IŽAK DOVRŠITI Jackpot: Prije Bjelice otišao je na posudbu, odradio polusezonu iz snova, a sad ga prati CSKA Sofija

Mirlind Daku igra nogomet života.

Ako za njega još niste čuli, ne brinite, ubrzo hoćete, jer igre kakve pruža Mirlind Daku, napadač Osijek koji je trenutno na posudbi u KF Ballkaniju, ne viđaju se često.

O fenomenalnoj polusezoni ovog Kosovara pisali smo prije nešto više od mjesec dana. Naravno, i tad smo u prvi plan stavili njegove fenomenalne igre i činjenicu kako trenutno ima više postignutih pogodaka nego utakmica za Ballkani, ali povod je bio taj što je Daku za sve to nagrađen reprezentativnim pozivom. Sedam dana nakon pisanja našeg prvog teksta Daku je debitirao u utakmici protiv Albanije, a ako uzmemo u obzir da je prije točno godinu dana bio član druge momčadi Osijeka te se za minutažu u 2.HNL borio s Dionom Drenom Beljom, nije teško za zaključiti kako je ovih 365 dana u njegovom životu bilo poprilično uspješno.

Daku je 22-godišnji napadač rodom iz Gjilana, a u Osijek je stigao u ljeto 2018. iz Llapija za skromnih 60 tisuća eura. Ukoliko nastavi s ovakvim igrama i ovakvom formom, taj potez Osječana mogao bi se pokazati kao jednim od najboljih poteza kluba unazad jako puno godina. Stigao je na mala vrata, a ono što je također posebno zanimljivo je da se o njemu praktički ne može ništa pročitati u hrvatskim medijima. Kao da ga nema i kao da ne postoji, kao da postići 21 pogodak (pa čak i u Kosovu) u jednoj polusezoni 'mačji kašalj'.

Bjelica je dolaskom u klub postao menadžer engleskog tipa, odnosno osim toga tko će igrati na terenu, ima glavnu riječ i u tome koji bi igrači trebali doći u klub. Iako mnogi vjeruju da je to slučaj u većini klubova, kako hrvatskih tako i europskih, prevarili biste se. Naravno, postoje klubovi koji takve stvari dopuštaju i koji imaju takve ugovore sa svojim trenerima, ali uglavnom se takva suradnja sklapa tek nakon nekog određenog vremena kad se stekne povjerenje od strane predsjedavajućih kako taj isti trener ima dugoročnu viziju za klub kojeg trenira. Za razliku od mnogih, Bjelica je takvo povjerenje dobio odmah.

I napravio je dobar posao. Pogledao je momčad, nikoga unaprijed nije prekrižio, ocijenio gdje mu treba nova snaga i sukladno tome reagirao na tržištu. Najvećih problema imao je s dovođenjem centralnog napadača jer svi oni koji su prema Bjelici bili dovoljno kvalitetni, a da se pritom ne izlazi iz zadanih financijskih okvira, nije bilo puno. U konačnici, stigao je na jednogodišnju posudbu iz Alavesa Ramon Mierez, 23-godišnji Argentinac koji je u sezoni 18/19. bio igrač Istre 1961 pa se tako donekle znalo kakav igrač dolazi u Gradski vrt. Iako su svi bili upoznati s njegovim kvalitetama, Mierez je stigao potpuno nespreman, ali Bjeličin stožer uzeo ga je 'pod svoje' te je ubrzo El Toro doveden u optimalno fizičko stanje što mu je neophodno da bude jedan od najboljih središnjih napadača u HNL-u.

Osim njega, za mjesto središnjeg napadača konkuriraju još dvojica igrača: Splićanin na posudbi iz danskog Brondbyja Ante Erceg i mladi i već spomenuti Dion Drena Beljo. Erceg je provjereno rješenje, kvalitetan igrač koji može puno toga dobroga dati igri Osijeka, ali on nije središnji napadač. S druge strane, Beljo je iznimno talentiran, ima puno mjesta za napredak, ali bilo bi previše od njega očekivat da sa 18 godina bude prvotimac kluba koji se bori za prvo mjesto, ili barem ima takve ambicije.

Jako je čudan bio potez klupskih čelnika da, nakon što je bilo poznato da Marić nastavlja karijeru u Monzi, puste na jednogodišnju posudbu Antonija Mancea, u tom trenutku jedinog preostalog središnjeg napadača i igrača koji je još uvijek najskuplje pojačanje u povijesti kluba. Prva sezona u dresu Osijeka nije za Mancea bila neka iz snova, ali jednako tako nije bila ni loša. Ono što će biti posebno zanimljivo vidjeti je hoće li si Mance i Bjelica 'kliknuti', jer takav tip napadača kakav je Mance savršeno odgovara za način igre kakav prakticira današnji trener Osijeka.

Nadalje, osim rođenog Riječanina koji je trenutno na posudbi u Puškaš Akademiji, Mirlind Daku ovog je ljeta u potrazi za kontinuitetom otišao je na posudbu u KF Ballkani. Na prvi pogled stekne se dojam kako je napravio korak unazad, ali baš je ovaj njegov primjer takav da je taj odlazak, odnosno povratak u Kosovo bio korak unazad, kako bi za godinu dana (a čak i ranije) mogao napraviti dva unaprijed.