Jedan od najvećih promašaja Hajduka unazad 10 godina karijeru nastavlja u Indoneziji

Hrvatska nogometna liga iz godine u godinu sve je bolja i bolja. Nogomet koji gledamo posljednjih nekoliko sezona djeluje kao SF u odnosu na ono na početak ovog tisućljeća, a da su hrvatski klubovi 'ozbiljni' vidi se i po rezultatima u europskim natjecanjima. Tu prednjači Dinamo, dobre 'role' odradila je i Rijeka, dok se iskorak očekuje od Osijeka i naročito Hajduka koji je ostvario najveći uspjeh nekog hrvatskog kluba u Europi doguravši u sezoni 94/95. do četvrtfinala Lige prvaka.

Igrali su tad za Bile igrači kao što su Gabrić, Vulić, Štimac, Peršon, Rapaić, Asanović i Mornar, ali su Kopljanici ipak bili bolja momčad. No, to i i ne čudi budući da su iste sezone Nizozemci osvojili naslov prvaka najvećeg nogometnog klupskog natjecanja. Van der Sar, Rijkaard, de Boer, Seedorf, Overmars i Kluivert bili su ipak malo preveliki zalogaj…

Hajduk je i prije i poslije imao dobrih igrača u svojim redovima, ali posljednjih desetak godina čelni ljudi splitskog velikan radili su previše pogrešaka te su dovodili igrače veoma upitne kvalitete. Samim time, izostao je rezultat, a s tim se simpatizeri kluba jako teško mire.

Splićani su se dugo tražili, bilo je više promašaja nego pogodaka, ali dojam je da bi se dolaskom Lukše Jakobušića mnogo toga moglo promijeniti. Nakon iznimno slabog ulaska u sezonu, Hajduk sad opet djeluje jako dominantno za hrvatske prilike. Baš kako to i mora biti.

Livaja, Kačaniklić, Fosatti, Lovre Kalinić… Nije potrebno biti veliki nogometni znalac kako bi se zaključilo da je riječ o kvalitetnim igračima i pojačanjima. Doduše, teško je suditi nekoga na temelju dvije – tri utakmice, ali kvaliteta se ne može sakriti. Baš kao ni obratno.

Prije samo pet godina, pojačanja kao prethodno spomenuta četvorka bila su samo san navijača koji se nikako nije ostvarivao. Te sezone (15/16.) klub su napustili Andrija Balić, Mijo Caktaš, Goran Milović, Dinko Mikanović, Sandro Gotal, Mario Maloča, Tomislav Kiš, Avdija Vršajević i Anton Maglica, dok su dovedeni Hrvoje Milić, Artem Radchenko, Maksym Bilyi, Jefferson, Ante Roguljić, Manuel Arteaga, Anthony Kalik, Julian Velazquez i Franck Ohandza. Samo su se potonja dvojica na Poljudu izborila za status sigurnih startera i pravih pojačanja, iako su podosta vremena bili van pogona zbog konstantnih problema s ozljedama, pogotovo popularni 'Frane Zolja', kako su u Splitu zvali omiljenog im Kamerunca. No, rubrika dolasci te sezone vidjela je ime još jednog igrača, a već po samom pogledu na njegov životopis, velika većina simpatizera bila je poprilično skeptična. Kasnije će se ispostaviti, potpuno opravdano.

Riječ je o Nicolasu Velezu, tada 25-godišnjem Argentincu koji je prije dolaska na Poljud branio boje indijskog NorthEast United FC-a. Da bi stvar bila gora, to mu je ujedno bio i najpoznatiji klub u karijeri jer je prethodno igrao za indonezijski Warriors FC, španjolskog niželigaša Sanluqueno i drugu momčad argentinskog Hurcana.

Prije samo pet godina igrač takvog životopisa imao je čast nositi dres Hajduka, ali sreća po simpatizere Bilih je ta što sad izgleda kako su takvi transferi 'prošlo svršeno vrijeme'…

Velez, možete i sami pretpostaviti, nije ostavio značajniji trag u hrvatskom nogometu. Četiri nastupa u 1.HNL, jedan u Hrvatskom kupu, asistencija u prvenstvenoj pobjedi protiv Slaven Belupa na Poljudu (2:0) i… to je to!

Argentinac s talijanskom putovnicom je došao na mala vrata, otišao na još manja, a kad svoju sreću nije uspio pronaći u splitskom klubu, svoj nogometni put nastavio je ponovno NorthEast Unitedu, a onda još i Suphanburi FC-u (Tajland), Negeri Sembilan FA-u (Malezija), Belenensesu (Portugal) i FELDA United FC-u (Malezija).

Član potonjeg kluba bio je tek četiri mjeseca, a nakon što se ni tamo nije uspio nametnuti za status prvotimca, Velez je uspio raskinuti ugovor te se kao slobodan igrač priključiti PS Slemanu.

Dodajemo za kraj kako je sa spomenutim klubom dogovorio jednogodišnju suradnju, a trenutna tržišna vrijednost 30-godišnjeg Argentinca iznosi 200 tisuća eura.