Ivica Olić za Germanijak: “Gol Italiji otvorio mi je put, sigurno se vraćamo u Neuruppin”

Prije 22 godine Ivica Olić bio je mlad i perspektivan! I paklen napadač. Iza sebe je imao strašnu sezonu u Zagrebu koji je pod Cicom Kranjčarom postao prvak države. Sasvim dovoljno da ga Mirko Jozić stavi na popis imena koje je vodio na SP u Japan i Južnu Koreju…

U prvoj utakmici protiv Meksika nije ušao u igru. Hrvatska je poražena i stvorio se određeni pritisak na Jozića da mora nešto mijenjati protiv Italije koja je je u Ibaraki čekala u drugom kolu. Ostavio je Jozić na klupi Šukera i Prosinečkog, ali nije bilo dovoljno hrabrosti da se gurne Olić od prve minute. Svi se sjećaju te utakmice, tog gola Buffonu za 1-1, slavlja, skidanja dresa pa problema kako da ga ponovno stavi na sebe...

Prouči cjelokupnu ponudu za Euro na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

“Rekao bih da je to bila neka prva moja bitna utakmica. Veliko natjecanje a ja iz HNL-a. Sjećam se dan prije, nije mi bilo niti u peti da bih mogao dobiti priliku. Igrao sam desnog beka na treningu, tek toliko da popunim broj. Držali smo nulu jako dugo, ali onda je Bobo Vieri zabio. Nije prošlo dvije minute, ušao sam umjesto Vugrineca”, evocira uspomene Olić koji priznaje kako je bio pod velikom tremom. Bilo je više od 40 tisuća navijača na stadionu, nekoliko milijuna ispred malih ekrana.

“Bila je to ona početnička trema koja je nestala s prvim driblingom. Pazite, respekt je bio veliki ali ne i strah. Jer, mi pričamo o imenima poput Buffona, Neste, Maldinija, Tottija, Vierija... No, onda shvatiš da su i oni samo ljudi i kreneš sa svojom igrom. Zabio sam taj gol koji mi je dao krila. Par minuta kasnije zabio je i Rapajić i okrenuli smo sve na svoju stranu. Osjećaj? Ma da se smrzneš. Veliki majstori, velika generacija ali mi smo bili ti koji smo slavili”, reći će Olić koji smatra kako je s tim pogotkom skrenuo pozornost na sebe i da mu je itekako pomoglo u kasnijoj karijeri koju je pisao zlatnim slovima. Dres je zamjenio s Maldinijem ali čuvena pobjeda nije pomogla. Hrvatska je u trećem kolu izgubila od Ekvadora i vratila se kući.

Nakon evociranja uspomena, zavrtjeli smo priču dva desetljeća unaprijed. Dva dana prije utakmice s Italijom, pričamo s Olićem kako se u Neuruppinu osjeti optimizam. Ne samo onaj koji se emitira iz kruga reprezentacije već i onaj koji osjetimo na trenignu, ali i iz domovine gdje dolaze signali da je vjera u pobjedu jako velika.

“Kao da mi čitaš misli. Evo, šećem se nakon večere sa Subom i Čarlijem i baš im pričam kako imam dobar osjećaj. Osjetimo to na treningu. Vidim kako momci idu i baš nosim taj optimizam u sebi. Siguran sam da nam se ne može dogoditi takav peh da u tri utakmice ne složimo jednu pravu izvedbu, jednu od onih koja nas krasi godinama. Vidjeli smo Španjolsku kako je izdominirala protiv Italije koja nema za čime žaliti osim što može biti sretna što je završilo samo 1-0. I zbog toga svega ne mogu se oteti dojmu da smo u dobroj prilici da riješimo to onako kako se svi nadamo”, poručio je Ivica Olić kojeg smo pitali kao napadača koji je čitav život imao cilj svladati suparničkog golmana, kako je to zapravo igrati na remi. Naime, Italiji je dovoljan taj bod...

“Ne kaže se uzalud: “Nemoj ići na bod, jer ćeš u 90. ostati bez sva tri. Istina, ne trebaju srljati i žuriti, ali svjesni su da ćemo preuzeti u jednom trenutku taj rizik. A vidjelo se protiv Španjolske i Albanije da znamo i možemo. I nakon lošeg poluvremena pokazali smo moć i karakter".

Već danima traju rasprave tko bi trebao započeti utakmicu u Leipzigu...

"Nebitno je sada tko će početi jer imamo pet zamjena. Možemo kombinirati, mijenjati planove. A imamo takve igrače kojima jako malo treba da odrade posao. Pratimo polemike treba li ovaj ili onaj, ali svaki je igrač važan i bitan”, naglasio je Olić kojeg smo pitali još malo o Italiji. Nije htio u detalje pripreme i analize koji će biti prezentirani momčadi, ali jasno je da Azzuri uživaju respekt.

“Možda nemaju neka velika imena, ali imaju odličnog trenera i po tom pitanju bit će najbolje moguće posloženi. Nemaju ekstra klase kao što su uvijek imali, ali imaju tradiciju i samopouzdanje. Na svu sreću, imamo dosta igrača koji ih poznaju i znat ćemo s njima. Da zaključim, dobri su ali nisu nepobjedivi. Siguran sam da se vraćamo u Neuruppin nakon ponedjeljka i ostajemo na turniru”, zaključio je Ivica Olić. Iako je ovo najdosadniji grad na svijetu, ne bi imali ništa protiv da ostanemo do kraja turnira u njemu…