Jesu li rezultati Gorice kriza ili realnost?
Vrijeme Čitanja: 4min | pon. 24.02.20. | 14:22
Prvi potresi u dosad stabilnom prvoligašu.
Debakl Gorice od 6:0 na Poljudu u prošlom kolu Prve HNL poljuljao je dobru atmosferu koju je ovaj klub imao u zadnje dvije sezone. Trener Jakirović izgubio je povjerenje igrača i dobio otkaz...
Predsjednik kluba Nenad Črnko u subotu je bijesnio po Goričinom najvećem porazu u HNL-u.
"Što da kažem nakon ovakvog dana, mi nismo samo izgubili utakmicu već smo posramljeni. Ne mogu prihvatiti činjenicu da smo si sami figurativno rečeno zabili pola današnjih golova, bijesan sam zbog toga i preda mnom je duga noć, razgovarat ćemo sljedećih dana", prenosi njegove izjave SportNews.hr
Moguće je da je došlo do zasićenja kako s trenerove strane, tako i igrača. Međutim, pitanje je da li je Jakirović krivac ili su razlozi krize, ako se trenutno stanje uopće može tako nazvati, ipak u nečemu drugome. Ukoliko pogledamo rezultate Gorice u ove dvije premijerne prvoligaške sezone stječe se potpuno drugačiji dojam. Velikogorički klub je lani u debitantskoj sezoni umjesto borbe za ostanak u konačnici ostao za korak kratak do izlaska u Europu., što je sjajno.
Vjerojatno su apetiti narasli te se ove sezone očekivao dodatan iskorak, međutim klub su napustili stožerni igrači, a njihove zamjene još nisi ušle u njihove cipele. Kad pogledamo izlazne transfer u ove dvije sezone i usporedimo ih s ulaznima ipak možemo vidjeti veliku razliku. Prvi je Atiemwen napustio klub i otišao u Dinamo za 2,65 milijuna eura, no njegovim odlaskom proigrao je Lovrić te se taj transfer može nazvati pogotkom, iako je zasigurno momčad osiromašena. Suma sumarum bilanca prve sezone je uloženih 65 tisuća eura u dolaske, dok se uprihodovalo 2,65 milijuna eura.
U ljetnom prijelaznom roku klub je ostao bez još jednog važnog faktora, sjajni veznjak Farouk Miya u kolovozu je za 1,5 milijuna eura prešao u turski Konyaspor, a samo su doveli besplatna pojačanja. U zimskom prijelaznom roku klub su napustili motor veznog reda Mario Marina i na koncu prvo ime napada Lukas Zwolinski. Kao zamjene u vezni red su dovedeni najveći talent litavskog nogometa Golubickas i velika nada hrvatskog nogometa Hrvoje Babec, što je dobro i što je ulaganje u budućnost.
No, trener Jakirović je ove zime zbog odlaska Poljaka vapio za napadačima, želio je dovesti na posudbu Andrića ili Atiemwen iz Dinama, no oni su odabrali druge destinacije. Zatim, Mamuta iz Intera, no njegova odšteta od 150 tisuća eura se pokazala previsoka za klupski budžet. Također, se radilo na dovođenju Štefulja, koji je u konačnici izabrao povratak u Rijeku i tamo ovo proljeće bljesnuo te nahranio Čolaka s asistencijama.
Na kraju je klub doveo nekolicinu perspektivnih nogometaša koji tek trebaju izgraditi svoje ime te u zadnjim danima rekordera srpske lige Mudrovskog, za kojeg se tek treba vidjeti u kakvom je stanju. No, opet se vraćamo na porast apetita i pitanje da li je to realno? U drugoj godini kada pogledamo transfer bilancu Gorica je na transfere potrošila nula kuna, a zaradila 2 milijuna eura, iako su na Zwolinskom realno trebali uzeti još više, a samim tim bi brojke bile veće.
Sad dolazimo do takozvane proljetne krize Gorice, odigrali su četiri utakmice protiv ekipa iz vrha, koje su financijski moćnije od njih. Izgubili su od Dinama i Hajduka, dok su Rijeci i Osijeku uzeli bod, realno to uopće nije loše. Jedini problem je što u tim susretima nisu postigli niti jedan gol, ali se tu ponovno vraćamo na potrebe trenera za napadačem, što mu u konačnici nije omogućeno, točnije doveden je napadač koji sigurno nje bio trenerova prva, druga, a ni treća opcija.
Zasigurno rezultat s Poljuda nije ugodan, težak je to poraz. No, da li zbog tog poraza, koji se jednostavno dogodi, treba bacati drvlje i kamenje na trenera koji im je u ovih par godina donio nebrojeno puno veselja.
Opet se vraćamo na možda nerealne apetite, jer Gorica s uloženih nula kuna treba biti u ravnopravnom položaju s primjer Osijekom, koji plati Mancea 1,3 milijuna eura, Grezdu 400 tisuća eura, ili Rijekom koja plati Čolaka 850 tisuća, s Hajdukom koji beka plati 700 tisuća, mišljenja smo da to nije realno.
Gorica je odlučila stvarati brend i igrače iz ničeg te se na taj način boriti s konkurencijom i to je ok put, no jednostavno treba biti svjestan da je teško držati priključak s vrhom bez „odriješivanja kese“, a njihovi dosadašnji rezultati su s obzirom na uloženo vanserijski.
Pogledajte TEČAJEVE Germania Sport kladionice.
(foto: Reuters)
