Jednostrano rivalstvo

U noći s utorka na srijedu (01.00, Arenasport 1) u Buenos Airesu se na stadionu Monumental igra utakmica najvećih južnoameričkih rivala, Argentine i Brazila. Radi se o kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2026. godine, na koje će se zbog novog sustava natjecanja odnosno proširena na 48 zemalja sudionica jedni i drugi plasirati, no njihova međusobna nadmetanja uvijek su više od utakmice, pa tako i sada, kad je Argentina aktualni svjetski prvak, a Brazil je svoju zadnju, petu titulu, osvojio još 2002. Ne treba podsjećati da ga je 2022. na putu prema Šestoj iznenađujuće zaustavila Hrvatska, izbacivši Neymara i društvo nakon raspucavanja s bijele točke u Kataru, od čega se po vlastitom priznanju neki brazilski igrači još nisu oporavili…

Prouči cjelokupnu ponudu za nogomet na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

Kako u svojoj priči koja najavljuje ovaj sraz na stadionu River Platea piše Jack Lang iz The Athletica, Brazil je pretrpio toliko padova u proteklih 15 godina da ih je teško svih se sjetiti. Povijesno neugodan poraz od Njemačke 1-7 na njihovom Svjetskom prvenstvu 2014? Naravno, ali ne zaboravite moronsko ponovno imenovanje Dunge za izbornika neposredno nakon toga ili dva kraha na Copa Americama 2015. i 2016. Osuđena na neuspjeh, pak, dugotrajna potraga za Carlom Ancelottijem također mora biti na popisu, kao i oko šest drugih neuspjeha na razini saveza. Trebao bi tim forenzičkih stručnjaka da se pravilno probiju kroz sav taj krš…

Postoji i novija rana koja je možda prošla ispod radara. U studenom 2023., predvođen svojim drugim privremenim izbornikom ove godine, Brazil je dočekao Argentinu u Rio de Janeiru na utakmici prvog od dva kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo. Izgubili su 0-1, predvidljivim rezultatom koji je ipak nagnuo mjerač krize prema 'egzistencijalnom'.

Bio je to treći poraz Brazila u prvih šest kola kvalifikacija. Time su ostali šesti u južnoameričkoj skupini od 10 reprezentacija. Venezuela, koja ni po čemu nije velika nogometna sila, bila je iznad njih na ljestvici, a kao i Ekvador, krenula je u kvalifikacije s oduzetim bodovima.

VIDEO Bivši igrač Dinama odigrao 1-1 s Brazilom, poraz Argentine

Proširenje Svjetskog prvenstva i dodatno automatsko kvalifikacijsko mjesto za regiju CONMEBOL (sada ih ima šest, s međukontinentalnim doigravanjem za momčad koja završi na sedmom mjestu) trebali su smanjiti šanse Brazila za neuspjeh na nulu. Umjesto toga, koketirali su s katastrofom.

Šesnaest mjeseci kasnije, situacija je pod kontrolom. Teško izborena pobjeda nad Kolumbijom prošlog tjedna digla je Brazil na treće mjesto. Između njih i sedme Bolivije razlika je osam bodova. Sa sigurnošću možemo reći da će Brazilci biti na Svjetskom prvenstvu 2026. godine. Drama je, dakle, završila.

To, međutim, ne znači da je sve sunčano i da cvjetaju ruže. Doista, dok se Brazil priprema za prvi susret s Argentinom od poraza u Rio de Janeiru, postoji osjećaj nelagode oko smjera kretanja.

Rezultati Brazila su se popravili, ali bilo bi velikodušno reći da igraju dobro. Bili su ekstremno naporni za gledanje na Copa Americi prošlog ljeta, a nedavne utakmice slijedile su isti obrazac: postoje mali naleti inspiracije, većinom individualni, ali i duga razdoblja kada je Brazil nervozan i mahnit. Dobro su krenuli protiv Kolumbije, ali su pustili da sav zamah nestane, kao što to često čine.

Kasni pogodak Viniciusa Juniora, udarcem iz daljine uz dodir suparnika u bloku, dugovao je više slučaju i sreći nego bilo kojem kolektivnom planu. "Nadam se da će to nešto otključati", rekao je Vinicius Jr nakon utakmice. Nije on jedini.

Dorival Junior, koji je preuzeo mjesto trenera u siječnju 2024., simpatičan je lik. Stigao je s reputacijom vatrogasca, nekoga tko bi mogao spriječiti nadolazeću krizu. Što se toga tiče, posao je obavljen. Matematički, Brazil je siguran. Sada je pitanje ima li on dovoljno taktičke oštroumnosti da igrače pretvori u pravu momčad.

Raphinha: “Ni sada mi nije jasno kako smo ispali od Hrvatske”

VIDEO Vinicius u 99. minuti spasio Brazil, Paragvaj sve bliže plasmanu na Mundijal nakon 16 godina

Derbi milijarde eura Brazila i Argentine, među najvrijednijima i igrač s prvenstvenom titulom u Hrvatskoj

Žiri je jako izvan tog mišljenja. Kaže da želi da njegove napadačke zvijezde - Rodrygo, Vinicius Jr, Raphinha - igraju slobodno, ali potrebno je više strukture protiv organiziranih obrana. Dorivalov sustav može ostaviti dva brazilska veznjaka izloženima i sporo reagira na promjene u obrascu utakmice. "Ponekad je teško jasno prenijeti svoju poruku", rekao je nakon utakmice s Kolumbijom, priznanje koje je otkrilo mnogo više nego što je mislio.

