INTERVJU – Karlo Letica: “Desetka me iznenadila, pamtim i bolje partije, a pobjedu u Istanbulu pamtit ću zauvijek”

Prije nešto više od tri godine Karlo Letica (28) bio je na prekretnici karijere. Nakon što ga je Club Brugge, koji ga je 2018. godine doveo iz Hajduka za tri milijuna eura, u listopadu 2021. besplatno pustio u CFR Cluj, stasitog Splićanina tadašnji je trener Dan Petrescu sedam mjeseci 'šetkao' na relaciji klupa – tribine. Barem dok nije trebalo osigurati novi naslov prvaka Rumunjske. Nekadašnji prvotimac Chelseaja bio je poznat po svojem razornom udarcu te lijepim ubačajima s poludistance, ali ono što očito 'nema u sebi' je oko za prepoznati pravog vratara. Karlo je odradio svoj posao kako treba, drugi put u karijeri postao prvak neke države pa onda, uz pošten stisak ruke, zahvalio čelnicima CFR Cluja na ponudi i nastavio nekim svojim putem dalje.

Kako su njegove opcije bile limitirane, na prste jedne ruke mogu se nabrojati oni koji su tada vjerovali u njega. Ali, Marius Măldărășanu, legendarni trener Hermannstadta, odlučio je pružiti hrvatskom vrataru šansu koja se na neki način može usporediti s hvatanjem onog posljednjeg vlaka.

A onda - kondukter je zvižnuo, a vlak krenuo. I još uvijek nije stao!

Foto: Karlo Letica/Lausanne Sport archive

Nije Karlu puno vremena trebalo da pokaže zašto je nekoć bio na radaru najvećih svjetskih klubova. Nakon izvrsne sezone u Hermannstadtu (32 utakmice, 30 primljenih pogodaka, 10 čistih mreža), za njegovim se uslugama zainteresiralo nekoliko klubova, ali najbrži i najkonkretniji bili su čelni ljudi deveterostrukog prvaka Švicarske, Lausanne-Sporta. Klubovi su se brzo dogovorili oko odštete, a Karlo je potpisao ugovor na 2+1 godinu. Kako mu ide? Kad je došao u klub, Lausanne se tek vratila u Super League, da bi onda dvije godine zaradom bio izabran za najboljeg golmana lige. I onda je još Lausanne-Sport ove sezone izborila nastup u ligaškoj fazi Konferencijske lige. Pretpoziv izbornika Dalića iznenađenje? Da, ali samo za one koji nogomet ne prate pretjerano detaljno...

“Prošao je određeni period nakon Hajduka i Belgije, kada sam posljednji put bio dio reprezentacije, da bi ovaj pretpoziv bio svojevrsni znak da sam se vratio. Meni on govori da svoj posao radim odgovorno i da ljudi to vide. Ne samo u Švicarskoj, već i Hrvatskoj. To što sam dobio pretpoziv za mene je istovremeno i priznanje i poticaj za dalje. Zahvalan sam izborniku i nastavit ću naporno raditi kako bih do kraja kompletirao povratak u reprezentaciju.”

U hrvatskoj sportskoj javnosti, baš kao i među medijima, na ovaj posljednji, prošireni popis izbornika Dalića, gleda se kao svojevrsnu listu kandidata za Svjetsko prvenstvo 2026. godine, a biti jedan od petorice vratara koji su u konkurenciji za put ‘preko bare’ definitivno nije mala stvar, naročito kad se uzme u obzir da Hrvatska već dugi niz godina ‘jako dobro stoji’ u tom segmentu.

“U potpunosti se slažem i ponosan sam na to. Kako sam već rekao, smatram to veliki priznanjem za svoje dobre predstave otkako sam u Švicarskoj. Dvije godine zaredom sam najbolji vratar Super League, s tim da je pretpoziv došao već na kraju prošle sezone i to me stvarno jako razveselilo. Čekam svoju priliku, nadam se pozivu, ali sve je zapravo na meni. Ako zaslužim, doći će. Ljudi iz Saveza me imaju na oku i to je jedino bitno. A to što se tiče SP-a... Gledajte, ne zamaram se. Ako se prilika ponudi ja ću je i rukama i zubima zgrabiti. Ali, pomalo, korak po korak.”

