Privatni arhiv
Privatni arhiv

Jedini Hrvat koji je pobijedio De la Fuentea: “Do 80. minute nismo prešli centar. A onda...“

Vrijeme Čitanja: 7min | uto. 06.10.26. | 08:00

Ferdo Milin uspio je prije 11 godina što nitko kasnije nije, a za Germanijak priča o toj neobičnoj utakmici, 'zaboravljenim' igračima, hrvatskoj reprezentaciji, Daliću i Emiratima...

Ona službena statistika otkrit će da nijedan hrvatski trener, odnosno izbornik, nije uspio pobijediti Luisa De la Fuentea, nepobjedivog Španjolca, koji s La Rojom ruši rekorde, osvaja trofeje i baca u očaj sve ostale na svijetu. Nadamo se da će večeras priča u Splitu ipak biti drugačija od dosadašnjih hrvatskih izdanja u ovogodišnjoj Ligi nacija, iako su Španjolci zadnji na kojima se uputno vaditi. No, da iznenađenja ili čuda postoje svjedoči baš ova priča iz 2015.

Dakle, službeno, De la Fuente je dvaput pobijedio Zlatka Dalića, jednom Igora Bišćana na Euru U21, bod mu je na u kvalifikacijama za Euro U19 uspio 'oteti' Dinko Jeličić (1-1), a Slaven Bilić se nedavno u Sevilli (4-1) upisao na taj popis Hrvata koji nisu uspjeli. No, pretraga na internetu uz pitanje 'Hrvat koji je pobijedio De la Fuentea' ipak je otkrila jedno ime. Doduše, turnir je bio prijateljski, nisu bile kvalifikacije niti veliko natjecanje, ali tim se pothvatom može pohvaliti Ferdo Milin. Bivši igrač Zadra i Hajduka, trener Zadra, kasnije i Šibenika, pomoćnik u Dinamu, izbornik U19 reprezentacije s kojom je igrao na Euru, zadnjih je godina radio na Bliskom Istoku, u Emiratima, potom i u Kuvajtu. Baš smo htjeli provjeriti sjeća li se te utakmice i kako je srušio De la Fuentea, dočekao nam je sa smiješkom.

"Uf, kako ne, baš često pričam s ljudima o tome. Ne zbog De la Fuentea nego zbog načina na koji smo pobijedili, na kraju i osvojili taj turnir.", priča nam Milin i vraća u tu 2015. godinu.

"Putovali smo u Japan na tradicionalni SBS kup, igrali protiv domaćina Shizuoke te U19 reprezentacija Japana i Španjolske. Sam uvod u taj turnir bio je priča za sebe. Nisam na raspolaganju imao najbolje igrače pa niti većinu, koji su bili povremeni reprezentativci, nego sam skupljao igrače sa svih strana. Dosta ih je, recimo, bilo iz RNK Splita, koji je tada imao dobru Školu. Kao primjer, nama je u napadu igrao Grubišić, dečko baš iz Splita, koji se danas i ne bavi nogometom, čovjek je doktor. Igrač turnira bio je Frane Bitunjac, zadnji vezni, koji je tada bio igrač Fiorentine i puno obećavao, ali je ispalo da mu je to bio turnir karijere... Mnogi od tih dečki nisu napravili puno u nogometu, ali mi ih je bilo zadovoljstvo voditi, jer su bili jako inteligentni igrači, brzo su usvajali sve zahtjeve. Tako smo i uspjeli pobijediti Španjolce."

No, vratimo se još malo u uvod turnira. Prva prepreka - golman.

"Na raspolaganju sam imao samo Kramera, tadašnjeg golmana Lokomotive, njega mi je preporučio Sandro Žufić, nikog drugog. Zvao sam pokojnog Tonćija Gabrića da mi savjetuje koga da uzmem, a on mi kaže: 'Ima jedan mali, perspektivni, preziva se Letica.' Ja ga poslušam i pozovem Karla Leticu, tada je prvi put zaigrao za reprezentaciju. Eto, iz te momčadi samo su dva igrača stigla do reprezentativne razine u ovoj dobi. To su Letica, koji je nekoliko puta bio pozivan u A selekciju i - Kristijan Jakić. Da, Jakić je tada prvi put bio s nama, prije toga sam ga već zvao, ali je bio ozlijeđen."

