Ivković objasnio zašto je otišao iz Želje: "Nisam mogao dozvoliti da se ta patnja nastavi"

Hrvatski trener Tomislav Ivković od jučer ne radi u Željeznčaru. Početkom tjedna sastao se s predsjednikom sarajevskog kluba Nazifom Hasanbegovićem, a nakon toga uslijedio je raskid.

Željezničar je jesenski dio prvenstva završio na šestom mjestu s 22 boda manje od vodećeg Zrinjskog i gol-razlikom 16:19 u 19 utakmica. U kupu je ispao u osmini finala od Tuzla Cityja.

Ivković je u razgovoru za Sportske.ba objasnio:

"S današnjim danom sam, nažalost, prekinuo suradnju s FK Željezničar. U srijedu kad sam dobio mail od Upravnog odbora, u kojem je pisalo da ne mogu garantirati da u sljedećih šest mjeseci mogu osigurati osnovne stvari, plaće za igrače, zaposlenike kluba, omladinske škole i za sve koje su tamo u Želji, dva dana sam razmišljao i danas sam donio odluku koja nije bila jednostavna. Zaista sam se vezao za klub i za igrače, najviše za njih, i nisam mogao dozvoliti da se ta patnja nastavi.

Zahvaljujem svojim igračima, za koje sam govorio da su heroji i oni su se ponašali zaista fantastično. To su karakteri koji se rijetko, rijetko nađu. Kad je bilo najteže, oni su bili najbolji, oni su se smijali umjesto da su plakali i odradili su na najkorektniji i na najbolji mogući način. Dali su svoj maksimum, koji je bio 6. mjesto, što smatram zaista vrlo dobrim rezultatom s obzirom na novu ekipu, na nove igrače i sve što smo radili od početka sezone. Imali smo samo tri tjedna priprema, zakašnjenje od tjedan dana i tako dalje i tako dalje.

Htio bih zahvaliti mom sada novom prijatelju, upoznao sam ga za vrijeme druženja u FK Željezničar i to je čovjek koji me je predložio, a to je moj Dino Handžar. On je predložio Upravi kluba i ljudi su prihvatili, dao mi je jedno ogromno zadovoljstvo i čast da budem trener Željezničara, jedne velike institucije.

Klub koji ima nešto što vrlo malo klubova ima, a to su navijači koji stoje iza igrača, iza kluba. To su navijači koji su pokazali u ovih šest mjeseci pravu privrženost klubu. Stogodišnjica kluba, njihov vatromet koji nikada u životu neću zaboraviti. Da sam bio samo dva dana trener i da sam vidio vatromet i otišao kući, već bi mi srce bilo puno. Njima isto tako zahvaljujem na svemu, na podršci. Ona pjesma koja se pjevala, trebala se pjevati negdje drugdje i na nekom drugom mjestu, ali nas je na kraju strahovito motivirala. Dala nam je toliko snage, mojim igračima, Stručnom stožeru i meni. Zahvaljujući njoj, uspjeli smo izvući svoj maksimum. Na kraju su igrači tu pjesmu proglasili himnom polusezone, koja se slušala u slobodno vrijeme i u svlačionici. Veliko hvala za posebna dva čovjeka za koja sam se jako vezao, a to su Dino Pekić i Armando Marenzi. Hvala svima, a pogotovo njima.

Ovim putem još jednom velika hvala svim novinarima, pisanim i elektronskim medijima i TV kućama, s kojima sam imao zaista vrlo dobru suradnju. To je nogomet, treba istrpjeti nekad i loše napisano, ali nisam vidio ništa loše ili zlonamjerno. Zato hvala svima, nadam se da ćemo dalje surađivati, možda kroz neki drugi klub ili kroz neku drugu situaciju.

Svima želim ugodnu i sretnu novu godinu, koja će, nadam se, biti i zbog korone i zbog svega puno bolja nego što je bila. Klubu Željezničar želim sve ono što sebi želim. Sretno!"