Je li Dinamo mogao više?

Kad se sve zbroji, opet ćemo zaključiti da je to realnost. Da je Dinamo, ipak, po svemu najtanji od četiri momčadi u skupini Lige prvaka, a da je svejedno u četiri utakmice bio potpuno konkurentan. Senzacionalno skinuo Chelsea u Zagrebu, u iduće tri imao odlične periode, prijetio da Red Bullu i Milanu uzme još bodova, ali uspio osvojiti tek jedan. I onda je, u drugom poluvremenu protiv Milana, Dinamo potonuo, raspao se i uplovio u težak poraz.

Ružan poraz, jer nije sporno da je Milan bolji, kvalitetniji, ali boli način na koji je Dinamo izgubio ovu utakmicu. Da 0:4 izgleda i bolje no što je moglo biti. No, kad se glava ohladi i zagrebemo dublje u analizu na stolu će biti objektivne okolnosti ovakvog raspleta, ali ipak i neka pitanja na koja će Ante Čačić i suradnici morati tražiti odgovore.

NAJVEĆI BROJ UTAKMICA

Objektivan je podatak i da je Dinamo od svih momčadi u Ligi prvaka odigrao najviše utakmica, ovo mu je bila već 26. Viktoria Plzen i Maccabi Haifa, klubovi koji su krenuli u natjecanje kad i Dinamo, u drugom pretkolu, odigrali su manje. Viktoria, koja je bez boda i najslabija momčad Lige prvaka odigrat će večeras 24. utakmicu sezone, a Maccabi iz Haife, koji ima bod manje od Dinama, odigrao je 21 dvoboj. Stoga, umor i pad forme nisu ništa neobično.Dok Milan i Chelsea tek hvataju pravi zamah i dostižu vrhunac, Dinamo kreće silaznom putanjom. To je faktor, koji možda nekima djeluje kao jefitn alibi, ali igra bitnu ulogu. I ne treba ga olako shvatiti.

ISTA KRIVULJA, VISOKA BARIJERA

Isto tako, uspoređujući Dinamov nastup u Ligi prvaka, možemo zaključiti da postoji određena špranca, koju je teško promijeniti. I zbog tog broja utakmica, zbog širine i kvalitete kadra, jačine suparnika. Dakle, prije tri godine Dinamov je put bio dosta sličan ovome. Sjajna pobjeda na startu (Atalanta), tri utakmice u kojima su Modri bili dobri i vrlo dobri (City i dvaput Šahtar) i u kojima su mogli i trebali uzeti više od samo dva boda, a onda veliki pad u petoj utakmici. Sjećamo se susreta u Milanu s Atalantom, rezultat 2:0 za domaćine opet je opisan kao blagi poraz, s obzirom na odnos snaga na travnjaku. I tada je Dinamo, kao i sad, u prijelomnoj utakmici ostao bez goriva i zaključio da je svoje šanse propustio u prijašnjim susretima.

Možemo se vratiti i u 2015., slična krivulja. Pobjeda nad Arsenalom pa nakon očekivanog poraza od Bayerna, dvije dobre, konkurentne utakmice s Olympiacosom, u kojima su također zamalo izostali bodovi za prolazak skupine. I onda zadnje dvije utakmice, s Arsenalom i Bayernom, koje su bile samo formalnost. Jednostavno, kad sezona počne sredinom srpnja, kad je svaka utakmica, pogotovo europska 'biti ili ne biti', teško je držati formu čitavu jesen. I Dinamo je 'pukao', protiv Milana u drugom poluvremenu došlo je do sloma. Igre i dojma.

MILANOVA NEUPITNA KVALITETA

Treba uzrok poraza tražiti i u Milanovoj kvaliteti, naravno. Talijanski prvak u zadnje je vrijeme generalno u porastu forme, a s obzirom da je i njemu ta utakmica bila važna, nije prema Dinamu imao nikakvog popusta. Kad su Rossoneri poveli i osjetili krv, tada su dodali i u još više brzinu, razigrao se nezaustavljivi Leao, mladić koji je na pravom putu da postane svjetska klasa. Za pobjedu nad Milanom prizivali smo sjajnu Dinamovu i loše Milanovu večer, a ispalo je obratno. Milan je sigurno odigrao svoju najbolju utakmicu ove sezone u Ligi prvaka. Isto tako, nakon 0:2 Dinamo se dodatno otvorio, defenziva je patila pa je i to pojačalo loš dojam predstave Modrih. Zapravo, Dinamo je izgubio nakon 50-ak minuta, sve poslije toga bila je neka druga utakmica, bez previše smislenosti s Dinamove strane.

To su objektivne okolnosti i razlozi ovakva Dinamova raspleta u Ligi prvaka, no, ostala su ipak i neka pitanja. Glavno od njih glasi:

"Je li Dinamo ipak mogao više?"

