniti protiv Rijeke u prvenstvu i ako to dobro prođe da je moje mjesto u Pireju. Protiv Rijeka sam bio igrač utakmice. Putujemo u Grčku, pucam od sreće i samopouzdanja i na dan utakmice shvatim da me nema na vratima. Zašto? Nikada nisam pitao što se dogodilo, ali tako je valjda moralo biti”.

Ježina je proveo nekoliko dobrih sezona u Dinamu. Dobio je uskoro i novi ugovor i svoju će epizodu u Maksimiru opisati isključivo riječima hvale.

“Radio sam svoj posao odgovorno i pošteno jer ne znam drugačije. Jedina mrlja je onaj incident kada sam prespavao put u London”, prisjeća se ovaj vratar. Naime, Dinamo je igrao protiv Arsenala. Momčad je ujutro trebala krenuti iz Maksimira na aerodrom i u zakazano vrijeme su se pojavili svi osim našeg sugovornika.

“Mobitel mi bio prazan navečer, stavio sam ga puniti ali bio je neki problem s utičnicom i on se ispraznio tijekom noći te alarm nije zazvonio. Ujutro sam se probudio, napunim mobitel i vidim 50 propuštenih poziva. Momčad je u tom trenutku već letjela za London”.

Ježina nije znao gdje bi od muke. Čim su sletjeli, nazvao je Zorana Mamića da mu ispriča što se dogodilo.

“Zamolio sam ga da dođem u London i budem sa suigračima. Bio sam spreman podnijeti svaku kaznu jer je greška bila moja, ali htio sam biti s momcima. Otišao sam na aerodrom, platio si kartu i došao na utakmicu. Dogodi se”, sliježe ramenima Ježina.

Iz Dinama je otišao u Belgiju. O Royal Antwerpu nije znao puno osim da je riječ o najstarijem klubu u Belgiji.

“Odmah su me kupili vizijom. Rekli su gdje su, gdje žele biti i način na koji to žele izvesti. Više od toga mi nije trebalo. Odmah sam pristao na uvjete i stao na gol. Imali su plan u kojem je točno stajalo koji im je cilj za svaku od sezona. I petoljetka je završavala naslovom prvaka Belgije. Eto, fulali su za sezonu, dvije ali ostvarili su sve zacrtano”.

U Belgiji se Ježina odlično snašao. Odmah su izborili povratak u prvu ligu. Širili su stadion, izgradili dvije tribine.

“Potom se promijenilo vlasništvo nad klubom. Stigli su novi ljudi, ali cilj je ostao isti. I tu nije bilo improvizacije. U prvoj ligi je bilo osnovno da se izbori ostanak. Da se napravi momčad za velike stvari. I svake godine su radili korak naprijed”.

Od njegove generacije u klubu je ostao tek Faris Haroun s kojim se Ježina čuo nakon infarktne završnice.

“On je ispratio cijeli taj proces. Od druge lige do naslova prvaka. Čestitao sam mu, čestitao sam i klubu na društvenim mrežama. Rekao mi je da bila ludnica u gradu. Mi smo doživjeli spektakl kada smo se plasirali u prvu ligu, ovo je bilo puta pet”, reći će Ježina koji je priču iz Belgije pokušao usporediti s ovim prostorima.

“To se zove proces. U kojem točno znaš što radiš i kada. Ne ide ništa preko noći. Primjer je možda Istra koja je strpljivo gradila svoju priču, borila se dvije sezone za ostanak ali na koncu je stala iza trenera i u ovoj sezoni stigla do borbe za Europu. Dakle, samo strpljenja, logike, puno truda, kontinuiran rad i dobar plan”, reći će Ježina koji smatra kako je Antwerp zaključio jednu fazu te da se sada okreće drugoj.

“Uvijek je teže nešto ponoviti nego osvojiti. Pa naslov su čekali pola stoljeća. Sada će oni napraviti dobru strategiju, izvući maksimum koji mogu i pokušati ući u Ligu prvaka. Na tim temeljima će raditi momčad koja bi trebala činiti vrh belgijskog nogometa sljedećih sezona”, smatra Ježina koji ima dobre kontakte u Belgiji koji će mu pomoći kada se jednog dana vrati u nogomet.

“Gdje god sam bio, uvijek sam ostavljao vrata otvorena. I u Dinamu, Istri, Zadru, Osijeku, Koprivnici. Naravno, i u Belgiji jer to je pravi primjer i model profesionalizma i uređenja u sportu. Bio bih lud kada ne bih iskoristio činjenicu da sam bio dio te priče jednog dana kada se vratim u nogomet. No, do tada imam još dosta posla na Murteru”, završio je Ježina.