Ivan Mance za Germanijak: “Dva puta sam bio blizu Dinama, ali na kraju sam odustao”

Nedjeljno jutro na riječkom Korzu! Naočale i brufen kao neki standard uz onu prvu od nekoliko kava sugerirali su prilično dinamičnu noć za izvjestitelje s priprema Vatrenih na Rujevici! Gledala se Liga prvaka, pa je noć otišla u produžetke! Dok sjedimo, slučajan pogled na šetnicu donio nam je poznato lice. S Ivanom Manceom često smo se sretali tijekom HNL putešestvija, a ponešto i izvan njih. Prvi dojam o stasitom Riječaninu nije se previše razlikovao od nekog općeg koji je kreirala njegova epizoda na klupi Rijeke uz Matjaža Keka.

Prouči cjelokupnu ponudu na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

No, onda smo ga upoznali. Ivan Mance na klupi Rijeke i Ivan Mance izvan te priče dvije su dijametralno suprotne osobe. Ugodan sugovornik koji bi satima mogao pričati o nogometu bez da povisi ton. Fin, pristojan... Što bi rekli, svaka majka bi ga htjela za zeta.

“Svjestan sam te slike koja se stvorila o meni, ali to je bila neka žrtva koju sam podnio u tom trenutku za dobar rezultat i zajednički projekt. Matjaž Kek je trener koji ne komunicira sa sucima. Ne želi trošiti energiju na rasprave i stvaranje nekog pritiska uz aut liniju. I dogovor je bio da ja to činim. To me obilježilo, nažalost”, priča nam malo kasnije Mance dok sjedimo na terasi kod riječkog HNK-a.

“Zašto nažalost? Pa rezultatski je bilo uspješno”, pitamo ga.

“Upravo zbog toga što su me ljudi krivo percipirali. I povezivali me samo s time, a ne s nekim drugim stvarima koje sam napravio u Rijeci. Inače sam miran čovjek, ali tih 90. minuta samo bio svjesno takav jer je netko trebao biti. Uspjeli smo na kraju, zbog toga, ali više zbog nekih drugih stvari”.

Nakon što je Rijeka uzela naslov, Mance više nije bio na klupi.

“Nakon naslova prvaka bio sam najsretniji čovjek na svijetu. Prvo, jer je moja Rijeka uzela prvu titulu u povijesti, a drugo jer sam znao da više nikad u životu neću sjesti na klupu”, smije se.

U Rijeci je nekoliko dana. Uhvatio je malo odmora nakon sjajne sezone u kojoj je njegov Göztepe osigurao plasman u tursku Süper Ligu. Mance je ondje sportski direktor. Pokazuje nam kadrove slavlja i ne skriva ponos koji nosi u sebi.

“Cilj je bila Süper Liga. Pa mi nakon velikana poput Fenerbahcea, Galatasaraya i Besiktasa imamo najbolju posjećenost u sezoni. Gotovo svaka utakmica nam je rasprodana. Klub je igrao u polufinale Kupa Uefa svojevremeno i po tradiciji svakako zaslužuju biti dio elite. Međutim, naš cilj je da se projekt realizira tako da radimo strateški, a ne da gruvamo milijune. Da se razumijemo, imamo dobar budžet, ali imamo i svoj neki put kojim idemo”, objašnjava Mance koji je imao turbulentnu sezonu. Početak nije bio dobar, morao je mijenjati trenera...

“Imali smo sjajnog trenera iz Srbije, mlad i talentiran. No, ušli smo u seriju remija i morali smo probati nešto drugo. Projekt bi došao pod upitnik. Dogovorili Stoilova, jednog od najboljih trenera Bugarske svih vremena. Vodio Astanu u LP i Levski. Po stilu Keka... I pogodili. Ostvarili smo ciljeve, imali ludu proslavu i sada smo opet na početku. Očekivanja su velika jer se bliži 100-godišnjica kluba, ali moramo biti strpljivi. Imamo svoj put...”, tumači Mance. A njegov put je bio od Rijeke pa preko Cipra do Turske. Doduše, mogao se vratiti u HNL jer je imao nekoliko opcija, ali to ga nije uopće zanimalo.

“Prije svega, jako je teško otići u inozemstvo kao sportski direktor iz Hrvatske. Osim Darija Srne koji je ikona Šahtara, nemate niti jednog da je istaknut. Zašto? Nije im zanimljiva naša zastava kao što su one iz Španjolske ili Portugala. Pa nema niti trenera previše osim tih nekoliko s velikim igračkim karijerama. Jednostavno, ne shvaćaju nas ozbiljno. Ja sam otišao na Cipar gdje smo napravili dobar posao. Došao je poziv iz Turske i odlučio sam otići jer sam bio svjestan da moram ući u neke životne rizike ako želim uspjeti”.

