INTERVJU – Stipe Bačelić-Grgić: Niku Kranjčara sam gledao kao Isusa, a kraj Jerka Leke se nisam naigrao

U sjeni dva velika derbija između vodećih momčadi HNL-a proteklog vikenda se u Puli odigrala spektakularna nogometna utakmica. Istra 1961 i Šibenik su na Aldo Drosini oduševili malobrojne gledatelje, igrali potpuno otvorenog garda, bez kalkulacija i s čak sedam postignutih golova. Rezultatom 3:4 slavili su gosti sa Šubićevca, do pobjede su došli debelo u sudačkoj nadoknadi pogotkom najboljeg strijelca Marina Jakoliša. Mogao je ishod biti drugačiji, imala je Istra 1961 svoje prilike, promašila kazneni udarac kod rezultata 1:1 pa se iz minusa 1:3 vratila do izjednačenja. Sve u svemu, bio je to fantastičan dvoboj momčadi na čijim klupama sjede španjolski treneri.

„Što reći, zbilja luda utakmica, pravi spektakl. Nitko nije očekivao da će tako biti, mada smo znali da će biti otvorena utakmica s obje strane jer tako igramo jedni i drugi. Otišlo je na našu stranu, naravno da smo zadovoljni“, kazao nam je Stipe Bačelić-Grgić, iskusni veznjak Šibenika kojem je to bila jubilarna 200. utakmica u HNL-u.

Zato smo ga i nazvali, da obilježimo vrijedan trenutak nogometaša koji je postigao 39 golova i upisao 21 asistenciju u najvišem rangu hrvatskog nogometa. Imao je svoje prste i u ovoj pobjedi, nad njim je u posljednjim trenucima utakmice napravljen prekršaj iz kojeg je Jakoliš donio pobjedu gostima. Zbog ozljede ga nije bilo mjesec dana, ušao je u 80. minuti protiv Istre 1961.

„Ušao sam da malo zakuham utakmicu, da od vodstva 3:1 dođemo na 3:3 hahahah. Srećom, na kraju je sve ispalo dobro, dobili smo utakmicu na šokantan način, ispalo je tako da je na meni bio prekršaj za četvrti gol. Nekako se kroz cijeli tjedan potencirala priča da bi mogli pobijediti Istru 1961, nismo ove sezone nikoga dobili u gostima pa smo baš željeli tu pobjedu. Dobro smo se pripremili za Puljane, igrali smo otvoreno jer jedino tako znamo pa smo na kraju nagrađeni. Bilo je uzbudljivo i zanimljivo, svatko tko je gledao mogao je uživati“, nastavio je dobro raspoloženi Bačelić-Grgić.

Na utakmici protiv Istre 1961, inače njegovog bivšeg kluba. @Pixsell

Unatoč ozljedi koja još nije sasvim zaliječena, ali terapije daju rezultata. Silno želi igrati u svakoj utakmici jer njegov Šibenik igra zanimljiv nogomet.

„Imamo puno potencijala, mlade igrače koji su vrlo talentirani, imamo trenera koji zna što radi i što može dobiti od svih igrača. Ovog su nam ljeta došli neki igrači koji su zbog nekog razloga možda neopravdano zapostavljeni u svojim klubovima, u drugim sredinama. Kod nas su dobili važnost i kontinuitet, što je uvijek dobro za mladog igrača. Trener Mario Rosas ih zna ukomponirati, dati im prave savjete i zbilja mogu reći da smo prava klapa, prava momčad. Dišemo kao jedan i mislim da se to osjeti na terenu“, dodao je 33-godišnji veznjak.

Šibenik je njegov matični klub, vratio se na Šubićevac poslije 10 sezona tijekom kojih je osim u Hrvatskoj igrao još u Belgiji i Mađarskoj. Narančasti dres ponovno je obukao da bi na neki način bio mentor mladim snagama Šibenika.

„Tako nekako, kada smo dogovarali povratak plan je bio da dođem i pomognem mladima. Mislim da sam se pronašao u toj ulozi, uistinu uživam u svom klubu i sa svim suigračima. Iskreno, molim Boga da mladi ostanu zdravi i da ih zaobiđu ozljede, ja se mogu još koji put ozlijediti, to nije problem“, s osmijehom nam kaže Bačelić-Grgić.

