Iranski heroj koji je obranio penal Ronaldu spavao je na ulici i radio kao smetlar
Vrijeme Čitanja: 2min | uto. 26.06.18. | 11:00
Alireza Berianvand dočekao je svojih vorholovskih 15 minuta, ali on je svoju slavu itekako zaslužio.
Danas je čovjek nacionalni heroj u Iranu, njegova reprezentacija, doduše, ispala je s Mundijala, ali herojstvo čuvara mreže njihove nacionalne momčadi, koji se sinoć našao oči u oči s Cristianom Ronaldom i preživjeo, još će se dugo prepričavati po ulicama Teherana.
OKLADI SE Nigerija - Argentina
Upravo su ulice iranskog glavnog grada poslužile kao kulisa za doista nevjerojatnu životnu priču 25-godišnjeg golmana Irana. One su mu nekoć, naime, bile dom, ali doslovno. Kao dječak bio je beskućnik, spavao na ulicama iranske metropole i radio svakojake poslove samo kako bi ostvario svoj san i postao profesionalni nogometaš, stoga, njegovih pet minuta slave doista je zasluženo.
Golman Irana rodio se u nomadskoj obitelji koja se seljakala od pašnjaka do pašnjaka kako bi prehranila ovce. Mali Alireza čuvajući ovce ubijao je dosadu ganjajući loptu po perzijskim travnjacima, a valjda kao i svi golmani ovog svijeta – na gol je preselio po ozljedi dotadašnjeg golmana njegove momčadi. Beriavand ga je zamijenio među vratnicama, misleći kako će to biti samo za tu utakmicu, ali više nikad se nije vratio u polje.
Iako je bio vrlo darovit, njegov otac nije baš volio nogomet, naprotiv…
„Tjerao me da radim, nije želio da se bavim sportom. Čak mi je poderao rukavice i dres pa sam nekoliko utakmica branio goloruk,“ ispričao je.
Uvidjevši kako autoritativni otac neće popustiti, pobjegao je od kuće, sjeo na autobus i otišao u Teheran, ali blještavilo velegrada ugasilo se čim se suočio s realnošću samostalnog života. Nije imao gdje spavati pa je znao zaleći gdje god je mogao, često ispred stadiona, odnosno terena, klubova u kojima je trenirao. Ljudi su mu u prolazu bacali novčiće ne sluteći kako će jednog dana uzvikivati njegovo ime na najsjajnijoj od svih pozornica – svjetskom nogometnom prvenstvu.
Uz nogometne treninge radio je sve i svašta kako bi se prehranio, u tvornici, autopraonici, pizzeriji i gradskoj čistoći. No svaki slobodan trenutak provodio je na nogometnom terenu igrajući za lokalne klubove. S 19 godina dočekao je svoj prvi veliki trenutak debitiravši za Naft Teheran, a 2014. godine postao je viralni-hit nevjerojatnom asistencijom za gol. Bacanje rukom i danas mu je jedna od najjačih osobina.
Danas, šest godina kasnije, najbolji je čuvar mreže u zemlji, golman nacionalne reprezentacije i iranskog „Real Madrida“ Persepolisa, najpoznatijeg kluba u državi. Ovaj Mundijal prvi mu je kao prvom golmanu Irana, nakon tri utakmice vraća se kući s omjerom 1-1-1, ali i momentom koji će ga pratiti cijeli život – obranjenim penalom jednom od najvećih nogometaša u povijesti.
(foto: Action Images)
