Jedna pobjeda nosi spas, ali dojam – minus

A Osijek? Premalo raspoloženih a previše lutanja. I previše poteza koji više zbunjuju nego što nešto rješavaju. Osijek smo gledali zadnje vrijeme s tri stopera, da bi u poluvremenu protiv Lokomotive istrčao sa četvoricom. Protiv Vukovara je na taj način počeo utakmicu, ali jedini branič u odnosu na prošlu utakmicu, a u kojoj Osijek, usput rečeno, nije primio gol - bio je Jelenić. Kontinuitet? Ne postoji. Jedina konstanta – nesigurnost.

Sve to miriše na momčad koja jedva čeka kraj. Da se spusti zastor, da se sezona spremi u ladicu s natpisom “ne otvarati”. Krivci su već otišli, račun je ostao na Radotiću. I čovjek gura koliko može. Možda i preko granica realnog. Jer ova momčad nije ni fizički ni mentalno na razini koja se traži. Zato je jedina razumna stvar – završiti priču što prije. Osigurati ostanak već za vikend protiv Istre. I onda, bez puno filozofije, povući potez: dati treneru povjerenje, ključeve svlačionice i čist teren za novi početak. Nekima se zahvaliti, neke nove dovesti. Jer ovako dalje ne ide. A Osijek zaslužuje više od lutanja.