Jedna rečenica ostaje kao najveće Ademijevo nasljeđe Dinamu

"Nisam u Dinamu ostvario sve što sam želio, nisam osvojio europski trofej." Tom se rečenicom Arijan Ademi oprostio od Dinama nakon pobjede nad Rijekom (1:0). Kad ju je prvi put izgovorio, pred televizijskim kamerama, zvučala je kao pretjerivanje u prejakom emotivnom trenutku. I svojevrsna kurtoazija. No, pola sata izgovorio je Ademi isto i na press konferenciji, dodavši da će se jednog dana vratiti kao trener da dovrši posao, osvoji europski trofej. Opet su ga svi gledali otvorenih usta, a onda je svoju tezu i pojačao:

"Da nam prije dvije godine u ždrijebu nije došao onaj Villarreal, siguran sam da bismo otišli do kraja, da bismo osvojili Europsku ligu. Nikad nismo bili toliko spremni za takav rezultat kao tad!

Nikad nitko dosad nije izgovorio takvu rečenicu u Maksimiru, a svi koji su odlazili uglavnom su pričali kako su osvojili sve što se moglo i kako iz Dinama odlaze sretni. Arijan Ademi prvi je spomenuo - europski trofej. I onda, kad čovjek malo udahne zrak i razmisli, shvati kolika je, zapravo, snaga i veličina te rečenice. I snaga i veličina koji su stvorili Ademi i njegova generacija u ovih zadnjih 13 godina. Od Dinama koji je bio sretan kad je ušao u skupinu Europske lige i tamo osvojio poneki bod, preko Dinama koji je bio zadovoljan sobom kad je samo začuo himnu Lige prvaka, izvlačio ponekad časne poraze i tješio kako je sve to školovanje protiv velikih dečki, došli smo do toga da kapetan napušta Maksimir nedovoljno ispunjen, jer nije osvojio europski trofej! I uvjeren je da je samo malo nedostajalo da se to i dogodi. Ademi je rastao s Dinamom tih 13 godina, prolazio sve te faze i vjerojatno bolje od svih osjeća što je klub sposoban i kolika mu je stvarna vrijednost. I, kako je on, po dolasku iz Šibenika pomalo shvaćao razliku i veličinu Dinama u odnosu na svoj bivši klub, tako je i on s godinama Dinamu udarao pečat pobjedničkog karaktera i ratničkog mentaliteta, koje je pritom polako upijala i čitava momčad.

Nedjelja kad je otišao Aki: od Rijeke do Rijeke, 373 puta u modrom dresu!

Ademi ispunio srca svih dinamovaca: "Želim se jednom vratiti kao trener, a žao mi je što nisam osvojio europski trofej"

Golgeter Ristovski poklonio pobjedu za oproštaj uplakanom Ademiju: "Ovo je najboljih 13 godina mog života!"

"U svlačionici ostaje šest-sedam igrača, koji su i dosad bili poput vođa, Dinamo tako funkcionira. Ništa ne može pojedinac, mi smo bili kao obitelj, zajedno smo na terenu davali maksimum i pobjeđivali", odgovorio je Ademi na pitanje tko će ga zamijeniti u Dinamovoj momčadi.

I, sve je to, zapravo, najveće i najvrijednije nasljeđe Arijana Ademija u Dinamu. Nije, naravno, sve napravio sam, ali bio je jedan od važnih, najvažnijih pokretača svih tih procesa, koji su u zadnjem desetljeću ili nešto više od Dinama, u nogometnom smislu, stvorili sasvim drukčiji klub nego što je bio ranije. Klub i momčad, koji razmišljaju pobjednički, koji više nemaju gubitnički mentalitet, koji ni na jedan stadion Europe ne dolaze s 'bijelom zastavom' i mišlju kako je samo bitno ne obrukati se i ne 'popiti' pet komada. Prvi je takav karakter i mentalitet u Maksimir donio Robert Prosinečki, kad se sredinom 90-ih vratio u Dinamo. Blijedo su ga gledali kad je nakon poraza (1:2) u Newcastleu ljutito bacio torbu, jer su svi u modroj delegaciji slavili zbog minimalnog poraza protiv jake, engleske momčadi na engleskom tlu. Dotad je Dinamo navikao na batine čim je prešao granicu i mnogima se tih 1:2 činilo kao pobjeda. Mnogima, ne i Prosinečkom, koji je je znao da on i njegovi suigrači vrijede više, što su idućih godina i pokazali.

Tako i sad Ademi ostavlja Dinamo i visoko postavljenu letvicu. Odlazi iz kluba koji je samouvjeren, koji ima pobjednički mentalitet i koji je došao do toga da, eto, netko može spomenuti i europski trofej. Možda ga Dinamo nikad neće osvojiti, ali svi oni koji ga vode i koji će ga voditi u budućnosti moraju razmišljati na taj način, biti svjesni koji su današnji Dinamovi apetiti. I ne srozavati ciljeve, nego ih povećavati. Kao što su ih tijekom zadnjih 13 godina povećavali Arijan Ademi i njegove generacije. Priča o europskom trofeju, koliko god na prvi pogled bila nezamisliva, mora svima odzvanjati u ušima.