T. NičotaINTERVJU - Tino-Sven Sušić: "Inter me želio prije Brozovića, ali nije pogriješio! Navijam za Hajdukov naslov, u Rudešu ću pokazati da nisam gotov"
Vrijeme Čitanja: 8min | uto. 14.03.23. | 15:30
Nekad najbolji igrač Hajduka i HNL-a vratio se u Hrvatsku i za Germanijak progovorio o svojim usponima i padovima, ambicijama u karijeri, čuvenom golu Dinamu, nastupu na SP-u i ostalim temama
Dok je momčad odrađivala pravi trening, na terenu, on je bio u 'balonu', bildao kondiciju. I izišao dosta izmučen, barem je tako djelovao. Tino-Sven Sušić (31) prije nekoliko dana došao je u Rudeš, bilo je to ipak iznenađenje. Bez obzira što mu je karijera zadnjih godina, što ne krije ni sam, otišla u neželjnom smjeru, ipak je bilo neočekivan povratak u Hrvatsku, u drugi rang natjecanja. Doduše, u klub koji se bori za promociju i koji će iduće sezone, izvjesno, igrati HNL.
Nije već dugo čovjek od intervjua i medija, nije se često oglašavao otkad je prije sedam godina otišao iz Hajduka, kao jedan od najboljih igrača lige, BiH reprezentativac. Međutim, za Germanijak je odlučio podijeliti svoju priču, progovoriti o svemu što mu se događalo, o usponima i padovima u karijeri, o onome što još očekuje, iako je već prešao tridesetu.
Dakle, za početak, odakle Tino-Sven Sušić u Rudešu?
"Preko menadžera, kako je u dobrim odnosima s klubom, ponudio mi je tu opciju. Zadnjih godina sam imao dosta problema i nesreće, nekako je sve krenulo nizbrdo. I onda mi je javio, pitao bih li želio doći, čuli smo se, objasnili mi ambicije, žele ući u HNL i zadržati se. Nema me dugo na terenima, pružili su mi šansu da mi pomognu, a i ja njim sa svojim iskustvom", priča iskreno Sušić, koji je, praktički, već godinu dana bez utakmice u nogama.
"Zadnji klub bio mi je Tabor iz Sežane. Pobjegao sam iz Rusije, iz Krasnodara (igrao u Kubanu, nap.a.), kad je počeo rat. Bio sam u Krasnodaru, to je blizu granice, žena, mater, znate kako je to, nisam se ja pitao. I onda sam došao u Sloveniju, potpisao sam samo da završim sezonu, no, ozlijedio sam se, nisam odigrao ni dvije utakmice. Bio sam fizički spreman, ali kako sam dugo putovao, tri dana mi je trebalo da izađem iz Rusije, prenaglo sam krenuo, odmah utakmica, pola sata, nakon jednog treninga i ozlijedio sam se. I otada sam bez utakmice."
Pričalo se da će u Tursku, već su mnogi objavili da će potpisao za drugoligaša Sakaryaspor?
"Da, bio sam već u Sakaryasporu, trenirao tamo dva ili tri mjeseca. Nisu me mogli angažirati zbog prevelikog broja stranaca, trebalo ih se riješiti, obećali su da će me uzeti. Ali, onda su promijenili priču, na kraju su rekli da me ipak neće dovesti. Tako je to u nogometu."
Ako smo dobro gledali, igrao je u osam zemalja?
"Ma, ne znam više ni sam. Volio bih da nije toliko, ali što je tu je."
Dobro, gdje je karijera krenula ukrivo? Iz Hajduka je otišao u Genk za oko dva milijuna eura, tamo počeo dobro, a onda...
"Istina, kad sam otišao u Genk sve je dobro krenulo, bio sam standardan, iako je bila strašna konkurencija, ali sam igrao skoro svaku utakmicu. Onda su promijenili trenera, nije mi pružio šansu. Odmah me maknuo. Bio sam i ja mlađi, nisam to znao podnijeti, imao sam teži karakter nego sad, naučio sam s godinam neke stvari. Trebao sam trenirati sa strane i čekati priliku, ali ušao sam u konflikt i nije bilo nazad. Tu su počeli problemi. Onda sam se vratio, u nizozemskom Venlu sam imao dobru sezonu, no, otišao sam u austrijski Hartberg, koji je nikakav klub, nikakvi uvjeti, iako sam još godinu dana ugovor u Venlu. Ali, obećavali su mi svašta i Tursku još tada i ne znam što, ali tako je ispalo, otišao sam u drugom smjeru."