Omiljen na terenu, kao i van njega. @Pixsell

Od njega sigurno mladi igrači mogu puno naučiti, a šibenska mladost je talentirana, Rak, Ćurić, Marin, Delić, M. Jakoliš, svi igraju dobro ove sezone.

„Trebalo im je pozitive, nemam neki običaj govoriti o sebi, ali mislim da sam pozitivac po prirodi. Mladim igrači trebaju podršku, ove se sezone svi eksplodirali i to je odlično za njih i za klub. Dobili su samopouzdanje, vidjeli su da moraju dosta raditi, a uvijek su imali kvalitetu. Kod nekoga ona dođe do izražaja prije, kod nekoga kasnije, ali moraju raditi i vjerovati u to što rade“.

Koliko je prijelaz iz juniorskog u seniorski nogomet težak sam Bačelić-Grgić vrlo dobro zna. Još kao kadet je iz Šibenika došao u Hajduk, proveo šest godina na Poljudu uz kratke posudbe u Trogir i Međimurje da bi se 2009. vratio u Šibenik. Za seniorsku momčad Hajduka odigrao je 14 utakmica, od toga samo jednu službenu, u rujnu 2006. godine kod trenera Zorana Vulića kada je Hajduk u Kupu pobijedio Mladost iz Ždralova s 3:0.

„Igrao sam neke utakmice, ali teško je se tada bilo izboriti za mjesto u prvoj momčadi Hajduka. Konkurencija je bila strašna, Kranjčar, Carević, Musa i ostali. Nije se poklopilo da uhvatim kontinuitet pa sam karijeru gradio okolnim putem“, objašnjava Bačelić-Grgić.

U duelu s Ivanom Strinićem. @Pixsell

Nakon dvije i pol sezone u matičnom Šibeniku 2012. godine prešao je u Istru 1961, potom je otišao u Hrvatski dragovoljac gdje je odigrao statistički najbolju sezonu, postigao 10 golova uz sedam asistencija. To mu je donijelo transfer u belgijski Cercle Brugge, potom je igrao u mađarskim klubovima Puskas Akademia i Mezokovesd da bi 2018. prešao u Slaven Belupo.

„Gdje god sam igrao bilo mi je dobro, svugdje sam uživao. Imao sam u karijeri i neke ponude boljih klubova, zvali su me Rijeka i recimo Split, ali uvijek sam se vodio mišlju da želim ići tamo gdje ću igrati i gdje će me cijeniti. Nisam htio biti samo broj već sam želio igrati i imati važnu ulogu u igri, tako sam i birao klubove. Guštao sam u svakom klubu gdje sam igrao, mislim da sam bio cijenjen i to mi je neka glavna vodilja u karijeri. Doživio sam dosta lijepih trenutaka i velikih pobjeda, teško mi je uopće nešto izdvojiti. Možda još na početku karijere kada sam sa Šibenikom igrao Europu, bili smo mladi i možda nismo bili svjesni što smo propustili. Dobili smo maltešku Sliemu u 1. pretkolu Europske lige pa smo igrali protiv ciparskog Anorthosisa. Prvu smo utakmicu dobili 2:0 da bi uzvrat na Poljudu izgubili 3:0 u produžecima. Imali smo problema s ozljedama, a oni su bili dobra momčad, godinu ranije igrali su Ligu prvaka. Bilo je to lijepo iskustvo, u svakom slučaju“, istaknuo je Bačelić-Grgić.

U duelu s Radonjićem i popularnim 'Fintom' Blagojevićem. @Pixsell

U 200 utakmica u HNL-u susreo se s brojnim protivnicima, neke je dobro zapamtio.

„Najteže je igrati na Maksimiru i na Poljudu, s jedne strane znaš da nemaš što izgubiti, ali opet je teško igrati protiv Dinama i Hajduka. Od igrača s kojima mi nije bilo lako teško je izdvojiti jednoga, igrao sam protiv zbilja odličnih nogometaša. Možda je najteži protivnik bio Jerko Leko, dok sam igrao polušpicu protiv njega se nisam mogao naigrati“, s osmijehom dodaje šibenski veznjak.

