Je li Šibenik s Escobarom na klupi napravio samoubilački potez i kako su prolazili stranci u HNL-u

Sergi Escobar, 45-godišnji Španjolac čije ime ništa ne znači pratiteljima nogometa u Hrvatskoj, prije nekoliko dana službeno je predstavljen kao novi trener Šibenika. Već i ptice na grani znaju da je na klupi zamijenio Krunoslava Rendulića, a na predstavljanju je odmah naglasio kako je primarni cilj osigurati ostanak u Prvoj HNL.

No, to neće biti nimalo laki zadatak, iako Šibenik ima šest bodova prednosti ispred posljednje Lokomotive. Do kraja je ostalo 10 kola, što znači da je u igri još 30 bodova, a s obzirom na minimalne bodovne razlike pri dnu ljestvice, smiješi nam se žestoka borba za opstanak.

Šibenik u sljedeća dva kola dočekuje Dinamo i Rijeku, a to, pak, znači da će novi trener odmah na startu vidjeti svu snagu Prve HNL. Lige koja je iz godine u godinu sve jača i ozbiljnija. I upravo u tome je problem kod mnogih stranaca, jer po dolasku misle da su došli u egzotičnu zemlju u kojoj će malo raditi, malo uživati, a stvari će same od sebe sjesti na svoje mjesto.

To je osnovni problem, ne samo kod stranih trenera, već i igrača, jer je nemali broj njih nakon određenog vremena izjavio kako su se iznenadili snagom hrvatske lige. Iznenadit će se sigurno i Escobar, jer riječ je o treneru koji nema mnogo iskustva, a upravo je ono presudno u situacijama u kakvoj se nalazi Šibenik.

Španjolski trener vodio je klubove iz nižih španjolskih rangova, bio je pomoćnik u Americi iz Calija kada je osvojila naslov, ali sve te lige znatno su drugačije od HNL-a. I zato mnogi Šibenčani, ali i ne samo oni, pušu na hladno.

Smatraju da je klupu do kraja sezone trebao preuzeti domaći trener, koji je upućen u situaciju u klubu i HNL-u, koji zna sve o svakom protivniku i koji bi odmah mogao nastaviti tamo gdje je Rendulić stao. A to nije slučaj s Escobarom, koji vjerojatno do prije par dana nije znao nabrojati tri igrača iz Prve HNL, a kamoli Šibenika.

I to bi se moglo pokazati kao veliki problem, jer novi trener nema vremena za uigravanje ili neke svoje taktičke zamisli. Da je došao na početku sezone i prošao s igračima kompletne pripreme, bila bi to druga priča, ali ovako je bačen u vatru u najgorem mogućem trenutku - dok Šibeniku gori pod petama. I zato je potez Kolumbijaca pomalo neočekivan, a ne smijemo zaboraviti ni na činjenicu da su s odabirom kasnili tjedan dana. Tih sedam dana pauze u HNL-u novom bi treneru mnogo značilo.

Ukratko, možemo reći da su šibenski Kolumbijci s ovim potezom ušli u rizik i vidjet ćemo hoće li im se on na kraju isplatiti. Ne bismo se kladili, jer imali smo u najjačem rangu hrvatskog nogometa mnogo sličnih primjera, a većina njih pokazala se promašajem.

Posebno to vrijedi za one sa španjolskog govornog područja, koji su proteklih godina testirali na klupama Rudeša i Istre. Nijedan od njih nije ostavio neki veći trag, osim Jose Manuela Aire, koji je prije tri sezone došao u Rudeš odraditi 11 kola. Upisao je sedam pobjeda i dva remija i otišao. Prije njega na istoj je klupi sjedio Inaki Alonso, koji je u 20 utakmica u HNL-u slavio samo dvaput.

Imali su i Istrijani dvojicu Španjolaca na svojoj klupi. Prvo je, u sezoni 2018/2019. došao Manolo Roca i izdržao sedam kola. Upisao je točno jednu pobjedu. Naslijedio ga je Curro Torres, ali nije se ni on previše zadržao pa ni proslavio. Odsjedio je pet utakmica, slavio samo jednom i otišao.

Sve to prilično su svježi primjeri, koji ne idu na ruku novom šibenskom treneru.

Međutim, imamo u HNL-u i jedan pozitivniji primjer kada su Španjolci u pitanju. On se veže uz Joana Carilla, koji je u Splitu boravio prije četiri godine. Gledamo li samo Prvu HNL, Hajduk je vodio u 33 utakmice i upisao 17 pobjeda, odnosno sedam poraza. U Europi je izbacio Levski Sofiju i Brondby, a onda ispao od Evertona. U konačnici, presudio mu je poraz od Rudeša, odnosno već spomenutog državljanina Inaki Alonsa.

Hrvoje Jelavic/Pixsell

Sergi Escobar, aktualni trener Šibenika, šesti je Španjolac u povijesti na klupi jednog hrvatskog prvoligaša i vidjet ćemo hoće li proći kao većina prethodnika ili će, ipak, napraviti neki iskorak i ostaviti dublji trag u prvoligašu iz Krešimirova grada.

Inače, u povijesti Šibenika ovo je prvi trener stranac, točnije s govornog područja koje se ne podudara s našim. A imali su 23 dosad. Sve Hrvati, osim Franje Džidića iz BiH, koji je Šibenik vodio 15 utakmica u sezoni 1992/1993.

Proširimo li malo vidike i bacimo li se na statistiku, mnogo je stranih trenera prošlo kroz HNL. Odbacimo li one iz susjedstva, koji znaju jezik i što ih očekuje dolaskom u Hrvatsku, ljestvicu prevode upravo Španjolci, jer kako smo već rekli, Escobar je šesti koji će sreću pokušati pronaći ovdje. Španjolci su dosad u HNL-u vodili 76 utakmicu i kao što ste mogli pročitati, nisu se proslavili.