U prvoj utakmici Hrvatska je nakon izvođenja jedanaesteraca izgubila od Shizuoke, a onda je uslijedio dvoboj sa Španjolcima i De la Fuenteom.

"Moram priznati, bili smo potpuno inferiorni, 80 minuta nismo prešli centar. Gubili smo samo 1-0, zahvaljujući najviše upravo Letici, koji nas je spašavao, branio čuda. A onda... Desetak minuta prije kraja priđem svojem pomoćniku Borisu Miletiću i pitam ga: 'Što ćemo?', a on kaže: 'Ono naše!'. I složim momčad bez prave špice, s krilima koja to nisu, Tin Matić i Ennio Travagila. Udarimo mi presing, ali nije to bio kontrolirani presing, već smo krenuli onako, na sve ili ništa. Izgubimo 1-0 ili 5-0 nama svejedno. Španjolci počeli izbacivati lopte u aut, bili su iznenađeni, a mi smo to iskoristili. Zabio je Matić za 1-1, a onda na samom kraju Travaglia za 2-1! A čovjek koji mu je asistirao, desni bek, trčao je po terenu kao u transu, slaveći gol. Znate li tko je to bio?"

Ne, tko?

"Frane Maglica, danas igrač Varaždina! Ma ludilo je to bilo, kako smo pobijedili. A reći ću vam i ovo: za Španjolce su tada igrali Unai Simon, Oyarzabal, Zubeldia, Aleix Garcia, Ontiveros..., ali i još neki igrači koji su napravili sjajne karijere. Španjolska je tada isto bila moćna, ali nisam mogao misliti da će De la Fuente postati takav trener, izbornik. Tadašnji njihov nogomet više je sličio onoj tiki-taki, nego današnjem nogometu koji igra Španjolska. Što mi je rekao nakon utakmice? Pa, ne sjećam se toga, ne mogu reći niti da mi je čestitao, ali nije niti važno."

Španjolska koju smo pobijedili u Japanu 2015.Španjolska koju smo pobijedili u Japanu 2015.

Hrvatska je osvojila turnir pobjedom protiv Japana (2-1), golove su zabili Tin Kulenović i Ivan Božić. I Japan je bio tada jak, igrala su također poznata imena današnjeg nogometa: Ritsu Doan, Ko Itakura, Yuta Nakayama, Koki Ogawa, Koyi Miyoshi, Tomoki Iwata, Koki Machida... Za Hrvatsku osim svih spomenutih bili su tu još Matija Fintić, Božo Mikulić, Ivan Vujica, Bruno Bilić, Marin Jurić, Matko Budan... Puno igrača, kojima se kasnije doista zameo svaki trag!

Danas Hrvatsku čeka opet Španjolska na Poljudu, može li i Slaven Bilić napraviti neko čudo i postati drugi Hrvat s pobjedom protiv velikog španjolskog maga? Nakon svega ovoga što nam se dogodilo na početku Lige nacija.

"Premalo se kod nas priča o nekim stvarima u nogometu, koje nisu od jučer, u fokusu su sasvim druge teme. Recimo, Ilija Lončarević već dugo govori nešto, što je možda najvažnije, ali kao da nitko to ne čuje. Slažem se s njime da je osnovni problem naše reprezentacije obrana. Defenziva! Sve velike rezultate koje smo napravili u prošlosti polazile su od obrane, ne od napada. I tu se moramo poboljšati, možda i generalno promijeniti percepciju nogometa. Pogledajte sve velike reprezentacije i klubove, svi oni igraju napadački, zabijaju puno golova, ali sve počinje od obrane. Od oduzete lopte, okomitih proigravanja, ide se direktno na gol. Barcelona, PSG, Španjolska..., oni s pet dodira dođu do gola. Mi tu kaskamo, stalno pričamo o posjedu, o našem stilu igre, talentu koji će donijeti nešto. Ali, ne igramo okomito, držimo loptu pa vraćamo Livakoviću! A kad je izgubimo, loše reagiramo. Vidjeli ste i protiv Španjolske u Sevilli, kad smo imali loptu i krenuli okomitije, tražili dubinu na Perišića, onda smo bili opasni, zabili smo i gol. Tako trebamo igrati češće."

