Izumiruća vrsta

U listopadu 2018. godine njegova tržišna cijena je, prema Transfermarktu, iznosila 90 milijuna eura. U ovo doba prošle godine je, za usporedbu, bio bez kluba nakon što mu je raskinut ugovor u Sevilli. Priča je to, odnosno strmoglavi pad, koji se može usporediti s onom Delea Allija. Jedina razlika je što je Alli potpuno izblijedio i ispao s nogometne mape, dok je heroj naše priče pronašao svoj groove i, ono puno važnije, ponovno se zaljubio u nogomet. U loptu u nogama, u roling, lažnjak, guranje kroz noge i vezanje protivničkih nogu u čvor. U golove i asistencije. U igru.

Odigraj na svoje favorite u širokoj ponudi na Germaniji (Igraj odgovorno, 18+)

Francisco Román Alarcón Suárez ili samo Isco (31) – o njemu je riječ. I upravo će od njegove nogometne čarolije strahovati zagrebački Dinamo u nokaut fazi Konferencijske lige. Kao što, uostalom, opet strahuju braniči širom španjolske lige, nakon što godinama to nije bio slučaj.

Još 2018., ovaj nogometni romantik koji vrtoglavim minijaturama na „kovanici od dva centa“ braniče baca u komu, bio je na nogometnom vrhu. Upravo je oko vrata stavio svoju četvrtu kolajnu namijenjenu osvajaču Lige prvaka s madridskim Realom, bio je i centralna figura španjolske ekspedicije na Svjetskom prvenstvu u Rusiji koja je okončana porazom od domaćina u osmini finala nakon raspucavanja.

Ubrzo nakon toga kola su nezaustavljivo krenula prema provaliji…

Na Santiago Bernabéu stigao je u ljeto 2013. iz Malage za okruglih 30 milijuna eura i ubrzo stekao simpatije inače zahtjevne madridske publike, naviknute na gledanje nogometne dekadencije u svom dvorištu. Ali Iscovoj nogometnoj finoći i svilenom dodiru nije mogla odoljeti i ubrzo je španjolskom španeru pokazan palac gore.

U kalendarskoj 2017. godini bio je najproduktivniji, zabio je 12 pogodaka u svim natjecanjima, više od ijednog veznjaka u La Ligi, što mu je donijelo i novi višegodišnji lukrativni ugovor s Kraljevima. Stavio je svoj autogram na ugovor koji ga je za Bernabéu vezao do ljeta 2022., po kojemu je trebao primati šest milijuna eura neto, a i Real je u ugovor ugradio otkupnu klauzulu na iznos od 700 milijuna eura.

U ljeto 2018. Real je za trenera imenovao Julena Lopeteguija, s kojim je sjajno surađivao u U21 španjolskoj selekciji, kasnije i seniorskoj reprezentaciji.

Ukratko, pogled s Iscovog prozora je tih dana bio divan.

Reuters / Sergio Perez Livepic

Problemi su nastali kada je Lopetegui smijenjen nakon samo 14 utakmica, a na mjesto v.d. trenera zasjeo je Santiago Solari koji je naumio razdrmati momčad uslijed klimavih nastupa i rezultata nedostojnih renomea kluba.

Solari je odlučio u momčad gurnuti tada 18-godišnjeg Viniciusa Juniora i 20-godišnjeg Federica Valverdea, da bi na klupo posjeo upravo Isca. Solarijev pokušaj revolucije nije bio dugog vijeka i nakon četiri mjeseca Real je ponovno preuzeo Zinedine Zidane. Francuz je odmah vratio Isca i Marcela s margina, no dvojac se nije uspio dugoročno nametnuti. Nije, doduše, Isco tek tako odustao, pokazao je karakter i pokušao uvjeriti i Zidanea i Carla Ancelottija (koji ga je i doveo u klub tijekom svoje prve gaže) da njegova imaginacija još uvijek može biti korisna momčadi.

Nije išlo.

Isco je u narednim godinama tonuo sve dublje i dublje u hijerarhiji, pomicao se po klupi i konačno stigao na sam rub.

Reuters / Issei Kato Livepic

Osim ležernog pristupa treninzima, o čemu ga je javno ukorio i Marcelo koncem 2018. godine, Isco je bolno osjetio ono što su osjetili i Mesut Özil i James Rodriguez prije njega – pozicija lutajuće desetke prestala je biti na cijeni u modernom nogometu.

Nakon što mu je istekao ugovor s Realom, Isco je pokušao revitalizirati karijeru odlaskom u Andaluziju u redove Seville, no nakon sjajnog starta ubrzo se ugasio. Zatim je kratko preselio u redove Union Berlina nakon čega je dospio na najnižu točke od uskakanja u profesionalne nogometne vode – ostao je bez angažmana. Šest mjeseci je samostalno trenirao u Madridu i u jednom času je sve upućivalo da bi karijera nekad najvećeg španjolskog wunderkinda mogla naprasno doći svome kraju.

Mobitel je sve manje zvonio, interes jenjavao, a vjerojatno je i sam pomislio kako bi mogao još pokoju godinu odhaklati u nogometnoj egzotici pa odjahati u suton s podebljanim bankovnim računom. Ali odradio je onaj težak razgovor sa sobom, ostavio je ego po strani i dao si još jednu šansu. Da dokaže sebi i drugima da još nije za otpis. Višemjesečno izbivanje iz momčadi prebacilo mu je fokus na ono što bi u ovoj fazi karijere trebao raditi. I da mu neće više prolaziti nogomet „stajaćica“ - nogomet bez odgovorne igre u obrani.

Javili su se Saudijci, postojao je i interes Real Sociedada koji je ostao bez Davida Silve, no Isco se odlučio za Betis. Ključan je bio razgovor s trenerom Manuelom Pellegrinijem. Znali su se još od 2011. kada je čileanski strateg promovirao Isca u prvotimca u Malagi.

Dolaskom u Betis, vratila se i magija.

U devet od uvodnih 13 ogleda Betisa u La Ligi proglašen ja MVP-em utakmice, ponovno je razvukao osmijeh i protivničke obrane. Isco u svom vintage izdanju šarmirao je i navijače Betisa.

„Najbolji savjet koji sam ikada dobio? Da se zabavljam na terenu. I toga sam se držao cijele karijere. Jednostavno je, ali nevjerojatno važno. Taj bih savjet dao mladim igračima – da se zabavljaju i da budu skromni“, rekao je jednom prilikom.

Pa, eto, očito da je poslušao svoj savjet. Prihvatio je da mu karijera curi kroz prste i da bi ubrzo mogao pasti u zaborav, pa taman prije nego je postalo prekasno, pronašao je svoje mjesto pod nogometnim suncem i preokrenuo stvari u svoju korist. Iscova čarolija traje i dalje, a od njega imaju koristi i on i Betis. Ali i svi oni koji vole vidjeti na djelu izumiruću vrstu – punokrvnu desetku. Onu starog kova: koja se na svoju polovicu vraća tek kada treba izvesti centar, u čijem riječniku nema mjesta za izraz "defenziva" i koja uvijek igra za pogodak više. Onu kojoj je lopta svetinja, a bez nje se osjeća usamljeno.