Debi za reprezentaciju...

“Nedosanjani san. Mislim da je reprezentacija san svakog nogometaša, tako i mene. Nekako imam osjećaj da je kod nas u Hrvatskoj sve to još malo više izraženo. Nisu bez razloga snimljene sve one pjesme u kojima kaže ‘neopisivo’. Stvarno je tako. Ja ću se nadati sve dok budem igrao. Hrvatska je uvijek imala kvalitetne vratare i ne sumnjam da će ih biti u budućnosti, ali vjerujem  u sebe.”

Češka i Gibraltar, zatim Farski Otoci i Crna Gora – Hrvatskoj se nakon savršeno odrađenog prvog dijela kvalifikacija sve više bliži plasman na novo Svjetsko prvenstvo.

“Treba završiti posao. Nećemo biti arogantni pa da nam se obije o glavu, ali moramo zauzeti stav, mi smo favoriti i od toga ne bježimo. Treba poštovati protivnike, ali Hrvatska je Hrvatska. I s razlogom smo ostvarili sve ove rezultate unazad 10 godina. ”

S Lovrom Kalinićem i Livakovićem na treningu Vatrenih prije utakmice Lige nacija protiv Španjolske, studeni 2018. godine. Foto: Igor Kralj/Pixsell

SOFINA DESETKA, BEYATT, RAZDOBLJE U RUMUNJSKOJ...

Lausanne u ovu sezonu nije ušla najbolje, trenutačno se momčad nalazi na pretposljednjem mjestu...

“U zadnje dvije utakmice imamo dva remija, ipak igramo nešto bolje nego na samom otvaranju sezone kada smo doslovno poklanjali pogotke. Samo iz prekida smo primili šest pogodaka što je nedopustivo. Mi još uvijek nemamo kvalitetu da nadoknadimo tako velike greške i to se osjeti na finalnom rezultatu. U Europi je išlo sve kako je trebalo ići, ali zato smo platili danak u domaćem prvenstvu. Ali, dobro se radi na treninzima, vjerujem da će nam božica Fortuna opet namignuti.”

I onda zapravo dolazimo do onoga što je bio i razlog ovog našeg razgovora. Sion, 0-0, a Sofascore kaže – ocjena 10! Kakav je osjećaj bio doći u svlačionicu pa vidjeti taj nevjerojatan podatak na mobitelu?

“Moram priznati da sam bio iznenađen. U redu, bila je to stvarno jako dobra predstava, ali ne treba sada poletjeti zbog toga. Hoću reći, statistika nekada može biti varljiva. Naravno da moraš odraditi posao kako treba da bi dobio ocjenu 10, lijepo je to vidjeti, ali treba biti konstantan, to je ipak najvažnija stvar za nas vratare.”

Je li ovo bila najbolja utakmica u dosadašnjoj karijeri ili pamti nešto još bolje?

 “Da budem iskren, sigurno je bilo boljih. Ali, dobiješ gol i ocjena drastično padne. Svakako da na ovu ocjenu 10 gledam kao veliki poticaj, ali gotovo pa sigurno mogu reći da pamtim neke i bolje partije.”

Osim Karla, u Super League su danas Marin Šotiček (Basel), Lovro Zvonarek (Grasshopper Club Zürich) te Jozo Stanić (St. Gallen). Uspije li se ‘uhvatiti’ s nekim od njih?

“Uglavnom razgovaramo kada igramo jedni protiv drugih. Zvonareka još nisam upoznao, on je tek došao, ali bit će prilike. Na terenu nema prijatelja, ali poslije utakmice uvijek bude – prava ćakula!”

U Lausanneu igra i Beyatt Lekoueiry, 20-godišnji Mauretanac koji je nakon samo jedne polusezone u dresu Istre 1961 ostvario transfer vrijedan dva milijuna eura.