Uvijek se sjetimo one naslovnice Gazzete i velikog naslova: "Inter dovodi Sušića!". I kasnije priče kako mu je transfer upropastio Dinamo, koji je u Inter prodao Brozovića. Kako to sad izgleda iz njegova kuta?
"Uvijek kad se vraćam na to, ljudi misle da se šalim, mnogi se i rugaju. No, da nije bilo tako, ne bih pričao. Ima i na YouTubeu snimka, Mancini i Ausilio koji pričaju o meni. Bilo je izmišljeno nekoliko klubova, recimo, Milan, ali ovo je bilo blizu i konkretno. Ja sam bio prije Brozovića meta Intera, ali to je dokaz koliko su Dinamo i Mamić bili jaki, on je ranije u Inter prodao Kovačića i imao je jak utjecaj. Dok sam ja čekao transfer, bili smo u Puli na pripremama. I izađe u novinama da je Brozović na korak do Intera. Odmah sam zvao i pitao što je to, što se događa i bilo mi je jasno da ništa od Intera."
I, eto, Brozović postao reprezentativac, jedan od najboljih naših igrača, u Interu već inventar?
"Brozović je odličan igrač, za mene jedan od najboljih veznih u Europi, nije Inter pogriješio što ga je doveo... Koliko je napredovao! Mi kad smo igrali protiv Dinama, nikad nismo pričali o njemu, već o Pjaci, Fernandezu, Soudaniju, Ademiju... On je više bio taj koji radi i trči. Ali, sad i iznese loptu, puca, gradi igru, kompletan igrač, Bez njega se ni u reprezentaciji ne može. Dobro, Modrić je Modrić, ali bez Brozovića se isto ne može."
Razmišlja li i danas ikad gdje bi bio da je tada otišao u Milano?
"Ne razmišljam. Jer, tko zna, možda bi karijera isto otišla nizbrdo. Nije se desilo, možda i se nekim razlogom i to je to."
U mlađim kategorijama igrao je za Belgiju, onda ipak izabrao BiH. Igrao je i na SP-u?
"U mlađim kategorijama igrao sam s Courtoisom, bio je i on i De Bruyne, Bachuayi je igrao sa mnom u Standardu. Ali, znate, stric Safet bio je izbornik BiH, dobio sam poziv. A i igrao sam dobro u Hajduku, nije to Hrvatska da ima puno igrača i da je čudo da igrač iz Hajduka i HNL-a bude u reprezentaciji. Uostalom, pogledajte i Hrvatsku, koliko igrača iz HNL-a je sad bilo na Mundijalu. Taj SP u Brazilu je jedno nezaboravno iskustvo, to je najveći uspjeh za nekog igrača u karijeri. Veći uspjeh može biti samo ako i osvojiš SP."
Koliko je uopće pratio Rudeš dosad? I, koliko je fizički spreman, s obzirom da dugo nije igrao?
"Nisam gledao utakmice, ne mogu to reći, ali pratim HNL i pogledam ljestvicu Prve NL i vidim da Rudeš gazi, da je ispred svih, da ide prema HNL-u. Naravno, nedostaje mi ritam utakmica, trebat će mi nekoliko utakmica, ali iskustvom mogu pomoći u nekim situacijama. Pozicija? Otkad sam otišao iz Hajduka, draže mi je igrati 'osmicu', onaj koji radi igru."
Kad je već sam spomenuo Hajduk, između ostaloga uvijek će se pamtiti onaj majstorski gol Dinamu na Poljudu?
"Zabio sam ga, ali nizašto. To je najgore kad zabiješ, a ne znači ništa. Vodili smo 2:0 do pred kraj, izgubili 2:3. Tu smo sami krivi, kad primiš tri gola u 10 minuta, što reći. Iako, to je bio Dinamo, nismo izgubili od bilo koga, ali trebalo smo stati iza, igrati bunker. Lako je sad pričati."
