Jambor za Germanijak: Belgija je bila veliko iskustvo, u Portugalu uživam, liga je odlična, a HNL je uvijek solucija

Kada je 2016. godine odlazio iz Koprivnice za Belgiju, Nikola Jambor bio je jedan od najvećih talenata hrvatskog nogometa. Bilo mu je tek 20 godina, a iza sebe je već imao 40-ak profesionalnih utakmica u redovima Slavena Belupa. Šira javnost s njegovim se imenom tek upoznavala, no lokalna je već jedno dulje vrijeme znala da je riječ o mladiću koji mnogo obećava.

Naime, Jambor je rođeni Koprivničanac, s nogometom je krenuo vrlo rano, a već u mlađim kategorijama odskakao je od konkurencije. Dugim nogama i velikim raskorakom bez problema je osvajao teren, a lopta mu se doslovno lijepila za noge. Odličnu tehniku pokazivao je i na malom nogometu, koji obožava igrati, a u sklopu malonogometne Zimske lige, koja se svake godine igra u Koprivnici, jednom je proglašen najboljim igračem na oduševljenje prepune dvorane.

Pritom treba naglasiti da to nije neki lokalni turnir, već jedan od najjačih na razini Hrvatske, na kojem redovito igraju malonogometni profesionalci. Jambor je sve njih nadmašio, a bio je tek klinac.

Njegove bravure ubrzo su primijetili i čelnici koprivničkog prvoligaša i Jambora priključili prvoj momčadi. Debitirao je kod Ante Čačića, afirmirao se kod Željka Kopića i tek što je postao punoljetan, bio je jedan od najboljih igrača kluba. Koprivničanci su bili ponosni. Dečko kojeg znaju od malena vodi igru matičnog kluba. Bolje ne može!

No, tu je i druga strana medalje. Znalo se da je Slaven prvoligaš čije financije uvelike ovise o prodaji talenata i ponuda za Jambora samo se čekala. Stigla je u ljeti 2016. godine i podravskom metropolom brzo se proširila vijest kako najveći klupski talent ikada odlazi u Belgiju. Lokeren je za 20-godišnjeg mladića izdvojio 750.000 eura, Uprava Slavena prihvatila i Jambor je, htio on to ili ne, morao odseliti na sjever Belgije.

Kasnije će se pokazati kako je to bila kriva odluka, koja će mu unazaditi karijeru, a oživljavao ju je ponovno u Hrvatskoj. Ovaj put na posudbi u Osijeku , gdje je Zoran Zekić inzistirao na njegovom dolasku. I vratio se tako Jambor u život. U Slavoniji je bio vrlo dobar, želja za ostankom bila je obostrana, ali s time se nisu slagali Belgijanci i Jambor se vratio na zapad Europe.

No, nije se dugo zadržao. Uskoro je spremio kofere i odselio još zapadnije. Točnije, na sami zapad Europe. Pomalo neočekivano, u Lokeren je stigla ponuda iz Portugala. Rio Ave pod svaku cijenu želi vidjeti Jambora u svojim redovima. Odluka nije bila teška. U Lokerenu nije praktički ni igrao, tako da mu klub nije pravio probleme i u ljeti 2018. godine mladi je Koprivničanac već na novoj adresi.

Na adresi na kojoj je i danas, tri godine kasnije. Sjajno je krenuo, redovito igrao, no tada su zaredale ozlijede i udaljile ga u dva navrata na dulje vrijeme od terena. Nažalost, u posljednjih godinu i pol više vremena provodi na rehabilitacijama nego zelenom travnjaku, no kako i sam kaže, mlad je i još ima vremena da pokaže kako je ono najbolje tek pred njim.

Ovu reprezentativnu pauzu iskoristili smo i ulovili Jambora u Hrvatskoj, gdje se oporavlja od ozljede i priprema za završetak sezone u Portugalu. Svoju priču odlučio je podijeliti s čitateljima Germanijaka.

U pravilu, kreće se ispočetka, no mi ćemo krenuti od kraja. Što se događa s Nikolom Jamborom? Upao si u seriju ozljeda, u zadnjih godinu i pol dana nisi se baš naigrao?

Da, točno tako. Nažalost, krajem 2019. išao sam na operaciju križnih ligamenata i do kraja te sezone bio sam izvan pogona. Vratio se taman kada su krenule pripreme, bio sam zadovoljan, igrao sam europske kvalifikacije, igrao sam i u prvenstvu na početku ove sezone, sve je bilo dobro i onda je otišla loža baš kada smo ušli u novu godinu. I od tada sam van travnjaka. Kažu mi da sam se vjerojatno prerano vratio nakon one prve ozljede i sad mi se to vratilo. No, oporavak ide u dobrom smjeru i plan mi je vratiti se do svibnja. Vjerujem i nadam se da ću uhvatiti još koju utakmicu u ovoj sezoni.

Igrao si na početku sezone u onoj ludoj utakmici protiv Milana. Bili ste na korak do senzacije, a sada je taj isti Milan u četvrtfinalu Europske lige.