“On je došao u zimskom prijaznom roku, bila mu je potrebna adaptacija jer tehničko-taktički zahtjevi, ali i oni fizički, nisu isti kao u HNL-u. Trebalo mu je, kako se to kod nas kaže, da nadođe. Ove sezone je super počeo, zabio neke iznimno važne golove... Jako je veliki potencijal, ali treba nastaviti naporno raditi i pružati dobre igre u kontinuitetu, a ne na mahove.”

I dok nam je razgovor sam od sebe kreirao teme, prije nastavka priče o Lausanneu vratili smo se nekoliko koraka unazad, a to je Rumunjska. Nakon teškog perioda u Club Bruggeu i Italiji, Karlo je otišao prvo u Cluj, zatim i Hermannstadt. Iz današnje perspektive, to ljeto možda je bilo jedno od važnijih u njegovoj karijeri...

“U Cluj sam došao 2021. godine, da bi onda u Hermannstadt prešao godinu dana kasnije. S Clujom nisam dogovorio produženje ugovora, s tim da sam u klubu ukupno proveo sedam mjeseci. Nisam se jednostavno uklapao u neke trenerove zamisli, premda sam bio prvi vratar u posljednjih pet utakmica kada smo bili u borbi za naslov prvaka kojeg smo na kraju i osvojili. Nakon tog iskustva tražio sam klub u kojem ću imati kontinuitet i koji će mi poslužiti kao odskočna daska za dalje. Odluka je pala na Hermannstadt i očito je da je to bila dobra odluka.”

Na Hermannstadt smo se vratili jer smo dobili informaciju kako je tada bio blizu prelaska u Goricu koja je tada transferirala Dominika Kotarskog u PAOK.

“Istina, bilo je pregovora, nekoliko puta smo pričali s gospodinom Črnkom, ali jednostavno se nismo dogovorili. Tako je to u nogometu, nekad se stvari jednostavno ne dogode.”

UMJETNA TRAVA, HNL – SUPER LEAGUE, PRITISAK U NOGOMETU

Vraćamo se u Švicarsku. O Lausannei kao gradu znamo da je sigurno ispunio očekivanja, kakva je bila situacija s klubom?

“Ja sam došao onog ljeta kad se klub vratio u Super League. Dakle, bilo je dosta prometno, momčad se slagala. Pokušavali su se napraviti tvrdi temelji od samog starta, ali neki igrači jednostavno nisu ispunili očekivanja.”

Najveća promjena svakako je bila umjetna trava...

“Apsolutno. Kad tek dođeš, onda razmišljaš kako ćeš, je li to dobro ili loše za vratare, kako će se to odraziti na zdravlje... Dugo sam promišljao, ta umjetna trava me možda čak i najviše od svega mučila, ali onda sam u jednom trenutku prelomio i to je bilo to.”

Foto: Karlo Letica/Lausanne Sport archive

A posljednju utakmicu na umjetnoj travi Karlo je odigrao...

“Vjerovali ili ne, u kadetima Hajduka. Eto, toliko je vremena prošlo. Zato je postojala ta skepsa.”

Ali onda – iznenađenje.

“Mi u Hrvatskoj znamo za taj jedan tip umjetne trave, ovo ovdje je neka sasvim drugačija priča. Ovo je najnovija generacija koja je stvarno izvanredna. I sada, evo, više volim igrati na umjetnoj travi nego na nekim igralištima gdje je prava trava, ali zato teren nije u idealnom stanju. Na neke stvari treba naviknuti, oporavak je malo dulji, ali dobro, stavi se mrvicu jača zaštita na laktove i kukove i sve je u redu.

I nema luzanske krtice?

“I to!”

Foto: Karlo Letica/Lausanne Sport archive

Usporedba HNL – Super League?