Dotaknuli smo se Hajduka, neizbježna tema?
"Ne volim pričati previše o Hajduku, odmah ima onih koje će reći: "što ti pričaš, tko si ti..." Ali, pratim Hajduk, tamo mi je bilo najljepše, najbolje razdoblje moje karijere. živim u Splitu, žena mi je otamo."
Visoke su bile ambicije Splićana ove sezone, no, naslov je, čini se, opet pobjegao. Došao je i Ivan Leko, očekivalo se više?
"Leku znam iz Belgije, dobar je trener. Ali teško je doći u toj situaciji, Karoglan je napravio dobre rezultate, onda dođe trener s drugom filozofijom i krenu porazi. A tu treba vremena, treba biti strpljiv. Dolje je to teško, znam, sad su i uložili, dobra je situacija u klubu, ali boriš se protiv Dinama, koji je već 15 godina na samom vrhu, nije tek tako skinuti ga s trona. Nije Dinamo samo dominantan u HNL-u, već je i u Europi svake godine, u osmini finala, četvrtfinalu. Oni su ozbiljan klub, vidimo i reprezentaciju, 90 posto igrača je iz Dinama ili bivši igrača Dinama. Navijam za Hajduk, jedva čekam da se osvoji taj naslov, ali treba biti realan. Boriš se protiv jake momčadi, treba biti strpljiv. Kroz nekoliko godina, ako sad nastave tako, bit će bolje. Doveli su dobre igrače, neki možda još nisu na toj razini. Sad, vidim, svi po Krovinoviću, a on je isto odličan igrač, imao je tu strašnu ozljedu, malo je teže doći na tu razinu. Samo što su tamo nestrpljivi, nema čekanja, a strpljenje je sad najpotrebnije."
Povukao je paralelu s Dinamom.
"Teže je u Hajduku nego u Dinamu. Recimo, Petković je strašan igrač, malo nonšalantan, ali on i Livaja su posebni igrači, klase. Ali Dinamo može čekati, lani je Petković bio u padu, ali oni su ga čekali, jer mogu čekati. Imaju širok kadar. Na SP-u je pokazao kakav je igrač! Sad i ovaj mali Baturina, on dolazi, Špikić, imaju stvarno sjajne igrače i nije lako preko noći skinuti takvu momčad vrha."
Kakve su danas ambicije Tina-Svena Sušića, očekuje li da još može igrati nogomet na nekoj višoj razini?
"Imam 31 godinu, znam da je blizu kraj, ali ako mogu igrati do 40. igrat ću do 40., samo da me zdravlje služi. Radim najlljepši posao na svijetu i ne mislim tako lako odustati. Sad želim svima pokazati... Znam da je milijun upita oko mene, ne može on više i slično, a znam da, što se tiče znanja i iskustva, nisam nikad bio bolji. Znam da ljudi to ne razumiju, svi će reći ne igraš dvije-tri godine, kako ćeš dalje? Samo se poklopilo puno loših stvari, a kad krene karijera nizbrdo, teško se izvući. A ja želim dokazati da mogu još igrati na visokoj razini, jer osjećam da to mogu. Nisam nikad imao težu ozljedu, nadam se da je sad to loše sve iza mene. Najbitniji je kontinuitet, bolje igrati svaku utakmicu na srednjoj razini, nego jednu na top razini pa te nema pet-šest utakmica. Zato se želim vratiti u kontinuitetu i vjerujem da ću u Rudešu to uspjeti."
Kao jednu od loših epizoda i pehoda istaknuo je i angažman u Sarajevu.
"Bio sam i ja tamo ispod svoje razine. Ali, Sarajevo je velik klub, no sve u klubu i oko kluba je amaterski. Imao sam neke mini-ozljede, dugo su me liječili, godinu dana sam se mučio i nisam mogao nikako ozdraviti, kad god sam trenirao, grčio mi se mišić. Izgubio sam godinu dana zbog male ozljede lože, tek kad sam došao kod liječnika u Hrvatsku uspio sam se vratiti, oni su me spasili. A obična, mala ozljeda, ja se godinu dana mučio. To je jedna od tih mojih nesretnih epizoda."