Ferdo Milin vjeruje da Bilićeva momčad može izvući ovu situaciju.

"Gledajte, padovi su u nogometu normalni, događaju se svima. Slaven je ovu Ligu nacija iskoristio da upozna momčad, isproba neke igrače, ali dogodile su se, izgleda, neke nepredviđene stvari i stigla su ta dva strašna poraza. Ne znam je li se što dogodilo unutra, iako mi je to teško vjerovati, kad su tamo Luka, Kova i Perišić, trojac koji i u ovim godinama želi igrati za reprezentaciju, daje sve od sebe, ne mislim da je problem u nekoj atmosferi. Možda taj detalj da u svakoj utakmici četiri igrača moraju na klupu izazove neko nezadovoljstvo, ali zato su oni tu, da pomognu, da tim novim igračima pokažu kako trebaju raditi. Mislim da se, jednostavno, radi o sazrijevanju, da mi imamo igrače, samo im treba malo vremena. Pa, kad već govorimo o Luki, Kovi i Ivanu, oni su svoj najbolji nogomet počeli igrati oko 30. godine, čak i kasnije. Vjerujem kako ćemo večeras protiv Španjolske odigrati bolju utakmicu, kako će se vidjeti napredak, nije ono protiv Španjolske i Engleske bilo naše pravo lice."

Nije toliko zabrinut za budućnost naše reprezentacije.

"Ovo je sad jedna kriza, tražimo se i trebamo realno, iskreno priznati neke stvari. Međutim, kad gledam naše mlade selekcije, U21 i U19 recimo, tamo ima igrača, koji bi mogli i trebali donijeti nešto novo, upravo ono što nam nedostaje. Također, imamo i mlade trenere, koji prate moderne trendove, unatoč svemu, radi se, proizvodi, imamo budućnost, nisam zabrinut oko toga. Samo, ponavljam, moramo neke stvari mijenjati, taj naš pristup. Jedna od kvaliteta naših igrača, naših ljudi, jest brza prilagodba. Odgovorno tvrdim da se nitko ne prilagođava brže nego mi, treneri ili igrači, bilo gdje na svijetu. Dakle, bit će bolje, treba biti svjestan da je to proces i da nekad treba i patiti da bi se poslije uspjelo. Uostalom, i ova naša sjajna generacija morala je doživjeti bolne poraze da bi došla do tih medalja i velikih uspjeha. No, najvažnije jest, prihvatiti problem i mijenjati se.

Kad govorimo o prilagodbi, sjajno se na Emirate prilagodio Zlatko Dalić. Igrat će večeras finale Gulf kupa, Milin je radio tamo, osvojio medalju s U19 reprezentacijom, zna koliki je to uspjeh.

"Da, Dalić je odličan primjer i napravio je stvarno izuzetan posao u kratkom vremenu. Ja sam zadnji koji je osvojio neku medalju s Emiratima, sad je on došao do finala Gulf kupa, natjecanja koje njima znači puno, jako puno. Važnije im je od ičega. Tako da je Zlatko već napravio veliki posao, momčad koja nije igrala dobro, uspio je brzo posložiti i stvoriti pobjednički tim. Ma, to je sjajna stvar za sve nas, već sad, a posebno ako osvoji, opet će Dalić otvoriti vrata tog dijela svijeta svim našim trenerima, igračima. Drago mi je i da je u toj reprezentaciji pet igrača, koje sam ja vodio u mlađim kategorijama, neke sam već tad preporučio za A reprezentaciju. Javio mi se neki dan i napadač reprezentacije Sultan, poslao poruku: 'Hrvatska nogometna trenerska škola.' Ha, ha. Ali, to govori koliko nas vani cijene i koliku kvalitetu imamo. Zato se ne brinem za budućnost našeg nogometa."


Tagovi

Ferdo Milinhrvatska U19 nogometna reprezentacijašpanjolska nogometna reprezentacijaLuis de la Fuente

Sljedeća vijest