Je li Valdas za sve kriv?

Kontinuitet struke, točnije nedostatak istog, je nešto o čemu se pisalo i pričalo više puta kad je u pitanju Hajduk. Podatak da je u samo dvije godine na klupu Hajduka zasjeo šesti trener nije ohrabrujuć u nijednom pogledu. Valdas Dambrauskas dobio je otkaz kao peti trener, a na njegovo mjesto privremeno je došao perspektivni Mislav Karoglan koji je dosad bio u funkciji pomoćnika Litavcu i ranije Jensu Gustafssonu.

Unatoč neispunjenim ciljevima i lošijim rezultatima u posljednje vrijeme otkaz Dambrauskasu se činio kao najradikalnije rješenje za kojim bi mogli posegnuti čelnici Hajduka. Postojala je nada da ima snage i hrabrosti srediti nastalu situaciju u svlačionici, ali procjena je ipak na kraju bila da u tome ne može uspjeti.

Novi trener Bijelih voli napadački nogomet i rad s mladima, a s igračima već ima jako dobar odnos

Gustafsson je prošle sezone 'preživio' poraz na Šubićevcu, Dambrauskas je nakon remija otišao

Dambrauskas više nije trener Hajduka

Oglasio se Jakobušić: „Atmosferu i energiju koju imamo oko Kluba, nismo uspjeli pratiti izvedbama i rezultatima na terenu“

Javna je tajna da je bio u disbalansu s nekolicinom igrača koji su izgubili povjerenje u trenera i okrenuli mu palac dolje, a s nekima se nije našao ni od početka suradnje. S vremenom je ta situacija plamsala, a svoj vrhunac doživjela nakon kiksa u Šibeniku. Vidjelo se tad da Valdas više ne vlada situacijom i da bi ga kompromisi i nedostatak igre od početka nove sezone mogli koštati.

To se nažalost i dogodilo. Kažemo nažalost jer se vjerovalo da će on biti trener koji će dobiti dužu priliku na klupi Bijelih. Nisu to nikakve osobne preferencije, bez obzira koliko cijenili njegove rezultate i znanje koje je pokazao u mnogim utakmicama. Radi se tu jednostavno o činjenici da se vjerovalo da se stvari pomiču dalje od onog stiha iz TBF-og 'Splitskog stanja uma'.

(1.45) Hajduk (4.40) Rijeka (7.25)

Gdje je puklo i kako se dogodilo da je u manje od godinu dana od trenera kojeg se nosilo na ramenima nakon osvojenog Kupa došlo do toga da se zaziva njegov otkaz? Dambrauskas je u novije vrijeme po ostvarenim rezultatima najbolji trener kojeg su Bijeli imali. Tko god je i površno pratio zna da je bio najbolji po broju osvojenih bodova, poslije duge rezultatske suše osvojio je Kup i na koncu se borio za naslov prvaka pa osvojio drugo mjesto koje je dugo bilo nedostižno za Hajduk. Vrijedi istaknuti igru njegove momčadi u nekim derbijima poput onog na Maksimiru protiv Dinama pa dvije Rijeke u finišu prošle sezone. Bilo je tu naravno i kikseva, ali u svakoj od lošijih situacija djelovalo je kao da će Dambrauskas već to analizirati i pronaći rješenje.

Rezultati koje je ostvario tijekom karijere ne mogu osporiti njegovo nogometno znanje, ali situacija s kojom se suočio postavila je pitanje onog što Englezi nazivaju 'man management' i kakve su mu vještine u tome. Dambrauskas se prvi puta u karijeri susreo s tipom igrača kakve je imao u Hajduku. Rezultati i klubovi u karijeri koje je nekolicina njih imala iza sebe u karijeri bili su bitno zvučniji od onog što je Litavac imao iza sebe. U takvoj situaciji odlučio se za politiku kompromisa u kojoj je na kraju počeo gubiti konce i padati pod pritiskom koji sa sobom nosi Hajduk.

(1.45) Hajduk (4.40) Rijeka (7.25)

Pred početak sezone postavljeni su ciljevi koji su došli pod upitnik već nakon pada na prvoj stepenici. Kadar koji je imao na raspolaganju unatoč kvaliteti pojedinaca bio je od početka upitne širine za borbu na više frontova. Znalo se da će na ovom prijelaznom roku biti nešto manje dolazaka nego prije, a ciljalo se na dva braniča i veznjaka. Prvo pojačanje je dobio u vidu stopera Tonija Borevkovića na pripremama, a onda je Chidozie Awaziem stigao pred utakmice protiv Vitorije koju je Hajduk prošao. Na koncu je i nekoliko dana prije kraja prijelaznog roka došao veznjak Anthony Kalik. Spočitavao mu se u takvim uvjetima nedostatak igre i nepostojanje sustava koji će prakticirati u kontinuitetu od početka sezone. Bilo je i prigovora da ne daje dovoljno prilika mladima u trenutku dok se od njega traži borba za trofeje, a ponajviše je bilo prigovora da neki od igrača nisu u novoj sezoni napredovali već stagnirali i da im pada vrijednost na tržištu.

S takvim rezultatima i u takvim uvjetima od početka nove sezone za šok terapiju je možda bilo najlakše pronaći dežurnog Pedra u Dambrauskasu. No da je sve bila njegova krivnja i nije. Neke stvari su se vjerojatno mogle i ranije riješiti čistim posredstvom čelnika s trenerom i igračima. Možda jednostavno objasniti svima da nije tu klub zbog njih već oni zbog kluba i da je prije svih njih bilo onih koji su za puno manje davali dosta više za klub. Ime koje znači Hajduk gradilo se cijelo stoljeće i više, stepenicu po stepenicu, a kad stepenice preskačeš vrlo lako možeš i zapeti. Strpljenje koje navijači Hajduka imaju je nemjerljivo i s godinama u kojima su prolazili razočarenja nisu posustajali u svojoj ljubavi prema klubu. Pokazali su to na razne načine od članstva, pretplata, podržavanja i organiziranja raznih akcija kojima su pomagali klubu kroz razne periode. Nakon godina rezultatske suše trofej su svi jedva dočekali, ali ne pod svaku cijenu. Davno su to istaknuli i porukom o idealima i rezultatu.

Nakon svega pomalo se i gubi smisao daljeg upiranja prstom, a to je i možda najlakši dio u ovakvim situacijama. Razlog tome je što kad je Hajduk u pitanju živimo déjà vu iz kojeg bi svaki navijač poželio čim prije izaći. Situacije koje se ponavljaju iz sezone u sezonu, godine u godinu, ne bi htjeli gledati. Zato se svi navijači tiho i glasno nadaju da će već idući trener kojem se čelnici odluče dati dugoročno povjerenje to stvarno i dobiti, a time i ostvariti rezultate koje priželjkuju koji su navedeni u strategiji od natjecateljskih do razvojnih na održiv način.

*Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. Igraj odgovorno. 18+