T. NičotaJakirović je okrenuo sezonu i 'pobjegao' u pobjedu! Logično je da on slaže novi Dinamo
Vrijeme Čitanja: 6min | uto. 07.05.24. | 08:30
Dinamov trener u ovoj je sezoni prošao svašta, hodao po rubu, lutao, oscilirao... Ali, na kraju je pronašao put do cilja koji je bio jedini važan kad je dolazio - naslova prvaka
Od svih teških, stresnih utakmica, koje je ove sezone vodio na klupi Dinama, ova na Rujevici bili je, vjerojatno, najstresnija. Nakon smrti majke, u 'neprijateljskom okruženju', u direktnoj borbi za naslov prvaka. Plesao je Sergej Jakirović po rubu, kao i puno puta u zadnjih devet mjeseci, međutim, na kraju je iz tob obruča izašao kao veliki pobjednik. Sa štitom u rukama i, vrlo vjerojatno, peharom prvaka u vitrini.
Prouči cjelokupnu ponudu na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)
Za početak, gdje je bio Dinamo kad je Jakirović sjeo na klupu. Igor Bišćan smijenjen je nakon ispadanja od AEK-a, u klubu su još trajala preslagivanja i klupske borbe na svim razinama, Livaković, Šutalo i Ivanušec upravo su odlazili iz kluba, na odlasku je bio i Petković. Prava pojačanja još nisu došla, Dinamo je lutao u sportskoj politici. Ali, ono najvažnije, glavni cilj kluba bio je postavljen ovako:
"Dinamo mora ove sezone biti prvak, jer to nosi priliku da zaigra u novoj, modificiranoj i još bogatijoj Ligi prvaka. A to bi moglo odrediti blisku Dinamovu budućnost."
U prijevodu, sve se može preživjeti, ali bez naslova prvaka smo - 'mrtvi'! I sad, naravno, možemo podsjećati na sve one Jakirovićeve uspone i padove, ispadanje od Sparte u Pragu (4-1), poraze od Ballkanija i Viktorije Plzen (dva puta) u skupini Konferencijske lige ili petarde u Solunu, koja je velika mrlja na povijesti Dinamovih europskih putovanja. Možemo navoditi sve one utakmice pune oscilacija, pobjeda u zadnjim minutama, možemo se prisjetiti poraza od Lokomotive u Maksimiru (0-3), onoga u Gorici, remija u Varaždinu i vječnog nezadovoljstva Dinamovim izvedbama, svih situacija u kojima je Jakirović bio pred smjenom, trenutaka kad su mu s tribina vikali: 'Jakire, odlazi!'. Istina, sve je to Jakirović prošao ove sezone, no, na kraju (dobro, još nije kraj), kad se podvuče crta, istina izgleda ovako: osmina finala u Europi uz izbacivanje Betisa, u 30 utakmica u HNL-u osvojio je 71 bod, upisao samo tri poraza (Hajduk, Lokomotiva, Gorica), uz pet remija (Hajduk, Rijeka, Osijek, Lokomotiva, Varaždin). Od prvog pratitelja, Rijeke, nije izgubio, pobijedio je na Rujevici, Poljudu, na Opus Areni... Da, nekad je to bilo uz nešto sreće, nekad unatoč lošijim izdanjima i slabim izvedbama, ali ono najvažnije glasi: Jakirović je dovukao Dinamo do glavnog, svetog cilja u ovoj sezoni, naslova prvaka! Dakle, prilika za Ligu prvaka, za lagodniji život idućih sezona jest ulovljena. I, koliko god bila činjenica da su puno toga na svojim leđima izvukli igrači, predvođeni klasom Petkovića, iskustvom Mišića, Ademija, Ristovskog, Theophilea, talentom Baturine, naravno da velike zasluge za potpuni preokret sezone idu i na račun Sergeja Jakirovića. Jer, ako je bio glavni krivac dok Dinamu nije išlo i dok je sezona uplovila u neizvjesnost, onda je, valjda, zaslužio da bude 'kriv' i za uspjehe.
Uostalom, Jakirović je tijek sezone mijenjao i svojim odlukama, od kojih su se mnoge pokazale ispravnima. Krenimo od početka. Stigao je, dakle, pred kraj prijelaznog roka, svlačionica je bila krnja, trebalo je na brzinu popuniti kadar. Za početak, vratio je iz Lokomotive Kulenovića, krenuo u operaciju 'povratak Ademija' i inzistirao kod klupskih čelnika na povratku Theophilea, koji je bio bez kluba, ali i bez utakmice više od pola godine. U takvim okolnostima, kad je trebalo slagati svlačionicu i istovremeno juriti rezultat ozlijedio se Bruno Petković i izbivao gotovo dva mjeseca s terena, Dinamo je upadao u krize, Jakirović tražio način kako da promijeni tijek sezone. Uzdao se u početku najviše u 'senatore', priča se i da su mu oni nekoliko puta sačuvali leđa, kad je opasno visio. No, kako je sezone prolazila, a redala su se iskušenja, Jakirović je morao mijenjati neke postulate i ideje, donositi odluke, koje možda i nisu bile u skladu s njegovim inicijalnim uvjerenjima. Sad, kad se podvuče crta, neke su se odluke uistinu pokazale krucijalnima u ovom preokretu.
