Jedino je on uspio pobijediti Hajduk u 3 i pol godine, a danas se brine o razvoju hrvatskog nogometa

>ODIGRAJ LOKOMOTIVA - HAJDUK

Taj trijumf ostvario je Sreten Ćuk, Dinamov Mr.100% (o čemu malo kasnije), pod čijim je vodstvom Lokomotiva pogocima Erosa Grezde i Franka Andrijaševića svladala Hajduk 2:1, a jedini pogodak za Bijele na toj utakmici zabio je Fran Tudor pri rezultatu 2:0 za domaćine.

Nazvali smo Ćuka kako bismo prokomentirali tu utakmicu, no, razgovor nas je na kraju odveo u potpuno drugom smjeru te smo s pristupačnim gospodinom Ćukom, koji trenutno obnaša funkciju instruktora HNS-a i tehničkog direktora svih mlađih selekcija, porazgovarali o širokom rasponu tema.

„Tada smo završili četvrti u prvenstvu i to je bila zadnja sezona kada je Lokomotiva izborila plasman u Europu. Sjećam se da su tada u Kranjčevićevoj bili vrlo loši uvjeti za igru u kojima smo se mi bolje snašli. U prvom poluvremenu razmontirali smo Hajduk igrom, ali smo na odmor otišli s minimalnom prednosti. Reprezentativni golman Lovre Kalinić obranio je još zicere Zvonku Pamiću i Ivanu Fioliću, a imali smo još nekoliko dobrih prigoda. Kasnije je Andrijašević povisio na 2:0 i sve je bilo riješeno“, rekao nam je za početak Ćuk i nastavio o svojoj epizodi u Lokomotivi.

Sažetak utakmice možete pogledati OVDJE.

„Mi smo tada imali uvjerljivo najmlađu momčad lige. Kada u momčadi ne bi bilo Jerka Leke, prosječna starost naše momčadi bila bi 19,7 godina. I to je, između ostalog, bio razlog zašto smo primili taj gol. Iskusniji igrači bi stali na loptu i mirno priveli utakmicu kraju. Iako treba napomenuti kako je Hajduk tada imao zaista respektabilnu momčad, bila je to jako dobra utakmica, u kojoj se namjerio junak na junaka, ali, kada se podvuče crta, mislim da smo zasluženo pobijedili“.

„Sada će ispasti ona 'svaki ciga svoga konja hvali', ali, jedno je sada pričati o Šunjiću kada će se pola Europe boriti za njega, a trebalo je tada imati hrabrosti i biti 'lud 'ko Ćuk' da Šunjića i Fiolića promovirate u standardne igrače momčadi koja je izborila Europu. Mi smo imali sreću jer je tada u momčadi bio Andrijašević, te je uz Jerka Leku,  bio čovjek odluke i vukao je klince koji su se uz njega jako dobro razvijali“.

Lokomotiva je, kao što smo naveli, te sezone posljednji puta izborila Europu, a s obzirom na lošu ovosezonsku formu Hajduka i Rijeke, i treće mjesto koje Lokomotiva drži nakon četvrtine prvenstva, izgledno je da momčad s Kajzerice i ove sezone izbori plasman u europsko natjecanje…

„Prvenstvo je dugačko, sigurno je da će se Rijeka s novim trenerom malo konsolidirati, gospodin Vulić je Hajduk već počeo vraćati na stare staze. To su klubovi s rejtingom i tradicijom i ne smije ih se nikako podcijeniti. Trenutna pozicija Lokomotive je dosta bolja, no do kraja će biti zanimljivo“.

U razgovoru s pristupačnim Ćukom nismo mogli izbjeći pitanje o još jednom bivšem mu klubu, za kojeg je igrao i kojega je trenirao. Radi se dakako o Dinamu. Postoji dilema je li Ćuk Dinamov „Mr. 100%“. Ovaj Zagrepčanin vodio je Plave 15. kolovoza 2010. protiv Karlovca. U „prijelaznoj“ utakmici između Velimira Zajeca i Vahida Halilhodžića Dinamo je svladao Karlovčane 4:2 iako je do 74. minute gubio 1:2!

Ćuk je tada, 10 minuta ranije, u igru gurnuo Andreja Kramarića koji je prvo izjednačio, a onda, četiri minute kasnije, u 78. asistirao Sammiru za Dinamov preokret. No, Ćuku neki pripisuju i 0:3 poraz od Kopra te sezone, u kvalifikacijama za Ligu prvaka, kada je prvi trener Zeko Zajec, nakon 5:1 u Maksimiru u prvoj utakmici, uzvrat proveo u Tirani, skautirajući dvoboj lokalnog Dinama i Sheriffa s kojima se Dinamo križao u sljedećoj kvalifikacijskoj rundi.

