INTERVJU - Ivan Fiolić: Da me zanima prosjek, ne bih odabrao Osijek

Dugo je vremena Nenad Bjelica tražio “desetku”. Igrača koji će dati dodatan štih igri Osijeka koja je već na samom početku sezone dojmljiva. Mijo Caktaš bio je ime koje je kotiralo na listi želja, no kako je vrijeme odmicalo, bivši kapetan Hajduka nekako je pao u drugi plan. Ovih dana postalo je jasno i zašto.

Trener Osijeka nikada nije skrivao simpatije za igru Ivana Fiolića. Osjetili su se u Maksimiru. Kada je ovom veznjaku koji lako može igrati i na krilima, sletjela opcija Genka, tadašnji trener Dinama pozvao ga je u svoju kabinu i pokušao mu dati do znanja da ga visoko ima u svojim planovima, pokušavajući ga nagovoriti da razmisli je li Genk pravi izbor za njega.

“Da, pričali smo tada i osjetio sam u njemu da mu je žao što odlazim i da me cijeni. Jako me dojmio taj razgovor, ali već sam u sebi prelomio odluku da odlazim iz Dinama”, priča nam Ivan Fiolić par sati nakon što je stavio autogram na vjernost Osijeku.

Dakle, s odmakom od tri godine dvojac će ponovno surađivati. Na obostrano zadovoljstvo…

“Čim sam čuo za tu mogućnost, rekao sam da pristajem. Bilo je nekih problema na relacijama klubova, znam da su peglali neke detalje ali što se mene tiče, odmah sam rekao “može”. Osim tog međusobnog respekta koji imam s Bjelicom, sviđa mi se projekt Osijeka i mislim da mogu pomoći”, objasnio je Fiolić.

Dok pričamo, osjetimo kako je sazrio u ove tri godine inozemstva. Prije je Fio bio razigrani mladić s Vukomerca koji je sve primao s osmijehom. Zapravo, nikada niste znali na čemu ste s njime. Je l' vas shvaća ozbiljno ili je klasično “na jedno uho unutra, a na drugo van”. Sada je ipak zreliji i ozbiljniji. I sam svjestan koliko su mu značile ove tri godine daleko od kuće…

“Najviše sam naučio o sebi. Znate, ja sam u Dinamu proveo cijeli život. I gledao kako mnogi mlađi odlaze iz Maksimira i nekako sam znao da će brzo doći taj trenutak da i ja spremim kofere. I onda dođe ponuda Genka i meni u tom trenutku ništa više nije važno. Niti riječi Bjelice da me vidi u Dinamu, niti obitelji da je možda prerano, niti prijatelja… Ja sam sebe vidio u Belgiji i to je tako. Iz današnje perspektive, odluka je bila nagla i vjerojatno bi mi se puno bolje otvorila karijera da sam ostao u Maksimiru ali ne mogu reći da mi je žao. To je bilo iskustvo koje me oplemenilo, izgradilo kao čovjeka i igrača. I valjda je to tako moralo biti”.

U Belgiju je otišao u kolovozu 2018., i suočio se s krutim profesionalizmom u kojem nema “po babi i stričevima” već isključivo prema zaslugama.

“Nije problem u kvaliteti jer ja znam da sam tamo mogao igrati. Bio je problem u nekom mome stavu. Tipa, “kaj ćete vi meni govoriti, pa ja sam došao iz Dinama”. I onda ti ljudi pričaju, usmjeravaju te i dobronamjerno savjetuju a meni u glavi je samo da me puste da igram svoj nogomet. Prošao sam klasične dječje bolesti ali dok sam to shvatio, već je bilo kasno. U cijeloj sezoni za Genk nisam odigrao punih 90 minuta i polako sam shvaćao kako moram mijenjati mentalni sklop, pristup treningu, obavezama i autoritetima. Otišao sam na Cipar da se malo vratim… Nakon Cipra sam dobio ponudu Cracovije za posudbom i tamo sam ostao sezonu i pol. I sve to me izgradilo.”

Cijelo to vrijeme pratio je zbivanja u HNL-u. Za nekoga tko je rođen desetak minuta od Maksimira, jasna je sreća i veselje svime onime što je svjedočio prateći “modre” preko malog ekrana. No, vidio je i Osijek.

“I to dobar Osijek. Loš uvod u sezonu zamijenile su serije u kojima su pobjeđivali i bilo je jasno da imaju glavu i rep. Bili su dugo u utrci s Dinamom i malo je nedostajalo da se u finiš sezone uđe u egalu, da učine Dinamo nervoznim. Mislim da nam treba više ovakvih Osijeka u HNL-u. I po kvaliteti momčadi ali i po samom projektu koji uključuje stadion. Ne trebam vam navesti Belgiju kao primjer prave infrastrukture već je dovoljno spomenuti Poljsku. Stadioni su vrhunski, a kvaliteta nogometa debelo ispod HNL-a.”

Kada smo kod kvalitete, Osijek je dobro otvorio sezonu. Šibenik je pao s tri komada i od početka se gradi neki pobjednički gard. Fiolić je pobjedničkoj igri svoje momčadi svjedočio s tribine.

“Gledao sam suigrače i zaista sam oduševljen. Kako će vrijeme odmicati, bit će to još bolje. Trenutno se dobro osjećam, zadnjih mjesec i pol dana sam bio u punom trenažnom procesu, trenirao sam individualno a zadnji period s Genkom. Sigurno će mi trebati par treninga da pohvatam konce i zahtjeve. Da malo osjetim momčad. No, mislim da ne bi trebalo biti previše problema. Onog momenta kada trener kaže da me treba, ja sam spreman”, otkriva Fiolić koji smatra kako Osijek može biti u konkurenciji za oba domaća trofeja, ali i da je spreman preko Pogon Szczecina otići dalje u Europi.

U tom slučaju trebat će dužina klupe i sve raspoložive snage koje će stalno igrati iznad svoga prosjeka. Izazov je to, koji naš sugovornik objeručke prihvaća.

“Mene ne zanima prosjek. Da sam htio prosjek, ne bih izabrao Osijek već neku sredinu u kojoj rezultat nije primaran. Volim izazove, već sam rekao da mi se sviđa projekt i želim ostaviti trag. Moje je dati sve od sebe, da mogu pogledati suigrače, navijače, trenera i u konačnici samoga sebe u oči. Želim se vratiti na razinu nogometa koju sam imao u Lokomotivi kada sam uživao u igri. A takav svakako mogu pomoći Osijeku u ostvarenju ambicija. Kamo sreće da tako i bude”, završio je Ivan Fiolić.