Još jedna rečenica s izbornikove konferencije za medije - "Vidjeli smo značajan napredak u svakoj utakmici" - izazvala je bijes brazilskih medija. "Potrebno vam je povećalo da vidite bilo kakav napredak", izjavila je Jessica Cescon iz GloboEsportea. "Trebamo nešto drugačije, dašak originalnosti", napisao je Tostao, bivši brazilski napadač.

Sučeljavanje s Argentinom je bolno na svim razinama. Rijetki bi nekad priznali takvu herezu, ali svi razumni brazilski nogometni navijači osjetit će akutni ubod ljubomore kad pogledaju preko svoje južne granice.

Najočiglednije, tu su trofeji. Argentina je osvojila Svjetsko prvenstvo 2022., nešto što Brazilu nije uspjelo više od dva desetljeća i čini se da neće uspjeti u skorije vrijeme. Posljednja dva izdanja Copa Americe također su išla na ruku Argentini. Brazil je osvojio to natjecanje 2019., ali to se sada čini davno. Posljednjih šest godina ovo je bilo nevjerojatno jednostrano rivalstvo.

Dio šarma ovog razdoblja argentinske dominacije je to što je bilo tako neočekivano. Argentina je, poput Brazila, provela 2010-e lutajući između kriza, a ipak je među naslonima sofe pronašla dobitnu srećku. Lionel Scaloni nije riješio svaki problem iza kulisa - bio je blizu odlaska s posla prošle godine nakon što se navodno posvađao s hijerarhijom saveza - ali je filtrirao buku i besmislice do transformativnog učinka. Brazil bi ubio za mali komadić istog.

VIDEO No Leo, no problem: Argentina slavila i bez kapetana

Lautaro propušta utakmice protiv Urugvaja i Brazila

Na terenu je Argentina sve što Brazil nije: staložena, uvježbana, koherentna. Očito, prisutnost svjetski povijesnog nogometaša uvijek će vjerojatno okrenuti stvari u vašu korist, ali Argentina zna kako se snaći kada Lionel Messi nije tu, kao što neće biti ni u Buenos Airesu u utorak. Ovo je Scalonijeva sedma godina na čelu Gauča i sve se zna. Brazilski igrači, kako je Marquinhos rekao ovaj tjedan, "još se upoznaju"; argentinski psi rata poznaju se u dušu.

Ipak, možda najoštriji kontrast nalazi se na tribinama i na ulicama.

Nemoguće je razmišljati o pobjedi Argentine na Svjetskom prvenstvu, a ne prisjetiti se onih nevjerojatnih prizora podrške i likovanja u gradovima ove zemlje: njihalo ​​se more navijača na gradskim trgovima, suze, pjevanje, dečki koji su se držali za telefonske stupove vičući promuklo…

Uspjeh uvijek rađa privrženost, ali tu postoji još nešto: dodatno, istinsko zajedništvo. Argentinci ne gledaju samo ove igrače; osjećaju da su u skladu s njima, da ih oni predstavljaju, da su oplemenjeni njihovim mnogim atributima. (I, manje pozitivno, brane svoje mane.)

Tuga Brazilaca nakon ispadanja od Hrvatske. REUTERS/Ricardo Moraes

Stvari su drugačije u Brazilu. Razumljivo je da nema velike podrške za Seleção u njegovoj trenutnoj situaciji. Zanimljiviji je nedostatak bilo kakvog velikog nacionalnog bijesa zbog momčadi i njenog smanjenog statusa. Glavni osjećaji su apatija i lutanje.

Ovo nije nova pojava. Brazilski stručnjaci godinama, možda čak i desetljećima, krše ruke oko nedostatka veze između reprezentacije i javnosti. Igrače se o tome stalno pita. Svaka utakmica je oslikana kao prilika da se ljudi uključe, da počnu kovati novu, ujedinjenu frontu. Nemoguće je to empirijski pratiti, ali postojanost diskursa priča svoju priču.

Obično se navodi nekoliko čimbenika kao razlozi za bolest. Jedan je da mnogi reprezentativci nemaju stvarnih veza s brazilskom javnošću, jer su napustili domaću scenu prije nego što su zaigrali puno - ili uopće - seniorski nogomet. Drugi je da je Brazil proveo godine igrajući prijateljske utakmice po cijelom svijetu, dajući prednost prihodima nad rodbinskim vezama.

Tu su i uobičajene, umorne priče o igračima koji više brinu o svojim bankovnim računima i klupskim momčadima nego za svoju zemlju, argument potpuno potkopan spremnošću tih istih igrača da prijeđu Atlantik više puta godišnje kako bi im se rugali kad god ne pobijede 3-0. (Bilo bi nepravedno provoditi bilo kakvu analizu odnosa momčadi i navijača bez uočavanja napetosti i nestrpljenja koje postoji unutar brazilske baze navijača.)

Nije jasno kako išta od ovoga riješiti. Nije jasno da se uopće može. Najbolja je nada, reklo bi se, jednostavno početi pobjeđivati ​​- pokrenuti dobar ciklus koji zamagljuje sve pukotine, slično kao što je to učinila Argentina kada je imenovala Scalonija 2018.

Dok Brazil ide u Buenos Aires, na još jedan bučni stadion, na još jednu izložbu simbioze između momčadi i publike za primjer, znat će da postoji put iz čistilišta. Mešutim, punjenje munje - kao što je uspjelo Argentini - neće biti lako, zaključuje Jack Lang o svojoj analizi za The Athletic. (G)

Moguća postava Argentine

(4-2-3-1): Martinez; Molina, Romero, Otamendi, Tagliafico; De Paul, Mac Allister; Simeone, Fernandez, Almada; Alvarez

Moguća postava Brazila

(4-2-3-1): Bento; Vanderson, Marquinhos, Ortiz, Arana; Joelinton, Andre; Rodrygo, Raphinha, Vinicius; Pedro