Imali smo odlično otvaranje sezone. U prvom kolu izbacili smo Borac iz Banja Luke, njima sam zabio i pogodak. Zatim smo nakon penala izbacili Bešiktaš u Istanbulu, tu sam igrao drugo poluvrijeme, a nakon toga uslijedila nam je ta utakmica protiv Milana. S 1:1 ušli smo u produžetke, vodili 2:1 sve do 120. minute, kada je Calhanoglu izjednačio i odveo nas do jedanaesteraca. Tek tu bila je prava drama. Pucalo se 12 serija i na kraju je Milan imao više sreće. Jedan od penala sam i ja zabio, no to je manje važno, jer smo ispali.

Općenito gledano, koliko si zadovoljan tim portugalskim dijelom karijere?

Pa zadovoljan sam. Ne mogu se žaliti. Život ovdje je dosta sličan životu u Hrvatskoj. Klima je odlična, hrana isto tako, a brzo sam naučio i jezik, čemu su se čudili svi u klubu. Igrao sam po dolasku konstantno, bio u prvome planu, onda sam malo pao u drugi, ali tako to ide s promjenom trenera. U globalu, cijelo vrijeme sam u ili oko prvog sastava, odigrao sam nešto više od 50 utakmica za Rio Ave, a bilo bi i znatno više da nije ovih ozljeda. No, gledam na to kao na sastavni dio nogometa i ne padam u nikakve depresije ili tako nešto. Vjerujem da ću se vratiti još bolji i jači.

Kako u klubu gledaju na te ozljede. Ipak si stranac, gledaju te drugačijim očima. Imaju strpljenja ili se bojiš možda da te ne otpišu?

Ma ne, ničega se ne bojim. S aktualnim trenerom imam dobar odnos i rekli su da me čekaju. Točnije, rekao mi da je da računa na mene tako da je i meni plan ostati u klubu. Imam ugovor do 2023. godine i planiram ostati, ali znate kako je to u nogometu, danas si tu, sutra negdje drugdje, tako da je nezahvalno bilo što prognozirati. Kažem, misli su mi trenutno vezane uz Rio Ave.

A kakav je Rio Ave klub? Ako se ne varamo, dosta poznatih lica se tamo razvijalo, među njima i naš Filip Krovinović.

Klub je odlično posložen. Nema pritiska, plan je uvijek boriti se za pozicije koje vode u Europu, no ove godine baš i ne stojimo najbolje. Općenito gledano, Rio Ave ima dobru transfernu politiku, rekao bih da je razvojni klub, baš kao što je i portugalska liga razvojna. Što se tiče igrača, Krovinović je ovdje bio i postao ponajbolji igrač kluba. Zaslužio je transfer u Benficu, ako se ne varam za 3,5 milijuna eura. Također, ovdje su se razvijala dva ponajbolja vratara današnjice, Ederson iz Manchester Cityja i Oblak iz Atletico Madrida. Trenutno je ovdje Coentrao. To je njegov klub i čast mi je što dijelimo svlačionicu.

A kakva je portugalska liga, osim što je razvojna, kako si i sam rekao? Kakav se nogomet igra?

Liga je odlična! Vrlo jaka! Rekao bih odmah iza pet najjačih liga u Europi. Mnogo je brazilskih igrača, tempo je vrlo jak, ima puno znalaca i odličnih tehničara, igra se mnogo s loptom, a to je ono što i ja volim. Četiri velika kluba su priča za sebe, teško im se približiti, iako nigdje ne mogu računati na unaprijed upisane bodove. Porto je aktualni prvak i uvijek je jak, a Benfica je ove godine podbacila. Ako se ne varam, Benfica je tijekom ljeta bila peti klub u svijetu po ulaganju, nikada nisu toliku količinu novca uložili u pojačanja, a sukladno tome imali su visoka očekivanja. Osvajanje lige bilo im je pod normalno, a ovdje se pisalo da i u Ligi prvaka žele dogurati do polufinala. No ispali su odmah u nikad lošije odigranoj grupnoj fazi, a i u prvenstvu će teško do naslova pored gradskog rivala.

To je sljedeće pitanje. Sporting je veliko iznenađenje ove sezone?

Apsolutno! I nadam se da će izdržati i osvojiti naslov. Bez poraza su jedini i igraju fenomenalno, a najveće zasluge idu treneru Rubenu Amorimu. Sporting ga je doveo za 10 milijuna eura, navijači su bili ludi, htjeli su razapeti predsjednika kluba, no sad se pokazuje zašto su toliko uložili u njega. Odlično je posložio momčad u kojoj nema mnogo zvijezda, ali on ih je stvorio i napravio sjajan posao za budućnost kluba. Kažem, volio bih da izdrže do kraja i vjerujem da hoće.

Kako si uopće završio u portugalskoj ligi?