Prije nego što smo se sreli na Korzu, s Ivanom Manceom čuli smo se nekoliko puta telefonom. Razlog je uvijek bio isti; poziv Dinama koji se ne odbija. Osim ako niste Mance iz Rijeke...

“Dva puta smo pričali, ali na kraju nisam se odlučio na taj korak. Ovako, ja nisam imao nekakvu igračku karijeru. Imao sam san da odem negdje van. Doduše, bio sam godinu dana u Izraelu, ali to nije bilo to. I onda kada sam već otišao, mislio sam si da je neozbiljno vratiti se u HNL. To je naravno jedan od faktora. Nije tajna da sam vezan uz moju Rijeku, ali i da smo u dobrom projektu. Dakle, bili su razgovori u dva navrata i nisam pristao. Zvali su me iz još nekoliko naših klubova, ali nisam se htio zamarati. Svoj sam, nisam ničiji i ne želim biti dio nečega. Sve ide u dobrom smjeru pa bi nekako bilo ludo da se vraćam u neizvjesnost i stres koji je ovdje permanentan. Zar ne?”.

Kako sam priznaje, Mance je otišao iz Rijeke a da nije bio siguran zna li on uopće raditi posao kojim se bavi.

“Možda zvuči čudno, ali nisam znao je l' ovo u Rijeci neka sreća ili doista znam voditi procese. Jer, nije Rijeka funkcionirala zbog jedne osobe. Mi smo bili mašina, neki mozaik u kojem je svatko od nas znao što mu je za činiti, ali slika se dobije kada se svi čimbenici sklope u jednu formu. U Pafosu smo, ponavljam, odradili dobar posao. I tu je, eto, dobro pa sam si počeo utvarati kako zaista kužim posao”, smije se Mance. Ne krije da je dijete Rijeke, da je ponosan na posao koji je odradio na Rujevici. Na prvog igrača kojeg je potpisao, a to je bio Andrej Prskalo, pa do onog zadnjeg - Nediljka Labrovića.

“U Rijeci smo zajedno donosili odluke. Tisuću puta smo pretresali, nismo se slagali milijun puta, ali kad smo se odlučili - stali smo svi iza te odluke. Ma nitko u nogometu nije najpametniji. Učimo svakog dana. Možeš biti top, ali ako trener nije dobar nešto ne valja. To je kao formula koja je besprijekoran stroj, ali koja ne vozi bez vozača. Pa ako u budžetu nema love - problem je. Ako nemaš uvjete, to je više problema. Ništa u životu nije jednostavno, najmanje nogomet kao neki proces”, tumači naš sugovornik koji je unatoč poslu koji je imao u Izmiru, redovito pratio borbu Rijeke u HNL-u.

“Svi su gledali Dinamo i Hajduk, a onda se pojavi Rijeka sa šest puta manjim budžetom i napravi posao. Gledaj, tih 36 kola je pošteno za sve. I tako kako završi je zasluženo. Možda Dinamo nije zaslužio tri boda na Rijeci, ali je zaslužio taj naslov jer je na kraju imao najviše bodova u sezoni u kojoj su prolazili sve i svašta. Boli me jer sam navijač Rijeke. I jasno da fali taj trofej na kraju jer nitko ne broji druga mjesta i finala, ali generalno je sezona bila iznad očekivanja. Afirmirali su se neki igrači, na tržištu će biti događanja”, rezimira Mance. Pitamo ga zašto je Hajduk “pukao” prije tog finiša sezone.

“Malo prerano. Očekivao sam da će biti u igri do kraja. Glupo mi je komentirati, ali čini mi se da su sve što su mogli napraviti, napravili su krivo. Imali su momčad u koju je puno uloženo, stvorila se euforija, bili su na dobrom putu, ali hijerarhija se promijenila. Neću u detalje, ne trebam si stvarati neprijatelje, ali svima koji smo u nogometu je jasno što se dogodilo. Uostalom, Europa ti je najbolji pokazatelj svega. Zašto su Rijeka i Dinamo nekoliko puta igrali skupine, a Hajduka tu nema? Kad detektiraš problem, onda je lako postaviti priču”.

