Je li Dinamo išta naučio iz prošle sezone?

Dinamo je, dakle, u nedjelju izgubio u Maksimiru od Gorice (1-2), prije reprezentativne stanke odigrao 2-2 u Varaždinu. Naravno, HNL je dugačak, dvojica spomenutih trenera i klubova već su dugo ozbiljni i neugodni i nije sramota, nije niti čudo ponekad gubiti bodove. Rana je faza sezone, puno je do kraja. Međutim, glavno je pitanje je li Dinamo išta naučio od prošle godine i je li trener Kovačević naučio, onako istinski, kako stvari u Dinamu funkcioniraju? Upozoravali smo proteklih dana, zapravo, još dok je trajao taj uvodni pobjednički hod (četiri pobjede u prva četiri kola) da se Modri ne smiju utapati u vlastitoj samodopadnosti. Najavili smo da je 'medeni mjesec' gotov, da najveći izazovi tek slijede i da Dinamo još uvijek nije 'gotova' momčad, da je u njoj puno nepoznanica i upitnika. Priče o izborima, iako su bili izvjesni i unaprijed 'izglasani', bile su u prvom planu, predstavljala se velika pobjeda nakon dugogodišnje borbe, kao da je njome sve završilo i Dinamo ostvario svoje ciljeve. Ne, upozorili smo, ništa nije gotovo, 'jedan član, jedan glas' velika je stvar za Dinamove navijače, to jest povijesni dan kao i dugoočekivani dolazak Zvonimira Bobana, koji sad ima sve moguće ovlasti da izgradi Dinamo po svojem 'feelingu'. Međutim, to nije kraj, već početak jednog teškog, rudarskog posla, borbe i bitke vode se na terenu, s loptom u nogama, a tu Dinamu još uvijek ne ide najbolje.

Mario Kovačević dobio je ljetos veliku zadaću. Stvoriti jedan novi Dinamo, promijenila se čitava momčad, mora stvarati, praktički, od nule. Naravno da u nogometu stvari ne idu preko noći, jasno je da za tako zahtjevan zadatak, da bi se doveo do konačnog cilja, treba vremena. Možete vi željeti izgraditi kuću za tri dana, ako vam se žuri, no postoje određena koja treba poštivati u toj gradnji, jer ako ih se krši, velika je vjerojatnost da će prvo nevrijeme uništiti zidove, možda i temelje. Ipak, neke stvari se mogu i moraju ubrzati, pogotovo kad je Dinamo u pitanju. Kovačević mora shvatiti da su i priče o strpljenju i vremenu potrebnom za stvaranje momčadi u Dinamu samo - priče. Uostalom, na klupi Modrih je već tri mjeseca, imao je mirno ljeto, bez Europe, ima punu podršku Bobana i kluba. Ima ih i dalje, samo Dinamo mora pokazati progres. A dojma smo da se, kad je momčad u pitanju, 'tapka' u mjestu, Kovačević još uvijek dosta eksperimentira. A istovremeno ne raste broj igrača koji su u formi, štoviše, čini se kao da je sve manje onih, koji su razigrani i raspoloženi.

"Ja potpuno preuzimam odgovornost. Da ste bili ovih dana na treningu i vidjeli kako smo trenirali, nije ništa upućivalo na ovo. Bili smo uspavani, Gorica je iskoristila naše prilike. Očigledno ih nisam dovoljno upozorio da je Gorica dobra momčad", rekao je Kovačević nakon utakmice. Pohvalno je da je preuzeo odgovornost, međutim, to što su igrači radili dobro na treningu (možda bismo i došli da su treninzi u Maksimiru otvoreni za javnost) ne znači mnogo, ako na utakmici nisu u istom stanju. Štoviše, upitno je zašto onda na utakmici nisu jednako raspoloženi!? I, zašto ih Kovačević nije upozorio na Goricu, pa to je njegov posao!? Ne može ovaj put niti reprezentativna stanka biti neki veliki alibi, samo su Hoxha i McKenna bili odsutni, od igrača, koji su ove sezone participirali u seniorskoj momčadi. Ako je već od priprema u Sloveniji svima jasno da Mišić, Ljubičić i Villar nisu idealan trio za vezni red, zašto onda igraju zajedno? Jesu li neobične rotacije i stalne zamjene izbacile iz takta talentiranog Pereza Vinlöfa? Ako je po izjednačenje krenuo s Beljom i Kulenovićem, zašto je Kovačević nakon Stojkovićeva isključenja opet 'otupio' napadačku oštricu, Belju zamijenio nimalo nadahnutim Vidovićem?

I, tako, poslije odličnog početka sezona, eto Dinama opet u neugodnoj situaciji. Dva HNL posrtaja pokvarila su dojam i atmosferu, a pred Modrima su dva velika dvoboja. Prvo Derbi na Poljudu, onda i start Europske lige protiv Fenerbahcea u Maksimiru. Dvije utakmice, koje mogu puno toga odrediti. Dvije pobjede vratile bi pozitivu, samopouzdanje, dale novi zamah i bacile ova dva posrtaja protiv Varaždina i Gorice u daleki zaborav. No, dva nova neuspjeha mogla bi dobro 'protresti' Maksimir, jer, Dinamo tako funkcionira. Oduvijek i uvijek će funkcionirati. Bez obzira na novu momčad, vrijeme i strpljenje, bez obzira na veliku izbornu pobjedu, pune tribine, na podršku koju ima trener, na rekordan broj članova, bez obzira na tu samouvjerenost, idilu i mir, koji vladaju Maksimirom. Rezultati na terenu sve determiniraju, zar prošla sezona nije najbolji dokaz kako Dinamo živi i koliko je malo potrebno da sve ode nizbrdo!?

Ako su to u Maksimiru naučili i ako su toga svjesni, onda je poraz od Gorice dobrodošlo upozorenje. Ali, ako nisu pa i dalje misle kako će, po 'defaultu', sve sjesti na pravo mjesto i kako će vrijeme donijeti rješenje, onda su na vrlo skliskom tlu! Odgovor ćemo, valjda, dobiti u subotu na Poljudu, taj će Derbi puno toga reći o ovom Dinamu, o Mariju Kovačeviću i igračima. Kako se nose s pritiskom, jesu li svjesni važnosti te utakmice, jesu li spremni iza sebe ostaviti ova dva kiksa? Bit će to pravi ispit karaktera i snage za sve u Maksimiru. Još jednom ćemo napisati, ljudi, 'medeni mjesec' je završio, treba ozbiljno zasukati rukave!