Promijenio je dosta kvalitetnih suigrača, sa svima se dobro slagao na terenu i izvan njega

„Pravih igrača je bilo zbilja puno, ne znam koga izdvojiti, možda nije ni korektno nekoga izdvajati. Uživam danas s mladim momcima u Šibeniku, uživao sam i s brojnima koji su dijelili svlačionicu sa mnom. Ne znam, uvijek se mogu vraćati u vrijeme kada sam bio vrlo mlad, u Hajduku sam igrao pored Marija Carevića i Nike Kranjčara. Pa kad na terenu vidiš Kranjčara želiš samo njemu dodati loptu, kao da se Isus s neba spustio na teren da igra sa mnom“, iskren je dobro raspoloženi Bačelić-Grgić.

S bogatim iskustvom u hrvatskoj ligi vrlo je kompetentan da kaže kakva je snaga HNL-a.

„Liga je odlična i stalno napreduje, tu nema dvojbe. Iz igračkog kuta ključan su razlog bolji travnjaci, ovi hibridni na kojima svi konačno možemo igrati nogomet. Prije bi znala u listopadu pasti kiša pa bi travnjaci do proljeća bili očajni, negdje nemogući za igru. Nije bilo nogometa ni igre, znalo se događati da dođe Dinamo pa ne može spojiti dva dodavanja, dođe Hajduk pa ne može spojiti dva dodavanja. Sada više nije tako, svi moraju igrati nogomet i imaju iste uvjete, samo je pitanje kvalitete to je bolji, a tko lošiji“, smatra Bačelić Grgić.

"Najteže je igrati na Maksimiru i na Poljudu", rekao je Stipe. @Pixsell

Tekuća sezona je vrlo uzbudljiva, četiri se momčadi bore za naslov prvaka, a ostali mogu iznenaditi favorite.

„Kao što je rekao trener Osijeka Nenad Bjelica, dobili smo ligu u kojoj je fokus na četiri momčadi, ne samo na jednoj ili dvije. To je sigurno dobro za sve nas, liga je vrlo kompetitivna. Manji klubovi su tu da poremete planove velikima, da zakompliciramo prvenstvo koliko je god moguće. Mi u Šibeniku smo koncentrirani isključivo na sebe i svoju igru. Imamo momčad koja je poletna i atraktivna, ne možemo drugačije nego igrati otvoreno. Želimo razveseliti naše navijače, ali i sve ljubitelje nogometa. Želimo im pružiti mogućnost da gledaju naše utakmice ili barem sažetke, a ne da traže neke druge programe ili utakmice“.

Ugovor ga sa Šibenikom veže do ljeta 2023. godine, u veljači će napuniti 34 godine, a ugovor planira odraditi do kraja.

„Jasno da sam u godinama u kojima moram razmišljati što ću nakon prestanka igranja, sasvim je sigurno da ću ostati u nogometu. Vidjet ćemo u kakvoj ulozi, klub želi da ostanem tu, cijeli život sam posvetio nogometu pa jasno da ne mogu ići u neke poslove koje ne poznajem kao nogomet. A mislim da nogomet dobro poznajem“, kaže nam Baćo, kako ga zovu svi u Šibeniku i oko Šibenika.

Njegovim čuvarima nikad nije bilo lako zbog njegove sjajne tehničke potkovanosti i kontrole lopte. @Pixsell

Osim na travnjaku na kojem je uvijek davao sve od sebe za sve momčadi čiji je dres, Bačelić-Grgić je nedvojbeno igrač koji je u karijeri izgradio odličan odnos izvan terena. Omiljen je i cijenjen među svojim Funcutima, ali i kod navijača svih ostalih klubova.

„Mislim da mi je to najveća satisfakcija u karijeri, vjerujem da sam svojim ponašanjem i radom zaslužio respekt kod svih navijača. Šibenik je moj klub, navijači Šibenika su moji ljudi, ali izuzetno poštujem sve navijače i ljubitelje nogometa. Njih se ne može kupiti, sa svima sam u dobrim odnosima i valjda su prepoznali kakva sam osoba. Kažem, to je neko osobno zadovoljstvo koje mi je u životu važno, zahvalan sam svim navijačima na podršci tijekom karijere“, zaključio je Bačelić-Grgić razgovor za Germanijak.