Izmučeni genij

Engleski navijački puk poznat je po svojim - nekada više, nekada manje - zabavnim povicima s tribina. Prigodni pjesmuljci, mahom inspirirani velikim glazbenim hitovima, dio su uobičajenog folklora otočkih navijača, pa je tako, primjerice, za stratega Liverpoola Arnea Slota i prije nego je zasjeo na klupu, skovana pjesma. Navijački taktovi posvećeni su i Andreju Kramariću, iako je hrvatski napadač odradio tek 20 utakmica u dresu Leicestera.

Prouči cjelokupnu ponudu za nogomet na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

Anfield je u nedjelju skandirao i Pepu Guardioli, ali ne kako bi odao počast jednom od najvećih nogometnih mastermindova, već kako bi se nasladili njegovim i Cityjevim nedavnim nedaćama.

"Sacked in the morning, you're getting sacked in the morning", trajala je zezancija liverpulskih pristalica koje su aludirale na to da bi Pep mogao već narednog jutra mogao izletjeti iz kokpita uslijed očajne rezultatske serije.

Guardiola je nabacio kiseli smiješak na lice, pa onda posegnuo za gestom svog arch-nemesisa Josea Mourinha, podignuvši šest prstiju u zrak, aludirajući na šest osvojenih premierligaških naslova s Građanima. Ponosno je ili bolje rečeno, prkosno, prste držao u zraku, za vrijeme i nakon utakmice kao da ih je tek sada otkrio. No što je to 'zapravo' značilo? Broj poraza od posljednje pobjede? Probleme koje mu momčad ima na toj poziciji? Cinični engleski komentatori su dodali da mu je trebao priskočiti netko iz stožera s još jednim podignutim prstom, pa bi to označilo 115 optužbi za koje se Građane tereti na sudu.

VIDEO Kralj je mrtav, živio kralj! Liverpool pregazio anemične Građane i zakoračio prema naslovu

Guardiola: „Moramo ići u rebuild momčadi, ovo nije održivo“

Guardiola: „Povici o mojoj smjeni? Pa možda i zaslužujem otkaz“

Guardiola je rijetko kada tijekom karijere reagirao ovako kako reagira u posljednje vrijeme, provokacijom na provokaciju, indiferentnim ponašanjem uz aut-liniju, nanoseći si bol...

Svjestan je Španjolac da tu nije samo riječ o ozljedama i lošoj formi ključnih igrača. Problemi su puno dublji. Pa je i on sam, introspektivno, nakon utakmice ustvrdio:

„Možda su navijači Liverpoola u pravu“.

Izgleda da i Guardiola osjeća promjenu u odnosu snaga na Otoku. Liverpool je u nedjelju preuzeo primat, pragmatični Slot naslijedio je uhodanu momčad i s par taktičkih detalja posložio ubojitu kažnjeničku ekspediciju koja nema milosti ni za koga. Osobito ne za ranjene Građane kojima su godinama gledali u leđa. A ne ne, igrači Liverpoola, osobito senatori poput Virgila Van Dijka, Trenta Alexandera-Arnolda i Mohameda Salaha, koji misle da su zaslužili više od jedne titule s Jürgenom Kloppom, nisu imali apsolutno nikakve namjere propustiti ovakvu priliku. Opasne namjere Redsa izašle su na vidjelo od prve minute – domaćin je odlučio naplatiti Pepu i njegovim igračima sve godine patnje i razočaranja, a da je bilo više mirnoće u završnici i mudrijih odluka, City je mogao i trebao, stradati i osjetno više od ovih 0-2. Liverpool je demonstrirao silu i moć, Slotovi igrači su nanjušili krv i odlučili stati na kraj dinastiji Građana.

Bradley Ormesher/NEWS SYNDICATION

Pritom, impresivno promatrati je kojom se brzinom odvijaju stvari na planetu Nogomet. Prije samo tri tjedna, Man. City je bio momčad koju treba pobijediti. Aktualni prvaci su s velikim očekivanjima krenuli po peti naslov u nizu, a nišanila se i Liga prvaka. Onda je krenulo s prvim udubinama u njihovim šampionskim ambicijama, nastavilo se povijesno lošom serijom, da bi Redsi razgolitili Kralja i sravnili sa zemljom njegov imperij. Tri tjedna. Eto koliko je malo potrebno da od momčadi s kojom baš nitko ne želi izmjenjivati udarce, postanete poželjan 'sparing partner'.