“Sve je drugačije. Primarno mentalitet, zatim i tehničko-taktički zahtjevi. O infrastrukturi ne moramo. Kad bismo uspoređivali Dinamo i Basel,hipotetski diskutirali tko bi koga pobijedio, ne znam ni sam što bih rekao. Rijeku vjerujem da bi Basel pobijedio, s Dinamom bi to bila jedna 50-50 utakmica. U Švicarskoj je liga puno kompetitivnija. Evo, kad smo već na Baselu i Dinamu, objasnit ću to ovako: Kada ideš u Basel, ti njih možeš pobijediti, dok u Hrvatskoj skoro pa većina klubova ide na Maksimir izgubiti sa što manjom razlikom. Prošle sezone se negdje na sredini prvenstva dogodilo da su klubovi od prvog do osmog mjesta bili u samo pet ili šest bodova. Dvije pobjede ili dva poraza i ti si ili prvi ili osmi. To se kod nas ne može dogoditi.”

A može li se Lausanne uspoređivati s nekim hrvatskim gradom?

“Život ovdje je predivan, žena i ja uživamo, a kako smo oboje naučili francuski jezik, život nam je odmah postao jednostavniji. Ne bih uspoređivao s nekim našim gradovima da se netko ne naljuti, ali svi znaju ljepote ovog kraja. Mislim da je i to jedan od ključnih razloga zašto je forma posljednjih godina dobra. Kad je čovjek posložen i uživa van terena, onda se to vidi na terenu.”

Foto: Karlo Letica/Lausanne Sport archive

BESIKTAS, BREIDABLIK, LAUSANNE-SPORT

Dotakli smo se reprezentacije, Super League i HNL-a, a šećer na kraju je Konferencijska liga. Lausanne je izborila plasman u ligaškoj fazi nakon što je u doigravanju pao moćni Besiktas. Prva utakmica završila je bez pobjednika (1-1), da bi onda u uzvratu Turci upisali bolan poraz (0-1) nakon kojeg je otkaz dobio Ole Gunnar Solskjær.

“Atmosfera i dojmovi? Jeste bili na Poljudu, na utakmici Hajduk – Dinamo, kad danima prije početka utakmice sve vibrira? E, tako, pa onda puta dva. I još su prva mjesta na samo nakoliko metara od terena. Ono što me je fasciniralo su žvižduci domaćih navijača od kojih su me zaboljele uši. Sada je smiješno, ali tada nije bilo. Mi smo odigrali sjajnu utakmicu, a to će potvrditi i pljesak Turaka na kraju utakmice. Nisam baš siguran da mnogi njihovi suparnici dožive takvo priznanje. Pamtit ću dugo taj dan, to je pravi nogomet, to je ono za što svi mi nogometaši živimo.”

Lausanne nije imala što za izgubiti u Istanbulu, baš kao što ovog četvrtka na Stade de la Tuilièreu nema što za izgubiti Breidablik Kópavogur, islandski prvak koji dolazi u prvom kolu Konferencijske lige u Švicarsku bez ikakvog imperativa.

“Sve je na nama i sve ovisi o našem pristupu. Favoriti smo, igramo kući i imamo pritisak da moramo pobijediti. Ali, to je nogomet! I pritisak u nogometu je iznimno potreban! Vjerujem da ćemo doći do tri boda i da ćemo onda tako nastaviti i za vikend kad nas čeka težak ogled protiv Young Boysa.”

Foto: Karlo Letica/Lausanne Sport archive

Ugovor s Lausanneom do kraja sezone, kakvi su planovi za dalje?

“Dvije dobre godine su iza mene, želim u istom ritmu završiti i treću godinu u klubu. Osjećam se dobro, trener mi vjeruje, mislim da će sve biti dobro. O čemu sam maštao kao dijete? Mislim da na većinu nas Engleska ima taj jedan ‘wow efekt’, ali kada sam zaigrao u Italiji... Rado bih se vratio u Serie A, premda je Francuska u ovom trenutku najizglednija, možda čak i najbolja opcija za mene. Vidjet ćemo, nema žurbe, o transferima ćemo kada za to bude vrijeme.”

Za kraj - HNL?

“Ja ne skrivam da sam navijač Hajduka, tako da kad mogu, odnosno kad nam se ne preklapaju termini, uvijek ću pogledati ‘moj’ klub. S kim se čujem? Ni sa kim, ha, ha. Mislim da više nema nikoga u klubu kada sam ja bio. U svakom slučaju, nadam se uspješnoj sezoni mojeg Hajduka."