Drugi na toj listi stranaca su Austrijanci, koji su bili još neuspješniji. Čak četiri trenera u HNL-u su vodila samo 13 utakmica. Tomislav Kocijan (2011/2012.) bio je u Varaždinu pet susreta, a isto toliko odradio ih je i Peter Pacult prije četiri sezone na klupi Cibalije. Njih dvojica zajedno su upisali devet poraza i samo jedan remi.

Jednu utakmicu u Croatiji iz Sesveta odradio je Adi Pinter prije desetak godina, a u ovu statistiku austrijskih trenera ulazi i pomoćnih od Nenada Bjelice, Rene Poms, koji je samostalno /zbog kazne glavnog trenera), vodio dvije utakmice i u obje slavio. Jednom u Dinamu i jednom u Osijeku.

Nakon Austrijanaca slijede nam Bugari, koji su, ipak, ostavili nešto dublji trag. Njihova imena su Ivaylo Petev i Krasimir Balakov.

Aktualnog izbornika BiH svi se još dobro sjećamo. Došao je u Dinamo 2016. godine kao velika Mamićeva želja i u HNL-u se zadržao 26 utakmica. S 21 pobjedom i samo jednim porazom imao je dobar omjer, ali nije se dokazao u europskim nastupima, a izgubio je od Rijeke i finale Kupa, nakon čega se oprostio sa Zagrebom.

Krasimir Balakov skrasio se pet godina ranije nešto južnije - u Splitu. Došao je s bogatim njemačkim iskustvom i očekivalo se mnogo od njega, ali nije uzvratio istom mjerom. U 22 HNL utakmice slavio je tek 13 puta, izgubio je od Stokea u Europi, Zagreba u četvrtfinalu Kupa i otišao. Brojke sugeriraju da je Petev bio uspješniji.

Pixsell

Baš poput Bugara, u Hrvatskoj su se okušala i dvojica Talijana. Točnije, jedan je još uvijek ovdje i sjedi na klupi Hajduka. Dosad je odradio 10 utakmica i slavio u njih šest i vidjet ćemo hoće li i koliko će izdržati na uvijek vrućoj splitskoj klupi. Naravno, pričamo o Paolu Tramezzaniju.

Na istoj klupi se okušao i Edoardo Reja prije 11 sezona. Došao je kao jedno od najvećih trenerskih imena ikada u HNL-u, no nažalost, zadržao se na tlu Lijepe naše samo 13 utakmica. Slavio je u njih osam. No, na temelju njegovih priprema Hajduk je sezonu kasnije napravio najbolji rezultat u Europi u ovome tisućljeću, igrajući skupine Europske lige.

Po jednog predstavnika imali su Argentina i Litva. Jednog ali vrijednog, rekli bismo. Jer obojicu ćemo pamtiti i ostat će zapisani kao dobri primjeri stranog trenera.

Argentinac Osvaldo Ardiles bio je u Dinamu u sezoni 1999/2000. i vjerojatno se rijetki sjećaju njegovog učinka u hrvatskoj ligi. Međutim, svima nam je ostao u sjećanju bod osvojen na Old Traffordu protiv moćne vojske Uniteda predvođene legendarnim Fergusonom. U HNL-u se nije zadržao predugo, odradio je tek 10 utakmica, ali navijači Dinama uvijek ga se rado sjete.

Predstavnika Litve u ovom društvu ne moramo posebno predstavljati, jer su sjećanja na njega još uvijek svježa. Valdas Dambrauskas u Gorici je kroz dvije sezone odradio 27 utakmica i svojim radom podigao klub na višu razinu. Transferiran je početkom godine u Ludogorec, ali ostavio je utaban put Oreščaninu, kao i reprezentativce poput Lovrića, Krizmanića, Špikića, Babeca.

Dotaknemo li se trenera s našeg govornog područja, odnosno onih koji dolaze s područja bivše Jugoslavije, apsolutno prednjače oni iz BiH. Njih 10 je vodilo hrvatske klubove, najduže Sergej Jakirović, koji je se u Gorici zadržao 57 utakmica. Slijede ga Mladen Bartolović (Cibalia), Blaž Slišković (Hrvatski dragovoljac i Hajduk), Vahid Halilhodžić (Dinamo), koji je ujedno jedno od najvećih trenerskih imena u Hrvatskoj ikada, Bruno Akrapović (Split) itd...

Međutim, stranac koji je definitivno ostavio najveći trag u HNL-u je Matjaž Kek. U Rijeci je bio sedam sezona, osvojio je dvostruku krunu, prekinuo dominaciju Dinama i ostat će zlatnim slovima zapisan u riječkim povijesnim knjigama.

Osim njega, na klupi Rijeke sjedio je i Simon Rožman, Marijan Pušnik bio je u Hajduku, a četvrti Slovenac u Prvoj HNL je Miloš Rus, koji je prije 15 godina vodio Zagreb.

Na kraju smo došli do Srba i Crnogoraca, koji su kroz povijest HNL-a brojali po jednog trenera. Željko Petrović (Crna Gora) prošle je sezone kratko bio u Interu iz Zaprešića, gdje se zadržao sedam utakmica, dok je Srbin Ljupko Petrović svojevremeno vodio Croatiju iz Sesveta i Lokomotivu.

U konačnici možemo zaključiti kako stranci, a pritom mislimo na one prave, nisu dobro prolazili u Hrvatskoj. Nijedan se nije zadržao barem sezonu i pol, nijedan nije odradio više od 33 utakmice, štoviše, prosjek im je desetak utakmica. Sukladno tome možemo reći da u Šibeniku itekako riskiraju s ovim potezom. Tako nam barem brojke sugeriraju...