Nije onda teško zaključiti što se sve Guardioli vrzma po glavi. Pritisak je očit: lešinari prijeteći lete iznad njegove glave, rezultati su nikakvi, tužitelji stežu obruč, a peti naslov u nizu je vjerojatno nepovratno izgubljen.

Znana je stvar kako je španjolski trener izuzetno zahtjevan, da rauba igrače do iznemoglosti, ne samo na fizičkom planu. Guardiola od sebe, svojih pomoćnika i igrača zahtijeva perfekciju, njegove do u detalja utanačene ideje moraju se bespogovorno sprovesti u djelo, a u suprotnom se stvara vakuum nezadovoljstva koji obično rezultira oštrim i brzim rezovima u momčadi. Ovog puta su 'glavom' platili vratar Ederson i Joško Gvardiol. I dok je hrvatskog reprezentativca, koji još uvijek skuplja vrijedno premierligaško iskustvo, htio spasiti nove porcije potencijalnih kritika, budući da je na njegovoj strani igrao Mohamed Salah, Edersonove loše partije su prolazile ispod radara. O tome je u najavi utakmice pričao i Roy Keane, skrenuvši pozornost na brazilskog vratara o kojemu se ne priča puno, a koji igra sezonu ispod potrebne razine i svog renomea.

Reuters/Andrew Boyers

Guardioli se, međutim nisu isplatile promjene u sastavu, njegove trupe su djelovale uplašeno i bezidejno, a rezultat na Anfieldu niti izbliza ne dočarava svu nemoć koju su iskazale. Liverpool je ugušio City svojim pritiskom, brzim i jednostavnim izlascima prema naprijed i kombinatorikom u veznoj liniji. Zvuči poznato?

Ovih dana Guardiola se doima poput potrošenog trenera i čovjeka. Iako će reći da se veseli ovom izazovu i podizanju samopouzdanja svojih igrača, izvana se čini kako su ga igrači prestali slijediti. I na stranu sada sve ozljede, ma koliko god one bile značajne, ali ovdje ipak govorimo o Man. Cityju. O ponajboljem klubu, uz Real Madrid, u posljednjih šest, osam godina. O organizaciji koji praktički ima neograničen budžet i koja se dovela u situaciju da previše ovisi o jednom igraču, pa čak i ako je on aktualni osvajač Zlatne lopte. City se nije smio dovesti u ovakvu situaciju. Je li se moglo više napraviti na ljeto, osvježiti momčad, ne dozvoliti da, recimo, klub napuste Julian Alvarez i Cole Palmer unatoč njihovim željama?

Reuters/Lee Smith

Koliko god to suludo zvučalo, ali na gornjim etažama Etihada bi morali postaviti pitanje – je li stvarno vrijeme za 'sack' Guardiole? Ova momčad se teško može, da se poslužimo rječnikom pokojnog Ćire - galvanizirati, osim zbog nekog epohalnog razloga. A u ovom trenutku ne postoji veći podražaj za skupljanje glava od Pepove posljednje sezone. U sezoni koja je još uvijek mlada, mnoge stvari se daju spasiti. Samo svi trebaju puhati u isto jedro.

Prije koji tjedan su si Guardiola i njegovi poslodavci dali ruke i potpisali ugovor o produženju suradnje. Otpremnina u slučaju razilaženja bi sigurno bila paprena, no sigurno da si to imućni Građani mogu priuštiti. U drugim sredinama se u ovakvim situacijama prvo gleda prema treneru, pa tek onda prema igračima. U Cityju se to još nisu usudili napraviti. Sada bi, možda, fokus mogli preseliti na svog izmučenog genija. U momentu kada je momčad osakaćena ozljedama, kada je moral na niskim granama, a igra nepostojeća, nešto mora trgnuti igrače mančesterskog kluba iz letargije. Ako najava odlaska najvažnije osobe u klubu neće promijeniti krvnu sliku momčadi, pitanje je što će.