Iskreno, i mene je iznenadio poziv. Vratio sam se u Lokeren s posudbe u Osijeku i na brzinu se sve odigralo. Nisam znao mnogo o ligi, osim onoga što svi znamo i što sam gledao putem televizije. No, raspitao sam se odmah, razgovarao i s Krovinovićem i svi su mi rekli da nemam što previše razmišljati. Da je liga odlična za igrače poput mene, da je razvojna i da neću pogriješiti ako dođem. I eto, sada sam ovdje već tri godine i ne žalim za ničim.

No, vjerojatno žališ za belgijskom avanturom. Nije se pokazala sretnim rješenjem, baš kao ni Lokeren?

Da, tako ispada. Došao sam u Belgiju, bilo mi je tek 20 godina. Sam, prvo inozemno iskustvo, ali su očekivanja bila velika. Nisam igrao, krivio sam sve oko sebe, samo ne sebe i to je bila greška. Kasnije sam to shvatio i danas drugačije gledam na cijelu tu situaciju. Mislim da me psihički očvrsnula. Gledam na Belgiju kao na veliko iskustvo, iako je liga skroz drugačija od portugalske. Rad, rad i samo rad. Nema toliko kombinatorike, nema toliko tehnički potkovanih igrača, nije ni klima ista, nije ni jezik isti i na kraju sam za Lokeren odigrao samo 10-ak utakmica. Zato i kažem da mi je ta Belgija veliko životno iskustvo.

U to vrijeme bio si na posudbi u Osijeku, koji te je vratio u život. Možemo li to tako reći?

Možemo. I mislim da sam na temelju tih igara danas u Portugalu. Nakon godinu dana u Belgiji, gdje se nisam baš naigrao, došao je taj poziv Osijeka i otišao sam na posudbu. Osijek se gradio, dizao i bio sam zadovoljan što idem u jednu takvu sredinu. Zekić je bio trener, ja sam odigrao 20-ak utakmica, i svi smo bili sretni. Htjeli su da ostanem, no nismo se dogovorili Osijek, Lokeren i ja te je uslijedio povratak u Belgiju. No, tek što sam došao uskoro sam i otišao, jer se javio Rio Ave.

Vani si već pet godina. Kako s tim vremenskim odmakom gledaš na taj period svog života? Jesi li zadovoljan, jesi li očekivao više, jesi li možda prerano napustio Koprivnicu i Slaven Belupo?

Teško je to reći. Slaven je moj klub, Koprivnica grad, i da sam ostao još jedno vrijeme sigurno ne bi imao ništa protiv. Međutim, zna se kakva je politika Slavena. Razvijati i prodati, jer se klub tako održava. Tako da sam bio svjestan da moram otići. Te sezone je i Ejupi napravio transfer i na temelju toga Slaven je zaradio lijepi novac s kojim se održavao. S druge strane, jesam li očekivao više? Iskreno, jesam. Očekivao sam da ću dosad biti na kojoj stepenici više. Kada sam dolazio u Portugal razmišljao sam da će mi Rio Ave biti odlična odskočna daska za neki jači klub, možda i jaču ligu, ali eto, zaredale su te ozlijede i sad sam tu gdje jesam. Ali, smatram se još uvijek mladim igračem, 25 mi je godina, i siguran sam da imam još mnogo toga za pokazati. Ovo sigurno nije moj maksimum.

Sada si na rehabilitaciji u Hrvatskoj pa je logično da te pitamo pratiš li Prvu HNL? Pratiš li svoje bivše klubove?

Naravno da pratim. Uz ligu u kojoj igram, HNL je ona koju najviše pratim. I imam stvarno visoko mišljenje o njoj. Nikad nije bila jača ni kvalitetnija. Svako kolo je zanimljivo, nema više onih pravih favorita i to je draž lige 10. Nisam hajdukovac, ali volio bih da se Hajduk digne, vjerujem da i hoće, a drago mi je i zbog Osijeka. Mogla bi borba za naslov biti uzbudljiva do samog kraja. Što se tiče Slavena, klub, nažalost, nema kapaciteta da bi se upustio u borbu s vodećim momčadima. Stagnira, a liga se diže i sad je upao u borbu za opstanak iz koje će se, vjerujem, uspješno izvući. Međutim, nije dobro kad klub stagnira, to je najgore u nogometu.

S obzirom na to da pratiš HNL i da si upućen u sve, znači li to da se interesiraš za povratak u ligu možda?

Iskreno, bilo je nekih razgovora o povratku, ali imena klubova ne bih otkrivao. Kao što sam rekao, liga je kvalitetna i iz godine u godinu sve jača i otvoren sam za soluciju o povratku ako se radi o ozbiljnom projektu, ozbiljnom klubu. Ali, ranije sam naglasio pa ću i sada ponoviti, u nogometu je nezahvalno bilo što prognozirati, jer si danas ovdje, a sutra tko zna gdje.

Onda nam za kraj barem reci kakvi su ti planovi?

Planova nemam, idem iz sezone u sezonu. Ali zato imam želju, a to je barem jedna sezona bez ozljede. Mislim da je došlo vrijeme da zaigram u kontinuitetu, a tada tko zna, mlad sam i sve je moguće, sve ćemo vidjeti.