Prvo, odustao je od sna o okomitom, agresivnom, energičnom nogometu, kakav mu je u krvi i kakav bi volio igrati. Shvatio je, otprilike nakon onog poraza od Lokomotive, da nema igrače, koji mogu igrati baš tako, odnosno, da će proces stvaranja takvog stila igre potrajati i ugroziti ostvarenje ciljeva. Vratio se izvornim Dinamovim postulatima. Iako je bio začetnik ideje o povratku Arijana Ademija, shvatio je da kapetan, što zbog ozljeda, što zbog bonusa i kontinuiteta, nije u pravoj formi i pretpostavio mu je Sučića. U ključnom je trenutku sezone, uoči Derbija na Poljudu, promijenio sustav igre, u pravom je trenutku, nakon teškog poraza od PAOK-a, krenuo Dinamov pobjednički niz. Koji još nije stao.
Dinamo - Osijek
Cjelokupnu ponudu za utakmicu 34. kola hrvatskog nogometnog prvenstva koja se igra u subotu 11. svibnja u 19.30 sati u Maksimiru pronađite ovdje:
(1.40) Dinamo (4.70) Osijek (8.00)
ODIGRAJ ODMAH!
Kulenović, kojega je, dakle, on vratio iz Lokomotive, postao je jedan od junaka sezone, Theophile ključni čovjek obrane, a, eto, na Rujevici se Jakirović proslavio odlukama u završnici utakmice. Uveo je s klupe Ogiwaru i Hoxhu (prije toga Ademija i Roga), koji dosad ničime nisu pokazali da su pojačanja i malotko ih je očekivao kao igrače odluke u ključnom derbiju. No, oni su skovali akciju za pobjednički gol, Hoxha je majstorski zabio, svoj prvi HNL pogodak i od 'teškog promašaja' postao heroj. Asistencija za izbacivanje Betisa i gol Rijeci za naslov prvaka... Jakirović je oba puta imao nos!
Tribine ga više ne tjeraju, naprotiv, a od najneuspješnijeg Dinamova trenera, što je u nekom trenutku sugerirala statistika, postao je superuspješan. I mogao bi biti još uspješniji, ako Dinamo uzme dvostruku krunu i logično je zaključiti da je Jakirović izvadio vizu za ostanak na klupi i iduće sezone. Nema logike mijenjati trenera, koji je napravio takav preokret, koji je donio naslov prvaka i novo europsko proljeće, pogotovo ako Dinamo nema spremnog čovjeka, iza kojega bi svi stali i koji bi jamčio (kakva jamstva u nogometu!) nešto još bolje, uspješnije.
Međutim, službenog odgovora iz Maksimira o Jakiroviću još nema, nisu htjeli dosad time remetiti mir. A možda žele čuti i njegove ideje i planove, jer jasno je da će klub na ljeto zakoračiti u drugu fazu. U Maksimiru se polako počinje stvarati nova momčad, novi Dinamo, vjerojatno i drugačiji. Izvjesno, bez Petkovića, možda i Baturine, još nekih igrača. Hoće li arhitekt tog i takvog Dinama, uz Velimira Zajeca i Marka Marića, biti i Sergej Jakirović? Zasad se čini kako to nije upitno, jer on već sudjeluje u slaganju momčadi i, nakon svega, bilo bi nelogično da jest upitno! Koliko god mu se dosta toga moglo prigovoriti, koliko god su navijači ove sezone čupali kosu i bili na rubu očaja zbog nedoživljenih poraza i loših predstava, na kraju je Jakirović doveo Dinamo tamo gdje je navikao biti. U sezoni kad je to bilo najvažnije, krucijalno, egzistencijalno pitanje. Ovisi i o njemu, je li spreman na novi izazov, na 'novi početak', kakav Modre očekuje od ljeta!? I, hoće li to biti baš sasvim novi Dinamo, ili će se i dalje uzdati u dosadašnje nositelje igre i s iskusnim pojačanjima napadati Ligu prvaka? U svakom slučaju, ovog ljeta nitko u Maksimiru, kad je sportska politika u pitanju nema pravo na grešku, Dinamo ne treba još jednu ovakvu, turbulentnu sezonu...