Ivan Mance jedan je od onih koji su stvarali Rijeku. I ta Rijeka bi uskoro mogla promijeniti vlasnika. Ako nešto i zna o tome, Mance nije htio o priči koja se zavrtjela kako Damir Mišković u srijedu prodaje Rijeku...

“Ne bih htio ništa. Nešto se spominje u medijima, ali nije prvi put. Što god bilo, želim da je najbolje za Rijeku i za Miškovića”.

S bivšim predsjednikom je u dobrim odnosima.

“Čujemo se često. Nije me nikad zvao da se vratim jer je znao zašto sam otišao i poštuje moju odluku da želim svoj neki put. No, čujemo se redovito, komentiramo događaje, stvari, pojave... Imamo super odnos i njegov sam veliki zagovornik”.

I s Matjažom Kekom je često na liniji.

“Čujemo se često, ostali smo u super odnosima. Sa svim svojim bivšim trenerima sam ostao u odličnim relacijama i čujem se bar jednom mjesečno. Sportski direktori i trener su prirodni neprijatelji, ali meni su ostali prijatelji za život. I Kek, Bišćan, Tomić, Milanič, Rožman... Ako su ljudi iskreni, odnos je otvoren. Trener mora imati podršku do trenutka kad je i njemu jasno da se nešto mora mijenjati”.

Ivan Mance bit će u Rijeci sedam dana. Toliko može uzeti maksimalno u ovim trenucima kada se zida momčad za sljedeću sezonu. A on je glavni arhitekt... Dok pričamo, telefon zvoni i zvoni. Imao je 28 poruka na kraju razgovora i desetak poziva koje je propustio. Pa i onaj od šogora koji ga je zvao dok je bio na nekoliko metara od njega, čisto da ga testira...

“Stres? Pa ja sam bio sportski direktor u gradu u kojem sam se rodio. Ako tu zajebem, znam da sam gotov. Ne vjerujem da ću više ikada raditi u Rijeci, ali to je moj klub pa nikad ne reci nikad… Vani ne osjetiš toliko pritisak, ali sam si ga stvoriš u jednom trenutku jer želiš biti bolji i jer te to tjera”.

Ambiciozan je, ali ne pod svaku cijenu.

“Sad će ovo zvučati filozofski, ali meni je najbitnije da smo obitelj i ja sretni. Gdje god se nalazimo i što god radili. Je l' to u Izmiru, na Cipru ili Rijeci manje je bitno ako smo mi zadovoljni. I što uopće znači nešto planirati u ovom poslu? Pa ja sam jedan prijelazni rok udaljen od otkaza, a isti tako sam jedan prijelazni rok udaljen od uspjeha i nove potvrde. Snovi postoje, ali prioritet su sreća i zadovoljstvo koje osjećam u Izmiru. Uostalom, možda godinama ostanem ovdje”, iskren je Mance koji je zadužen za kompletnu sportsku politiku u Göztepeu. U stalnom je kontaktu sa Southamptonom s obzirom na to da su dio iste sportske grupacije. Na čelu je Rasmus Ankersen, čovjek koji je stvarao projekte Midtjyllanda i Brentforda.

“Naši ciljevi su dugoročni. Nemamo drame nakon poraza, ne letimo nakon pobjeda. Ciljevi su da se stabiliziramo, pa u godinama ispred nas napadnemo velikane, ali ne s milijunima već nekim dugoročnim projektom”.

U Rijeci se priprema reprezentacija za Euro.

“Volim biti realan. Sve što su napravili to je van svake pameti. A još je van pameti kad su neki skloni to podcjenjivati. Za mene je uspjeh svaki put kad odemo, prolazak grupe je vrhunska stvar, a sve iznad toga je totalno nenormalno. Ova generacija nas je naučila da sanjamo neke stvari koje su ipak nerealne. Da igramo finale SP-a - nema veze s mozgom, pa za četiri godine uđeš u polufinale. Pa Liga nacija koju smo trebali osvojiti prema igri. Dakle, sve je moguće”.

Rijeka ima tri igrača na popisu od Dalića, Fruk je na pretpozivu.

“Pjaca je velik igrač, i nije neko otkriće. Pašalić je sjajan potez, Labrović zadnji igrač kojeg sam potpisao. Tri pozivnice, više od Dinama i Hajduka sugeriraju da je sezona bila sjajna”.

Budžet za Süper Ligu je veći od onog što je Göztepe imao do sada. Možda Mance zaviri na Rujevicu pa pogura malo svoju Rijeku.

“Ajmo reći kako Mišković i ja nismo kompatibilni po iznosima transfera. Tako da teško...”, završio je Mance.