Čačić: "Imam dojam da smo jeftino primili sva četiri gola, najviše mi je žao zbog navijača"

Matematika daje nadu, realnost je uzima

OCJENE - Dinamo: Livaković spriječio potpunu katastrofu, Ademi i Oršić se potpuno ugasili, igra bez ideje završila raspadom

JE LI POTREBAN ŠIRI KADAR?

Ante Čačić od početka priprema zagovarao je tezu o smanjenju igračkog kadra, inzistirajući na formuli 21+3. Iako se ranijih godina pokazalo da u ovoj fazi sezone Dinamu trebaju igrači, da su rotacije nužda da bi se u Europi dulje trajalo, Čačić je tu bio odlučan. No, nak kraju je, čini se, taj kadar i uži no što je planirano. Jer, kad se pogledaju brojke, jasno je da Čačić čitavu jesen igra s 14, 15 igrača na koje ozbiljno računa, svima ostalima rezervirane su minute pred kraj utakmica ili malo dulje role u, nazovimo ih, slabijim utakmicama. Kumovale tu tome i neke ozljede, poput one Boška Šutala ili Menala, zatim odlazak Gojaka u sam smiraj prijelaznog roka. Još koji igrač u ovakvom bi ritmu sigurno dobro došao.

JE LI TREBALO VIŠE ROTIRATI?

No, čak ako kadar jest nedovoljno širok, nameće se zaključak da je i unutar ove momčadi bilo mjesta za još rotacija i odmora glavnih igrača. Kao da Čačić nekim igračima uopće ne vjeruje! Primjerice, Lauritsen i Theophile mogli su odigrati više minuta, dati predah Periću i posebno Šutalu. Mora li Mišić igrati baš svaku utakmicu, kao i Oršić? Ivanušec ima problema s formom, možda ga je trebalo odmoriti dvije-tri utakmice u nizu, pritom dodatno razigrati Baturinu. Što je s Emrelijem, potpuno je nestao s karte, Drmić je izvan forme, Bočkaj malo igra, malo ne igra? Štefulj se pojavio jednu utakmicu pa nestao. Možda je Čačić trebao više rotirati, imati više povjerenja u igrače iz drugog plana, dobiti još nekoga od njih u ozbiljnoj rotaciji. Ovako je imao samo 13, 14 igrača s kojima je u Ligi prvaka ozbiljno računao. Premalo za takav ritam.

JESU LI MODRI PROČITANA KNJIGA?

Svih pet utakmica Dinamo je odigrao, praktički, na isti način. Kad je Čačićev plan upalio protiv Chelseaja, nastavio je, više-manje, inzistirati na istoj ideji. S minimalnim promjenama u startnih 11. U Salzburgu je tako umjesto Ristovskog zaigrao Theophile, razlog je bila ozljeda, a u zagrebačkom uzvratu Špikić umjesto Moharramija. Bilo je u takvoj fomaciji dobrih perioda igre, Dinamo je bio konkurentan, ali, Dinamo je izgubio moć i rješenja kad su protivnici zaustavili Mislava Oršića. Kao da su Modri postali pročitana knjiga, a Čačić nije tražio pa ni pronašao neko novo rješenje, nešto čime bi pokušao iznenaditi suparnike. Možda bi epilog bio isti, možda Dinamo i nema igrače za neka revolucionarna rješenja, ali, nažalost, nećemo saznati bi li nešto bilo drugačije da se pokušalo s nekom novom idejom.

Zaključak?

IZGLEDI JOŠ POSTOJE, NE TREBA ODUSTAJATI

Dok je matematika u igri, ne treba odustajati. Dinamu pobjeda u Londonu kod rasterećenog Chelseaja može donijeti europsko proljeće, Bilo bi čudo, ali viđali smo i većih čuda u nogometu. Dok postoji šansa, ne treba odustajati, ne treba ovaj poraz zakucati ambicije i motivaciju na dno.

PAD FORME JE LOGIČAN, SAMO DA NE POTRAJE...

Dakle, pad forme se očekivao, možda ne ovako brutalan kao u drugom poluvremenu s Milanom, ali, nije ga se moglo izbjeći. No, najvažnije je pitanje nakon svakog pada, koliko će trebati za uspon? Odnosno, treba poduzeti sve da nakon Milana momčad ne nastavi padati. Slijedi teška utakmica u Osijeku, pobjeda bi bila najbolji lijek, a onda u Londonu probati odigrati dobru utakmicu. Pobjede vraćaju boju u lice, rezultat prikriva neke slabosti i probleme u igri. Nakon derbija u Gradskom vrtu sve može opet izgledati mnogo svjetlije.

Liga prvaka, 5. kolo

Utorak, 25. listopada

Skupina E

RB Salzburg – Chelsea 1:2

Dinamo – Milan 0:4