„Moji dušobrižnici pripisuju mi i tu utakmicu iako sam je vodio kao asistent Zajecu koji je otišao snimati potencijalnog protivnika. Ja sam tada vukao poteze koje sam dobio na papiriću i kao svaki lojalan asistent radio ono što mi je glavni trener rekao. Doduše, da je Zeko sjedio na klupi, vjerojatno bi rezultat bio drukčiji, no jedina službena utakmica na klupi Dinama bila mi je ta protiv Karlovca“.

Upravo te sezone Dinamo je pod Halilhodžićevim vodstvom bio najbliže famoznom prezimljavanju u 21. stoljeću, sve do ove sezone kada je Bjeličinom Dinamu, četiri kola prije kraja skupine Europske lige, dovoljno samo četiri boda kako bi Plavi skinuli 49-godišnje „prokletstvo“.

„Nakon što je Zajecov stožer, u kojem je bio i legendarni Marko Mlinarić, odstupio, gospodin Halilhodžić je preuzeo dobru i pripremljenu momčad te mu je naš rad sigurno pripomogao da napravi rezultat kojeg je ostvario. Jer, Dinamo je svega dva tjedna nakon što smo odstupili pobijedio Villarreal, odigrao jednu od najboljih utakmica u posljednje vrijeme. Nije Halilhodžić u tako kratkom periodu mogao napraviti čudo. To je bila kvalitetna momčad“.

Današnji Dinamo?

„Današnji Dinamo je relativno dobro posložena momčad i nalazi se u odličnoj poziciji. To je jedna radna momčad koja igra na rezultat i koja, izuzev nekolicine njih, nema previše mladih igrača. Bjelica zna što radi i ostvaruje rezultat. Doduše, iskoristila se i mala slabost protivnika u grupi. Kako je Dinamo uvijek u rujnu i listopadu ulazio u krizu, sada je iskoristio krizu u kojoj se nalaze Fenerbahče i Anderlecht. Sada, hoće li ta četiri boda pronaći u četiri remija ili već u dvije utakmice protiv Spartaka, nije bitno. Ja bih volio da Dinamo već protiv Slovaka izbori proljeće. S obzirom na kvalitetu i kemiju u momčadi, možemo se tome nadati“.

Ćuk se između ostalog smatra ekspertom za mlade kategorije. Od 2000. do 2015. obnašao je funkciju instruktora regije Središte pri HNS-u, pomagao je u pokretanju tradicionalnih turnira „Mladen Ramljak“ u Zagrebu i „Branko Čavlović-Čavlek“ u Karlovcu, organizirao je bazične državne kampove za mlade kategorije, asistirao je mladim hrvatskim izbornicima, prepoznao je srebrne reprezentativce Milana Badelja, Josipa Pivarića, Andreja Kramarića, Dejana Lovrena, Šime Vrsaljka, Tina Jedvaja…

„Čak 11 srebrnih reprezentativaca su bazično iz te zagrebačke regije u kojoj sam ja bio instruktor i na temelju čega sam dospio na poziciju koju trenutno obnašam. Ne pripisujem dakako sebi zasluge za njihovo prepoznavanje, to je zasluga cijelog sustava, svih klubova, županija i regije na čijem sam čelu, srećom, bio“.

Zanimalo nas je Ćukovo razmišljanje o budućnosti hrvatske reprezentacije. Nakon svjetskog srebra, polagano dolazi do smijene generacije, već su se oprostili Mario Mandžukić, Vedran Ćorluka i Danijel Subašić, a za neke igrače, poput Luke Modrića i Ivana Rakitića, izgledno je da će odigrati još svega jedan kvalifikacijski ciklus…

„Smjena generacija je normalna stvar nakon svih veliki uspjeha. Ona može biti mala, tako da zamijenite jednog, dva igrača, ili velika tako da ih izmijenite 10 do 15. Pogledajte što se dogodilo s Njemačkom koja je suvereno osvojila prvenstvo u Brazilu, a svi znamo kako je prošla na prošlom natjecanju“, rekao je Ćuk i nastavio:

„Ono što je bitno za Hrvatsku, a o čemu sam pričao s gospodinom Dalićem, koji čvrsto stoji na zemlji i potrebna mu je samo podrška čitavog javnog mnijenja, potrebno je da se ta smjena generacija kod nas napravi mirno. To znači da moramo biti svjesni svoje snage, ali i svojih manjkavosti te da je na pomolu stvaranje jedne nove generacije. Odlična je stvar što je Modrić ostao još ovaj ciklus i mislim da plasman na Euro ne bi trebao doći u pitanje, za sve ostalo ćemo vidjeti“.

Mlada hrvatska reprezentacija plasirala se na Europsko prvenstvo nakon 14 godina. U njoj leži veliki potencijal…

„Jako me veseli što je ta mlada generacija, a radi se o dečkima od 1996. do 1998. godišta, ostvarila takav rezultat i ona je garancija da ćemo i u budućnosti imati vrlo korektnu reprezentaciju. Hoće li biti odlična, i hoće li njeni dosezi biti najviši, ovisi o puno stvari“.

Mlada generacija zaista pršti talentom, na gotovo svakoj poziciji nalaze se po dva igrača koji bi u budućnosti mogli ostvariti veliku karijeru. No, uz sve dužno poštovanje mladom napadaču Admire Wacker Marinu Jakolišu, čini se kako je Hrvatska, ne samo u U21 kategoriji, nego i u ostalim mladim uzrastima, najtanja na poziciji centralnog napadača. U ovom trenutku ne nazire se neki klasični golgeter koji bi u budućnosti mogao dosegnuti razinu viceprvaka svijeta…

„Još gore jer nam je predsjednik saveza Zlatna kopačka Svjetskog prvenstva. Šalim se jasno. Gledajte, strijelac se rađa, a na trenerima i struci je da ga prepoznaju i usmjere na pravi put. Posljednjih godina promijenila se i struktura trenera u omladinskim kategorijama. Mladi igrači vrlo rano odlaze iz svojih klubova jer smo članica Europske unije. Još jedna stvar. Naša liga, a to je odlično primijetio i izbornik Dalić, ne želeći se petljati u samostalnost klubova ne mogu ne primijetiti da stranci čine više od 40 posto igrača u 1.HNL“.

„Odluka prema kojoj klubovi ne smiju imati više od osam stranaca je iz vremena kada Hrvatska nije bila članica EU, tako da danas Mađari, Česi, Slovenci i ostali građani EU ne ulaze u tu kvotu. Pogledajte tko su bili najbolji strijelci HNL-a zadnje tri sezone. Isključivo stranci. I opet se vraćamo na Ćuka i Lokomotivu, kada je Andrijašević bio među najboljim strijelcima lige i kada smo promovirali isključivo naše igrače“.

„Kako će se danas mladi, da ne nabrajam previše igrača, Rešetar, Šego, Baturina razviti kada u napadu gotovo svih klubova igraju stranci? Oni ne mogu dobiti priliku. Što je s Drugom ligom? U njoj isto smije igrati pet stranaca po klubu. A u trećim ligama je opet drukčije okruženje i teško je napraviti iskorak. Jedan je bio Milan Badelj koji je odmah mogao prijeći iz Lokomotive u Dinamo. Ali niti to ne bi bilo moguće da nisam bio dobar s Brankom Ivankovićem koji mi je vjerovao i gurnuo je Badelja u vatru već mjesec dana kasnije na utakmici protiv Linfielda u kvalifikacijama za Ligu prvaka“.

Koje je onda rješenje?

„Mi mlade igrače moramo istrpjeti. Što se napadača, desnih bekova i ostalih deficitarnih pozicija tiče, s njima trebamo raditi, prilagoditi im trenažne procese, sustave, igru i vidjeti u kojem smjeru nogomet ide. Problem je što klubovi danas ovise o rezultatima i ne mogu trpjeti mlade igrače. Pogledajte situaciju Alena Halilovića u Milanu i Ante Ćorića u Romi. Vi danas u Lokomotivi imate kvalitetne i iskusne napadače Ivana Krstanovića i Dejana Radonjića, a mladi reprezentativac Matko Babić grije klupu. I što sad?“

„Kolega Goran Tomić zna najbolje, i ne želim se miješati u tuđi posao, ali zbog svih tih pitanja krenuli smo u jedan novi proces unutar HNS-a, to vam je svojevrsna ekskluziva. No, o tome je bolje neki drugi put, da ne ulazimo previše u širinu“.

Istina, dogovorili smo se s pristupačnim gospodinom Ćukom da ćemo se ponovno čuti i detaljno porazgovarati o budućnosti i strategiji razvoja hrvatskog nogometa, ipak je primarna tema ovog razgovora bila derbi između Hajduka i Lokomotive, no za kraj nismo mogli odliti i upitati ga još jedno osobno pitanje.

Naime, gospodin Ćuk je prilično svestran pojedinac. Kao dečko iz centra Zagreba bio je profesionalni nogometaš, čak je upisao nekoliko nastupa za Dinamo. Igrao je i mali nogomet, osvojio je Kutiju šibica, kasnije je bio dragovoljac Domovinskog rata i sa suprugom je držao butik s odjećom na zagrebačkoj Trešnjevci.

No, „u oko“ nam je upao podatak da je Ćuk za vrijeme nogometne karijere radio i kao DJ u zagrebačkom noćnom klubu Diamond u Esplanadi. Zanimalo nas je stoga bavi li se Ćuk još uvijek glazbom, ako ne u profesionalnom, barem u amaterskom smislu?

„Ne, ne, sada samo volim slušati muziku. Gledajte, u vremenu kada sam ja igrao nisu baš svi mogli živjeti od nogometa i nije bila sramota ako si radio još nekakav posao sa strane. Većina mojih suigrača je također tako radila. Meni je to bila odlična prigoda da zaradim dodatni izvor prihoda, a još sam se i zabavljao“, rekao nam je za kraj Ćuk.

Razgovarao: Niko Rukavina

(Foto: Pixsell)